PROPIS POSLUŠNOSTI ŽENE MUŽU I VIDOVI NEPOSLUŠNOSTI

Postoje dva pitanja (mesele) koje zbog doslovnog, pogrešnog i površnog razumjevanja prave ogromne probleme u životu muslimana te stalno dolaze pitanja iz te dvije oblasti.

To su mesela poslušnosti roditeljima i poslušnost supruge mužu. Već sam detaljnije pisao i održao predavanje o granicama pokornosti roditeljima shodno kako su to islamski pravnici pojasnili, a u tekstu koji slijedi je detaljnije pojašnjenje granica pokornosti supruge mužu.

Nema razilaženja među učenjacima uopćeno a četiri mezheba posebno da je neposlušnost supruge mužu zabranjena zbog šerijatskih tekstova koji govore o pravu muža kod supruge i vadžibu njene pokornosti mužu.

(El-Mugni 7/18, Tefsir Ibn Kesir 1/491-492, Tefsir El-Kurtubi 5/172)

Dokazi za zabranu neposlušnosti su sljedeći

argumenti:

Prvi- Riječi Uzvišenog: “Muškarci upravljaju ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene pokorne i za vrijeme muževlja odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti.”

(En-Nisa 34)

Navodi Ibn Kesir da su Ibn Abbas, radijallahu anhuma, Mukatil, Es-Suddi i ed-Dahhak riječi Uzvišenog:

“I muškarci upravljaju ženama” protumačili riječima: “Znači muškarci su emiri (vođe), na ženi je da mu bude poslušna u onome što joj naređuje od pokornosti, a pokornost njemu biva u tome da čini dobročinstvo njegovoj porodici i čuva njegov imetak”. (Tefsir Ibn Kesir 2/261)

Također, navodi Ibn Kesir da su Ibn Abbas, radijallahu anhuma, i ostali protumačili riječi Uzvišenog: “Zbog toga su čestite žene poslušne”, “Znači pokorne svojim muževima”. (Tefsir Ibn Kesir, 2/262)

Drugi- Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja žena je ona koju kad pogledaš razveseli te, kada joj narediš posluša te, a kada si odsutan čuva te vodeći računa o sebi i tvom imetku”. (Nesai i Hakim, vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Zehebi a dobrim Ibn Hadžer)

Treći- Hadis od Muaz Ibn Džebela, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da sam nekome naredio da učini sedždu nekome, naredio bih ženi da padne na sedždu svome mužu zbog veličine njegovog prava kod nje”. (Ahmed i Ibn Hibban, hadis je ocjenjen vjerodostojnim na osnovu drugih hadisa koji ga podupiru)

Četvrti- Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada muž pozove suprugu u postelju, a ona mu se ne odazove, pa provede noć ljut na nju, meleci je proklinju sve dok ne osvane”. (Muteffekun alejhi)

Islamski pravnici neposlušnost žene prema mužu dijele na dvije vrste:

Prva- Zbog koje muž ima pravo da joj uskrati izdržavanje

Druga- Koja predstavlja loše ophođenje prema mužu ili zbog koje je griješna ali nije na stepenu prve vrste.

Učenjaci četiri mezheba se razilaze u čemu biva zabranjena neposlušnost mužu zbog koje muž ima pravo da uskrati izdržavanje supruge sve dok se ne upokori. (El-Mevsuatu el-fikhhijje el-kuvejtijje 40/287)

Hanefije navode tri vida neposlušnosti koji se kod njih vraćaju na nemogućnost potčinjenosti i pokornosti(Bedaius-sana'i 4/22, El-Ihtijar 4/5):

1- Izlazak iz kuće, odustvo ili putovanje bez dozvole muža. Ako je žena u kući i odbija muža u postelji, to se kod njih ne ubraja u neposlušnost ovog tipa.

2- Sprečavanje muža da uđe u kuću (ako je kuća njena)

3- Ako je pokorna i odaziva se mužu noću mimo dana ili obrnuto.

Malikije navode pet vidova neposlušnosti (Hašijetud-dusuki 2/343, Eš-Šerhu es-sagir 2/511):

1- Odbijanje muža u postelji

2- Izlazak iz kuće tamo gdje zna da joj muž ne dozvoljava bez njegove dozvole

3- Neposlušnost u izvršavanju vadžiba vjere, poput gusula, namaza i posta

4- Zatvaranje vrata kuće mužu, tj. sprečavanje muža da uđe

5- Nevjernost supruge i pronevjera imetka

Šafije navode četiri vida neposlušnosti (Šerhul-minhadž 3/305):

1- Izlazak iz kuće bez njegove dozvole. Izuzetak je izlazak zbog zarade ako je muž neimućan, radi nužnih namirnica i slično.

2- Zatvaranje vrata kuće u lice mužu, tj. sprečavanje da boravi u kući

3- Neopravdano odbijanje u postelji

4- Putovanje bez muža i njegove dozvole

Hanabile navode tri vida neposlušnosti (Keššafukinnai 5/209, El-Mugni 7/46):

1- Neposlušnost u onome što je Allah naredio od pokornosti

2- Odbijanje muža u postelji

3- Izlazak iz kuće bez njegove dozvole

Jedini vid oko kojeg su složni učenjaci četiri mezheba je zabrana izlaska iz kuće bez dozvole muževe u čemu postoje izuzeci poput onog što navode šafije.

Zajednički vidovi neposlušnosti supruge mužu među mezhebima zbog koje ima pravo da joj uskrati izdržavanje sve dok ona ne popravi svoje stanje su sljedeće:

1- Izlazak iz kuće bez dozvole muža mimo izuzetaka

2- Neopravdano odbijanje muža u postelji/ sve četiri mezheba

3- Spriječavanje muža da uđe u kuću/ hanefije, malikije, šafije

4- Neposlušnost u izvršavanju vadžiba vjere/ malikije i hanabile

5- Putovanje bez dozvole muža/ hanefije, šafije

6- Nevjernost supruge i pronevjera muževog imetka/ malikije

Napomena: Ostali vidovi neposlušnosti supruge mužu predstavljaju ili loše ophođenje prema mužu ili neposlušnost koja je na stepenu mekruha ili harama ali nije na stepenu prve vrste.

‌Došli su jasni šerijatski tekstovi koji ukazuju da je supruzi zabranjeno odbijati muža u postelji kada on poželi da joj priđe. Oko ovog pitanja nema razilaženja među učenjacima.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada muškarac pozove svoju ženu u postelju a ona mu se ne odazive, pa provede noć ljut na nju, meleci je proklinju sve dok ne osvane”. (Muteffekun alejhi)

Također, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek pozvati svoju suprugu u postelju a ona ga odbije a da neće Onaj koji je na nebesima biti rasrđen na nju sve dok njen muž ne bude zadovoljan sa njom”. (Muslim)

Na osnovu ovih argumenata islamski pravnici smatraju da muž ima pravo da traži od svoje supruge da imaju intimni odnos kad god hoće osim ako nju u tome sprečava neko šerijatsko opravdanje poput hajza, nifasa, da je pod ihramima ili bolesna i tome slično.

U protivnom ona je obavezna, vadžib joj je, da mu se odazove.

Učenjaci poput Zehebija, Rafija, Nevevija i drugih smatraju da odbijanje žene muža u posteljibez opravdanog šerijatskog razloga da je to vrsta neposlušnosti žene (tzv. nušuz) i jedan od velikih grijeha zbog žestoke prijetnje koja je došla u hadisima.

Što se tiče njenog izlaska iz kuće, obilaska rodbine i slično bez dozvole

muža, treba znati da ženi u osnovi nije dozvoljeno da izlazi van kuće bez dozvole muža osim ako joj je unaprijed dozvolio takve vrste izlazaka iz kuće bez pitanja.

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog:

“I u kućama svojim boravite” (El-Azhab, 33)

“Muškarci upravljaju ženama” (En-Nisa, 34)

Također u hadisu, muteffekun alejhi, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

“Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za one koji su vam potčinjeni, imam (vladar) je pastir u odgovoran za one koji su mu potčinjeni, muž je pastir u svojoj porodici i odgovoran za one koji su mu potčinjeni. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni.. ” (Muteffekun alejhi)

Svi ovi argumenti ukazuju da ženi nije dozvoljeno da izlazi iz kuće bez saglasnosti njenog muža jer je on odgovoran za nju i biće pitan za nju.

Shodno gore spomenutim vidovima neposlušnosti supruge mužu koje su naveli islamski pravnici četiri mezheba razumije se da nije svaki niti bilo koji vid neposlušnosti ono što se u šerijatu smatra neposlušnošću. Pogrešno je shvatanje da supruga mora biti pokorna u svemu što muž traži od nje mimo onoga u čemu je griješenje prema Allahu.

Nekoliko primjera praktičnog pogrešnog razumjevanja žene mužu:

1- Da muž naredi ženi da mu napravi određenu hranu, donese ovo ili odnese ono pa ga ona ne posluša. Ova neposlušnost se ne ubraja u zabranjenu nepokornost supruge mužu i njeno griješenje prema Allahu. Zato što u osnovi oko hizmeta žene mužu ima poznato razilaženje gdje je većina učenjaka (šafije, hanabile i skupina malikija) na stavu da ga nije obavezna hizmetiti i raditi kućanske poslove. Ovo se tretira lošim ophođenjem supruge prema mužu a islamski pravnici ne navode ovu vrstu nepokornosti u vidove zabranjene neposlušnosti supruge mužu zbog koje gubi pravo na izdržavanje.

A po onim učenjacima po kojima je vadžib da žena hizmeti muža i radi kućanske poslove (hanefije, skupina malikija) da bi bila griješna prema Allahu ona mora ustrajavati u ostavljanju tog vadžiba a ne ulaze u to pojedinačni ili periodični slučajevi ‘nepokornosti’.

2- Da muž zabrani supruzi da zijareti svoje roditelje. U ovom slučaju međusobno su suprotstavljena dva vadžiba:

– Pokornosti supruge muža u izlasku iz kuće bez njegove dozvole i zijaretu onoga kome joj on zabranjuje

-Obaveza (vadžib) održavanja rodbinske veze sa roditeljima

Zbog toga nije dozvoljeno mužu da zabranjuje supruzi izvršavanje vadžiba ako za to nema opravdanog šerijatskog razloga, poput toga da je roditelji odvraćaju od vjere, huškaju na bračni raskol i slično.

3- Da muž naređuje ženi da joj sastavni dio pokrivanja bude i pokrivanje lica (da nosi nikab).

Ako žena nije na stavu da je nikab vadžib nije obavezna poslušati muža niti se to tretira neposlušnošću mužu. Na njemu je jedino da je savjetuje i pokuša ubijediti u suprotno a ne da je ucjenjuje i maltretira zbog toga. Ako je htio ženu sa nikabom ili to traži zbog ljubomore, to je trebao riješiti prije braka.

4. Da supružnici doslovno i pogrešno razumiju zabranu izlaska supruge iz kuće bez dozvole muža, ne razumjevajući izuzetke koje su spomenuli islamski pravnici te zbog toga naprave sebi problem u životu. Pa kada nema muža ili nije u mogućnosti da stupi u kontakt sa njim trenutno, supruga ne smije izaći u trgovinu, apoteku, ljekaru u hitnim slučajevima i slično jer nije dobila dozvolu od njega.

Ovo su neki primjeri koji govore o kompleksnosti ovog pitanja koje zahtjeva da se nauči i izuči detaljnije od učenih koji su govorili i imaju znanje o ovome kako se ne bi zbog džehla, površnog učenja vjere, odlaska u krajnost i generalizovanja po određenim pitanjima pravile greške u praksi i uz to pripisivati to islamu.

Ve billahi tevfik