KO JE NAJPREČI DA PREDVODI NAMAZ (tj. da bude imam)?

– Es Selamu Alejkum Ve Rahmetullah ve berekatuhu dragi sejh.
Cenjeni šejh, imam pitanje koje nam je u našem džematu od krucijalne važnosti, pa bih te zamolio u ime Allah da nam olakšaš sa odgovorom. Naša situacija u džematu je ponekad komplikovana zbog izbora imama, jer redovan imam nije u mogućnosti da bude redevno imam, iako je za tu poziciju postavljen od strane islamske zajednice u Novom Sadu. Pa se ponekad javi fitna u vidu izbora čoveka za imam nastupelog namaza. Ali ceo problem nastane kada braća počnu da biraju brata koji bi vodio, ali prozivajući one koji su pušaći u vidu, oni ne smeju da imame jer to je javni veliki greh, a potom taj isti brat, koji proziva pušaće, je u situaciji da mu žena ne klanja i da nije pokorna Allahu Azze Ve Dželle, pa na koncu svega ispada da brat nije u braku već to ispada blud! Molim te šejh u ime Allaha, da mi pojasniš propise imama, da li ove stvari utiču na ispravnost namaza? Molim Allaha da te poživi i da te nagradi nagradom njegovih evlija i da se sretnemo u Džennetu Firdevs! AMIN
Es Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadisi koji govore o temi pitanja

Došlo je u vjerodostojnom Sunnetu u nekoliko hadisa pojašnjenje ko ima najveće pravo da bude imam, da predvodi džemat.

Od tih hadisa su sljedeći:

Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Mes’uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘(Neka) Ljude predvodi onaj od njih koji je najbolji u kiraetu Allahove Knjige, pa ako budu isti u kira’etu, onda onaj koji najbolje poznaje sunnet. Ako u sunnetu budu isti, onda onaj koji je prije učinio hidžru. Ako budu u hidžri isti, onda onaj koji je prije primio islam‘ – a u drugom rivajetu: stariji – ‘i neka ne predvodi čovjek drugog čovjeka u njegovom namjesništvu i neka ne sjedi u njegovoj kući na njegovom povlaštenom mjestu osim sa dozvolom.’“

Drugi – Hadis kojeg bilježi Buharija od Amra b. Seleme, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je moj otac: „Doista sam vam došao od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ‘Kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas predvodi onaj koji zna najviše Kur’ana.’ Pa su pogledali, pa ne nađoše nikoga da zna više Kur’ana od mene, pa me odrediše da predvodim, a ja sam tad imao šest ili sedam godina.“ Prenose Buharija, Ebu Davud i Nesai.

Treći – Hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Malika ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je njemu i njegovom drugu Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: „Kada nastupi namaz, neka jedan od vas dvojice prouči ezan i neka vas predvodi onaj koji je najstariji“.

Razilaženje oko toga ko je najpreči da bude imam

Prvi hadis od Ebu Mes’uda, radijallahu anhu, je osnovni šerijatski tekst na osnovu kojeg se određuje ko je najpreči (ko ima najveće pravo) da bude imam, tj. da predvodi džemat. Međutim, učenjaci su se razišli oko razumijevanja najbitnijeg dijela ovog hadisa: „(Neka) Ljude predvodi od njih onaj koji je najbolji u kiraetu (na arapskom: akre’uhum) Allahove Knjige“.

Ovaj dio hadisa govori o tome ko je najpreči da predvodi džemat klanjača. Skupina učenjaka tumači te riječi po vanjskom značenju, tj. da se misli na najboljeg kariu (koji najbolje uči ili po drugom tumačenju koji najviše pamti Kur’ana). Druga skupina smatra da se u hadisu pod riječju „akre’uhum“ (najbolji u kiraetu) misli na najučenijeg.

Stavovi učenjaka i njihovi argumenti po ovom pitanju se mogu rezimirati u sljedećem:

Prvo mišljenje – da je najpreče da predvodi džemat onaj ko je najučeni u propisima fikha.

Ovo je stav hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba.
(Fethul-kadir 1/301, Bedai’us-sanai’i 1/157, Dževahirul-iklil 1/83, Nihajetul-muhtadž 2/175)

Njihovi argumenti su:

Prvo – Hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Naredite Ebu Bekru neka klanja ljudima (tj. neka ih predvodi u namazu)“. Kažu: Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije bio najbolji karia Kur’ana niti je najviše pamtio Kur’ana. U kiraetu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao na druge ashabe Ubej ibn K’abam Ibn Mes’uda i druge.

Drugi – Potreba za poznavanjem fikha namaza je veća i bitnija od kiraeta i hifza Kur’ana.

Njihov odgovor na hadis Ebu Mes’uda, radijallahu anhu, je da je kod ashaba najbolji u kiraetu nužno bio i najučeniji u fikhu za razliku od muslimana poslije njih. (Bidajetul-mudžtehid, str. 119)

Drugo mišljenje – da je najbolji u kiraetu preči od učenijeg da predvodi namaz.

Ovo je stav hanbelijskog mezheba. (Keššaful-kinna’a 1/473)
Zatim su se zagovorači ovog stava međusobno razišli šta se misli pod najboljim kariom. Skupina kaže da je to onaj ko najviše pamti od Kur’ana, dokazujući to sa gore spomenutim hadisom od Amr ibn Seleme, radijallahu anhu: „Kada nastupi namaz neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas predvodi onaj koji zna najviše Kur’ana“. Pa su pogledali, pa ne nađoše nikoga da zna više Kur’ana od mene, pa me odrediše da predvodim, a ja sam tad imao šest ili sedam godina.

Druga skupina učenjaka smatra da se pod najboljim u kiraetu misli na onog ko najbolje (ispravnije) uči Kur’an.

Najjači argumnet sa kojim se dokazuje drugo mišljenje je:

Hadis Ebu Mes’uda, radijallahu anhu: „(Neka) Ljude predvodi onaj od njih koji je najbolji u kiraetu Allahove Knjige, pa ako budu isti u kira’etu, onda onaj koji najbolje poznaje sunnet. …“. Kažu u hadisu je došlo da ako su isti u kiraetu da predvodi onaj ko je učeniji u sunnetu, što znači da je učenost na drugom mjestu.

I jedna i druga skupina učenjaka dokazuje svoje mišljenje i sa drugim argumentima.

Složni su učenjaci i prvog i drugog mišljenja da najbolji u karaetu (koji najbolje uči ili naviše pamti) ako nema znanja o propisima namaza (ruknovima, šartovima, vadžibima, onome što kvari namaz, propisima sehvi-sedžde i slično) da je učeniji preči od njega da predvodi namaz.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, da prednost treba dati najučenijem, jer je primjer Ebu Bekra, radijallahu anhu, primjena hadisa. A ako bi se dala i najboljem u kiraetu (hifzu ili ispravnosti učenja) i to je jako mišljenje shodno tekstovima hadisa.

Redosljed najprečih osoba za imamet (predvođenje džemata)

Zatim, shodno tekstovima spomenutih hadisa redoslijed onih koji su najpreči da budu imami je sljedeći:

Prvo – najučeniji, ili po drugom mišljenju najbolji u kiraetu (koji ima veći hifz).

Drugo – ako su u učenosti (ili kiraetu) jednaki, onda najučeniji u poznavanju Sunneta.

Treće – ako su jednaki u prethodnom, onda onaj ko je prije učinio hidžru (iz kjafirske zemlje u muslimansku).

Četvrto – ako su jednaki u hidžri, onda onaj ko je prije primio islam.

Peto – ako su u vremenu primanja islama isti, onda najstariji, kao što je došlo u hadisu Malika ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu: „Neka vas predvodi onaj koji je najstariji“.

Izuzeci gore spomenutom

Izuzeci ovom redosljedu su sljedeća stanja, a što je takođe došlo u gore spomenutim hadisima:

Prvo – postavljeni imam (u džamiji ili mjestu gdje se klanja u džematu)

Imam kojeg određena vjerska institucija postavi za imama mesdžida je najpreči da bude imam, pa makar za njim klanjali učeniji i oni koji su bolji u kiraetu.

Dokaz za ovo je ono što je došlo na kraju hadisa Ebu Mes’uda, radijallahu anhu: „I neka ne predvodi čovjek drugog čovjeka u njegovom namjesništvu“.

Drugo – vlasnik kuće.
Ako je vlasnik kuće osoba čije je predvođenje namaza šerijatski ispravno, onda je on najpreči da u svojoj kući predvodi džemat, pa makar za nim klanjali učeniji i bolji u kiraetu, osim ako on dozvoli da nekood njih predvodi džemat.

Dokaz za ovo je hadis od Ebu Mes’uda, radijallahu anhu, u rivajetu kod Ebu Davuda: „I neka ne predvode čovjeka u njegovoj kući niti njegovom namjesništvu“. Hadis je vjerodostojnim ocijenio šejh Albani.

Treće – namjesnik.

Misli se na namjesnika koji je vladar i imam muslimana ili na njegovog zamjenika kojeg je on postavio. Oni su najpreči da predvode namaz na osnovu hadisa Ebu Mes’uda, radijallahu anhu.

Imamet fasika (velikog griješnika)

Nema razilaženja među učenjacima da fasike, tj. ljude koji koji čine velike grijehe ili novotare, nije dozvoljeno postavljati za imame (one koji predvode namaz), osim ako nema niko drugi bolji od njih. Međutim, ako oni budu postavljeni za imama ili predvode u nekim prilikama namaz, većina učenjaka je na stavu da je namaz koji se klanja za njima ispravan. Dovoljan dokaz ovome je postupak ashaba koji su klanjali za namjesnicima koji su bili veliki griješnici i zulumčari, poput Muhtara Es-Sekafija, Ubejdullaha ibn Zijada i Hadždžadž ibn Jusufa.

Kaže poznati savremeni učenjak Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi: „Dakle, odabrano mišljenje je valjanost namaza koji se klanja za fasikom (velikim griješnikom). Čovjek ako klanja iza osobe koja brije bradu, puši, konzumira kamatu, čini zinaluk ili krade, njegov namaz je ispravan“. (Eš-Šeru el-mumtu’a 4/308)

Ve billahi tevik.

Preuzeto: http://www.ehlus-sunne.ba