Kurban/Akika

NEKI PROPISI AKIKE I NAČIN DIJELJENJA ISTE

PITANJE: Selam alejkum. Poštovani brate, imam pitanje je vezano za akiku. Znam da se za muško dijete kolju dva kurbana, dok za žensko jedan. U jednoj sam knjizi pročitala da bi bilo bolje da se to meso skuha i da mu se dodaju neki začini, nego da se samo onako podijeli. Mene zanima da li se to meso može ispeći kao pečenje i tako podijeliti?

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim:

Koliko kurbana se kolje za muško a koliko za ženski dijete?

Mustehab je da se za muško dijete zakolje dva kurbana a za žensko jedan. Na ovo ukazuje vjerodostojan hadis kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se za muško dijete kolju dvije iste ovce a za žensko jedna ovca.

Iako je u hadisu došla naredba ispravno je da je klanje dva kurbana za muško dijete mustehab a ne vadžib.

Dokaz koji ukazuje da je to samo mustehab je hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao kao akiku za Hasana ovna i za Husejna ovna. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibnul-Džarud, Abdulhak El-Išbili, Albani i Šuajb Arnaut.

Je su li propisi akike kao propisi kurbana?

Većina učenjaka smatra da je propis mesa akike, njegove kože i ostalih dijelova poput mesa kurbana u raspodjeli (da se ostavi nešto sebi a ostalo da se podijeli siromašnim, poznanicima i komšijama) i zabrani da se prodaje (da se prodaje njeno meso, koža, glava i ostalo). Pa tako po nekim učenjacima akika i kurban se slažu u tri stvari a razlikuju u tri.

Tri stvari u kojima se slažu su:

Prvo- da životinja koja se kolje i za kurban i za akiku mora biti jedna od četiri: koza, ovca, krava i deva, s tim da neki učenjaci kažu da se akika kolje samo od koze i ovce.

Drugo- da životinja mora dostići određenu starosnu dobu, a to je šest mjeseci za ovcu, godina za kozu, dvije godine za kravu i pet godina za devu.

Treće- da životinja koja se kolje nema mahana zbog kojih se ne prima njen kurban.

A tri stvari u kojima se razlikuje akika od običnog kurbana su:

Prvo– da je njeno kuhanje ili pečenje akike bolje od dijeljenja mesa.

Drugo– da se kosti zaklane akike ne smiju lomiti, dok se kod kurbana mogu lomiti.

Treće- da u klanju akike ne može učestvovati druga akika ili kurban, odnosno, da ako bi se zaklala krava ili deva za akiku nije dozvoljeno niti ispravno da se krava ili deva dijele na dvije ili više (najviše sedam) akika ili na akiku i kurban, nego mora čitava krava ili deva biti samo za jednu akiku. Dok se za kurban krava i deva mogu podijeliti na sedam dijelova.

Treba napomenuti da za svetri stvari u kojima spomenuto da se razlikuje akika od običnog kurbana nema nema dokaza u vjerodostojnom Sunnetu.

Način spremanja i dijeljenja akike

U Sunnetu nije prenešeno kako se akika priprema za jelo i kako se i kome dijeli osim ako bi rekli da akika ima iste propise kao i bilo koji drugi kurban. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u dugom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao govoreći o tome šta se radi sa mesom kurbana: “Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i podijelite kao sadaku”.

Zbog toga što nije nešto prenešeno o načinu spremanja i dijeljenja akike, što bi obavezivalo da se slijedi kao sunnet, učenjaci imaju različito mišljenje oko toga, a što predstavlja njihov čisti idžtihad (mišljenje) u kojem ima širine.

Po malikijama ljudi se ne zovu da bi im se pripremila akika kako bi je jeli jer je imam Malik rekao: “A što se tiče toga da se ljudi pozovu da jedu akiku, ja prezirem hvalisanje” (Hašijetu Dusuki 2/126). Kaže malikijski učenjak Badži da se iz ovih riječi imama Malika razumije da je sunnet dijeljenja akike tako da se ona podijeli ljudima (El-Munteka 3/104).

Dok šafije (Mugnil-muhtadž 4/294) i hanabile (El-Mugni 11/124) smatraju da je bolje da se akika skuha (pripremi za jelo svejedno skuhalo se ili pečeno na ražnju) i da se pozovu prijatelji i rodbina.

Upitan je imam Ahmed da li akiku treba skuhati a on je potvrdno odgovorio, zatim mu bi rečeno da je to dodatna obaveza ljudima a on im odgovori da to trebaju podnijeti.

Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Tuhfetu mevlud” (str. 179) nadovezujući se na riječi imama Ahmeda: “To je tako jer kada skuha akiku time je olakšao obavezu njenog kuhanja od strane siromaha i komšija, a u tome je dodatno dobročinstvo i zahvalnost na blagodati, a radost onoga kome se akika pokloni skuhana je potpunija”.

Prema tome, nema nikakve smetnje da se akika ispeče na ražnju a zatim podijeli jer u njenom načinu spravljanja i dijeljenja ima širine. Ve billahi tevfik.

Naručite novu knjigu: Naručite novu knjigu:

Povezani članci

Back to top button