KO SE NE BOJI LICEMJERSTVA ON JE MUNAFIK

Bilježi Muslim u svome Sahihu da je Hanzale El-Usejidi, radijallahu anhu, prolazio pored Ebu Bekra plačući pa ga je upitao šta mu je, a on reče, govoreći o sebi, Haznale je munafik, o Ebu Bekre, budemo kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podsjeti nas na džennet i vatru kao da gledamo u njih, a kada se vratimo svojim porodicama zaboravimo mnogo toga.” Pa je rekao Ebu Bekr: “Tako mi Allaha i naše stanje je takvo.” Pa su otišli do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim mu je Hanzale prepričao šta su razgovarali njih dvojica. Na to je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi vi bili stalno u istom stanju kao kad odete od mene sa vama bi se rukovali meleci na vašim druženjima i vašim putevima, međutim jedno vrijeme ste takvi a drugo vrijeme drugačiji.”

Poznato je da su se mnogi ashabi bojali munafikluka (licemjerstva) za sebe. Kada je Omer saznao da je Huzejfe, radijallahu anhuma, obavješten o imenima munafika otišao do njega i pitao da li je on jedan od njih. Bilježi Buharija u svome Sahihu od Ibn ebi Mulejke da je rekao (muallekan): “Sreo sam trideset ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, svi su se bojali licemjerstva za sebe, niko od njih nije govorio da je on na imanu Džibrila i Mikaila.

Također navodi Buharija u svome Sahihu (muallekan) od Hasana el-Basrija da je rekao: “Licemjerstva se ne boji osim mumin a od njega nije siguran osim munafik.”

Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Abdullaha Ibn Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Četiri stvari kod koga se nađu on je munafik, a ako ima jednu od njih u njemu je svojstvo nifaka sve dok je ne ostavi: ko kada govori laže, kada obeća iznevjeri, kada se prepire prelazi granice i kada se dogovori prekrši dogovor. A u rivajetu od Ebu Hurejre također muteffekun alejhi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obilježje munafika su troje: kda govori laže, kada obeća iznevjeri i kada mu se povjeri iznevjeri.

U ova dva hadisa je spomenuto pet obilježja munafika:

1- kada priča o nečemu onome ko mu vjeruje, laže

2- kada obeća ne izvrši obećanje

3- kada se prepire prelazi granice

4- kada se dogovori pronevjeri dogovor

5- kada mu se nešto povjeri, iznevjeri

U šerijatu se nifak djeli na dvije vrste:

Prva- veliki nifak, a to je da čovjek ispoljava vjerovanje a u sebi krije suprotno od toga, ovaj nifak izvodi iz islama, o njemu se govori u Kur'anu pri čemu se tekfiri ovakva vrsta munafika i navodi da će biti na najnižim nizinama u vatri.

Druga- mali nifak, ili nifak u djelu, a to je da čovjek ispoljava pobožnost i dobrotu a u sebi skriva suprotno tome.

Pet karakteristika munafika koje smo spomenuli se odnose na mali munafikluk, to jest munafikluk u djelima koji ne izvode iz islama.

A što se tiče ashaba i onog što se navodi da su se bojali munafikluka za sebe, postavlja se pitanje kojeg munafikluka su se oni bojali, velikog ili malog?

Nema sumnje da su se bojali munafikluka u djelima, to jest, malog a to je munafikluk čija se suština i rezime vraćaju na različito ponašanje vjernika u tajnom i javnom životu.

Na to ukazuje i hadis od Hanzale, radijallahu anhu.

Kaže imam Sufijan Sevri da je razilaženje između nas i murdžija u tri stvari, jedna od njih je da mi potvrđujemo da vjernik može biti licemjeran a oni kažu da nema licemjerstva u vjerniku. Upitan je imam Evzai o tome kakvog se licemjerstva bojao Omer, da li je to kao što kažu murdžije, da je on znao za sebe da nije licemjer kada je pitao već se bojao da ne postane munafik prije smrti, a on je odgovorio da je to tumačenje i govor novotara, tojest, potvrdio je da se bojao licemjerstva u djelima u svom trenutnom stanju. Upitan je imam Ahmed o onome ko se ne boji nifaka za sebe, pa je rekao: “Ko je siguran za sebe od munafikluka?”

Navodi Ibn Redžeb u svome Džamiul-ulum da je Hasan el-Basri nazivao munafikom one kod kojih se ispolje karakteristike nifaka u djelima, i da se slično prenosi od Huzejfe, radijallahu anhu. Također, kaže Ibn Redžep da je najgori vid munafikluka u djelima da čovjek radi dobro djelo pokazujući vanjštinom da on sa njim želi hajr, a ustvari čini ga kako bi ostvario neki loši dunjalučki cilj, pa mu se to i ostvari, posredstvom ove prevare dođe do cilja, raduje se tome a ljudi ga hvale po onome što je vanjštinom ispoljio.

Ashabi su se bojali munafikluka u djelima, to jest, različitog stanja u djelima javnog i tajnog života, od onoga što je na jeziku i onoga što je na srcu. Ovo ukazuje da je strah od licemjerstva u djelima dokaz imana vjernika, a da je sigurnost od munafikluka na čemu su murdžije bolest i devijacija imana. Zaista sebi trebamo postaviti pitanje: Ako su se ashabi, najbolja generacija ovog umeta do Sudnjeg dana, bojali nifaka u djelima, pa kako bi se tek mi današnji, potonji muslimani trebali licemjerstva u djelima?!

Ve billahi tevfik