U martu i aprilu 2019-te godine, u javnost je dospjela priča o vrbovanju Bošnjaka naročito selefija od strane Hrvatske obavještajne službe SOE. Naime, Avdo Avdić, novinar portala Žurnal, je razotkrio aferu u vezi sa vrbovanjem selefija za obavještajni rad za potrebe Hrvatske. Između ostalog, da su tražili od BiH državljanina H.Č. da preuzme oružje iz Doboja i prebaci ga u mesdžid u Stranjanima kod Zenice kako bi oni dojavili bosanskom MUP-u da selefije posjeduju oružje čime bi se potvrdile optužbe terorističkih aktivnosti radikalnih islamista u BiH. Nakon toga reagiralo je Tužilaštvo BiH koje je, u roku 12 dana, ekspresno saopštilo da neće voditi istragu u ovom predmetu, jer “nema osnovane sumnje”.
Portal Žurnal, 13.03.2019 prenosi riječi Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH:
“Unazad nekoliko godina smo zadokumentirali, odnosno došli do saznanja, da Hrvatska obavještajna služba radi na vrbovanju naših državljanina.”
Ministar sigurnosti BiH, Dragan Mektić ustvrdio je u srijedu kako su hrvatski obavještajci bili uključeni u tajnu operaciju čiji je cilj bio pokazati da u BiH djeluju naoružane skupine radikalnih islamista- selefija, odnosno kako su opravdane ranije izjave hrvatske prijedsjednice Kolidne Grabar-Kitarović o hiljadama islamističkih ekstremista u BiH koje su prijetnja sigurnosti cijele regije.”
Tportal.hr 30.03.2019 prenosi da je predsjednik stranke SDA, Bakir Izetbegović, u vezi ovog slučaja rekao: “Radi se o pokušaju destabilizacije BiH, optužbe da ona ima 10.000 radikala sad se pokušavaju namjestiti, pošto je prijedsjednica Hrvatske izrekla takve stvari, sad to SOA pokušava na terenu dokazati podmetanjem nekih eksploziva ispred džamije.”
Portal inforadar 03.04.2019-te navodi da je Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, o odluci tužilaštva u predmetu ‘Selefije i djelovanje SOA-e u Sloveniji’ rekao sljedeće:
“Ja sam na početku, čim je tužilaštvo ekspresno otvorilo istragu rekao da oni neće ništa uraditi (…) Tužilaštvo BiH je u službi mafije, pojedinaca i određenih političkih elita, to je jedna velika bruka i sramota.”
Prenosi Klix 22.09.2020-te, da je Nermin Nikšić, prijedsjednik SDP-a rekao o izvještaju SOE i radikalnom islamu u BiH: “To je (radikalni islam) sredstvo borbe protiv BiH.”
Zatim, 2020-te godine, imamo novi slučaj vrbovanja državljanina BiH da podmetne u mesdžidu u Stranjanima kod Zenice naoružanje.
Portal Politički.ba 02.11.2020 objavljuje tekst pod naslovom ‘Hrvatska obavještajna služba opet rovari protiv BiH’.
“Službenici hrvatske obavještajne agencije SOA-e ponovo ucjenjuju bh. državljane i nude im da “odrade nešto” u selefijskom mesdžidu Stranjani kod Zenice. O svemu tome početkom oktobra ove godine obaviješten je MUP Zeničko-dobojskog kantona. Bh. državljanin Halid B., čiji je otac arapskog porijekla (otac otišao na ratište u Siriju), a majka Bosanka, pozvao je 3. oktobra pripadnike MUP-a Ze-DO kantona i obavijestio ih da se nalazi na privremenom radu u Hrvatskoj, te da službenici SOA-e na njega vrše pritisak da radi za obavještajnu agenciju susjedne države. (…) Policijski inspektori su procijenili da je informacija “tačna bez sumnje”.”
Rezime i zaključci iz gore spomenutog:
Prvo- iako je afera vrbovanja selefija izašla u javnost, obavještene policijske službe, reagovali pojedini političari i ministar sigurnosti BiH, pitanje ove afere i problema nisu riješeni, pokrenuta tužba je odbačena a maltretiranje i vrbovanje BiH selefija nastavljeno i 2021/22 godine.
Drugo- mediji i BiH političari koji su tretirali ovaj problem skoro jednoglasno su protumačili i razumjeli da se radi o pokušaju sa podmetanjem da se dokažu izjave i optužbe od strane Hrvatske prijedsjednice i drugih vlasti da u BiH ima islamskih radikalista-terorista koji su prijetnja sigurnosti cijele regije.
Treće- potvrđena činjenica da se u najmanje dva navrata pokušalo podmetnuti naoružanje u selefijskim džematima od strane SOE kako bi se potvrdilo i dokazalo da u BiH postoje islamski radikali i teroristi te da je zbog toga cijela regija u opasnosti, je zapravo najveći argument i dokaz da selefije ili kako ih oni pogrdno nazivaju vehabije nisu teroristi niti predstavljaju opasnost, jer da su selefije teroristi kako ih predstavljaju u javnosti ne bi bilo potrebe da im se podmeće.
Sve dosad spomenuto je izašlo u javnost i medijski je popraćeno, a u narednom će biti govora o nečemu što sam lično čuo i doživio.
Maltretiranje selefija na granici Hrvatske
Skoro na svim graničnim prijelazima iz BiH u Hrvatsku već duži niz godina se sprovodi blagorečeno sistematsko maltretiranje i ponižavanje skupine ili kategorije muslimana Bošnjaka koje oni okarakterišu kao vehabije ili selefije, vjerovatno na osnovu izgleda (brade, pokrivene žene ili kćerke).
Neki vidovi i oblici maltretiranja:
-Redovno izdvajanje iz kolone, te uglavnom višesatno zadržavanje uz detaljni pregled vozila i isljedničko ispitivanje. Ako locirani selefija putuje u autu sa drugima ili autobusom, svi saputnici moraju čekati dok traje proces maltretiranja i ponižavanja.
Rutinsko isljeđivanje u stilu Titine komunističke UDB-e se sastoji u sljedećim pitanjima: u koji džemat ili udruženje ideš, koga od daija slušaš, šta priča taj i taj daija, šta misliš o reisu Kavazoviću, znaš li ekstremnog, radikalnog teroristu Zijada Ljakića, Dževada Gološa…, čime se baviš i od čega živiš, itd pitanja u ovom stilu.
Po nekom nepisanom pravilu u toku tog sramotnog procesa službenici ispoljavaju nekulturno, neotesano, bezobrazno, krkansko, oholo i nadmeno ponašanje, osim izuzetaka, kao da razgovaraju sa dokazanim kriminalcima i zločincima.
-U zadnje vrijeme od mnogih Bošnjaka selefija koji su zaposleni u Hrvatskoj se zahtjeva da se redovno javljaju u SOA-u poput Osijeka, Sinja, Rijeke i drugih gradova, radi ispitivanja, davanja izjava i slično, tu dolazi do faze vrbovanja i ucjenjivanja.
Prvo na ‘pristojan’ način traže od selefija da prate dešavanja u selefijskim udruženjima BiH i donose informacije, a ako ne pristanu na saradnju iz ovog ili onog razloga, ucjenjuju ih sa zabranom prolaska kroz Hrvatsku ili gubljenjem radne vize, a što se i desilo mnogima koji nisu pristali na saradnju i špijuniranje.
-Pojedine selefije koje su pod pritiskom ucjene pristali raditi za njih, nakon određenog vremena od istih se tražilo da čine sve veće usluge. Poput dva slučaja momaka iz okoline Zenice. Od prvog H.Č 2018-te godine je traženo da podmetne naoružanje u ‘paradžemat’ u Stranjanima kod Zenice. Ovo mi je lično pričao taj momak prije nego što je obavijestio MUP i upozorio da me prati Hrvatska obavještajna služba. Drugi slučaj, selefija koji je radio u Hrvatskoj pa je ista stvar tražena od njega- da podmetne oružje u Stranjane, 2020-te godine. I jedan i drugi su o ovome obavijestili MUP Ze-do kantona, a sve ovo je izašlo u javnost.
-Također, neke radnike državljane Bosne i Hercegovine od kojih mnogi i nisu selefije a koji rade u Hrvatskoj, Hrvatska obavještajna služba SOA procesuira, ispituje, vrbuje i tjera na suradnju, u protivnom ako ne pristanu, budu protjerani iz Hrvatske i proglašeni da su prijetnja za nacionalnu sigurnost.
Posljedica ovakvih smišljenih, sistematskih i organiziranih maltretiranja, ucjenjivanja i ponižavanja Bošnjaka muslimana od strane SOA-e je ta da su mnogi prestali raditi i putovati van Bosne zbog toga što bi morali ići preko Hrvatske.
Sve navedene stvari sam lično čuo od desetine ljudi od kojih većinu nikada prije toga nisam sreo, a dođu da me obavjeste da se SOA raspituje za mene, da me naziva ekstremistom, teroristom i radikalom a usputno mi ispričaju i šta im se inače dešava. Lično sam doživio zadržavanje na granici, loše ophođenje, ispitivanje i psihičko maltretiranje prilikom mojih nekoliko putovanja preko Hrvatske.
Treba navesti i da sam u ljeto 2020-te godine, pozvan od Tužilaštva Bosne i Hercegovine, tačnije od državnog tužioca Olege Čavke, u svojstvu svjedoka povodom predmeta ‘selefije’ to jeste povodom afere vrbovanja državljana BiH od strane SOA-e iako je 2019 godine već u javnost izašlo da je tužba odbačena jer “nema osnovane sumnje”.
Suština problema- ima li u Bosni radikala, terorista ili nema?
Krajem 2015/16/17-te godine bosanski mediji, političari, islamska zajednica, obavještajne i policijske službe su tvrdili da u BiH postoje islamski radikali- teroristi predstavljeni u vehabijama i selefijama. Svi su se zdušno podigli u borbi protiv ove opake pošasti. Dobro su nam poznate spektakularne akcije hapšenja ‘radikalnih islamista’ zbog sumnje za terorističko djelovanje uz diskretno puštanje istih zbog nepostojanja osnove za podizanje tužbe, ‘naredba’ zatvaranja paradžemata od strane IZ-a kao vid obračuna sa ‘nelegitivnim’ i ‘nezakonitim’ džematima koji su ustvari po medijima centri za obuku terorista, uz to da u BiH postoje vojni kampovi za teroriste što nikada nije potvrđeno niti dokazano. Tri oružana napada koji su zvanično okarakterisani kao teroristički akti, ubistvo vojnika u Rajlovcu, napad na policijsku stanicu u Janji i bacanje bombi na policijsku stanicu u Zavidovićima, medijski i javno su pripisane selefijama iako je činjenično stanje da ni jedno od ovih djela nije počinio pripadnik selefija o čemu su poslije pisali neki portali i mediji ali to više nije bilo ni bitno. Svemu ovome je dolijevalo na vatru postojanje ISIL-a, tzv. islamske države u Siriji i Levantu i njenih prijetnji balkanskim državama pri čemu su bosanske selefije poistovjećene sa pripadnicima te države iako su se javno odricali i ograđivali od istih.
Sve ovo spomenuto ukazuje na to da i sama država BiH smatra da u Bosni ima radikala, terorista predstavljenih uglavnom u selefijama što znači da su i Hrvatska i BiH na istom stavu po ovom pitanju.
Sada kada Hrvatska hoće da tvrdnju postojanja islamskih radikala u BiH iskoristi za rad politčkih interesa, doduše na nečastan način- podmetanjem naoružanja selefijama, onda BiH vlasti i političari to tretiraju sredstvom borbe protiv BiH, a sami su im svojim lažnim, neutemeljenim tvrdnjama da postoje islamski radikali i teroristi pružili i servirali raznorazne pokvarene solucije na koje su očito spremni kako bi u praksi ‘dokazali’ leglo terorizma u BiH za kojeg uporno tvrde da postoji a nikako da ga i dokažu. U svemu ovome, selefije su kolateralna šteta političkog prepucavanja između ove dvije države, i jednoj i drugoj kada zatreba selefije su džoker u rukavu.
Pa da naglasimo, istina je da selefije u BiH ne zastupaju radikalne- terorističke stavove, kako na nivou pojedinca tako i na nivou džemata i vođa, principi i poimanje njihovog islama apsolutno ne prihvata i ne podržava nasilje, zločine i terorizam a principe i tumačenja izvornog islama ne mogu bolje znati jedna Hrvatska obavještajna služba, OSA ili bilo koji nepraktikanti islama ili mrzitelji istog, od doktora islamskih znanosti koji zastupaju načela selefizma. A ako smo im trn u oku jer volimo i živimo po izvornom islamu koji je čist od bilo kakvog terorizma pa gdje im je tu njihova ‘demokratija’ i ‘pravo izbora’ koje potenciraju i navodno zastupaju?! Šta bismo trebali kao Bošnjaci muslimani, propagirati i težiti hrišćanstvu, uzdizati papu kako ne bismo bili opasni i radikalni? Neka se malo edukuju, pročitaju koju knjigu kako bi dobili jasne uvide o tome ko je zapravo širio krvoprolića, uništavao civilizacije, kulture i tlačio narode kroz historiju, muslimani i selefije nisu sigurno.
Ako bi neko pokušao prigovoriti sa pojedinim slučajevima tipa Mevluda Jašarevića (napad na ambasadu), Harisa Čauševića (podmetanje eksploziva u Bugojnu na policijsku stanicu), Muamera Topalovića (ubistvo hrvatskih povratnika).
Ovo su pojedinačni slučajevi iza kojih ne stoje selefije niti idejno niti džematski i na osnovu kojih nije ispravno generalizirati optužujući čitavu selefijsku skupinu za djela pojedinaca. Kao što nije ispravno generalizirati za počinjene zločine grupa i pojedinaca iz određenih naroda, poput zločina u Ahmićima gdje je ubijeno 116 Bošnjaka od strane HVO-a pa da kažemo da su svi vojnici HVO-a zločinci ili čak narod hrvatski u Bosni, ili zločina u Prijedoru, Foči, Kozarcu i drugim mjestima od strane Srba nad Bošnjacima, pa da kažemo da su svi Srbi ili srpski vojnici zločinci. Ili primjera radi obzirom na česte medijske natpise o pedofiliji, silovanju i preljubama u redovima svešteništva, da pripisujemo te akte svim sveštenicima ili čak religiji. Primjera neispravnosti generaliziranja možemo naći u bilo kojoj skupini ili kategoriji ljudi, bilo to među političarima, državnim službenicima, hodžama, itd. jer među svima njima se dešavaju krivična djela od zloupotrebe položaja, krađe imetka, ubistava i slično.
U kontekstu normalnog i ispravnog tretiranja i ophođenja prema selefijama toplo preporučujem dvije knjige od doktora Srđana Puhala ‘Selefije u BiH 1,2’ koji u predgovoru prve knjige kaže: “Posljednja dva mjeseca susreo sam se sa preko 130 selefija u Jablanici, Sarajevu, Zenici, Maglaju, Bočinji, Tuzli, Gračanici, Sanskom Mostu, Ključu, Ošvama i Maoči..I moram vas razočarati nisam sreo ni jednog teroristu, nisam naišao na ljude koji podržavaju samoubilačke napade u Parizu i Briselu, ono što rade ISIL u Iraku ili Siriji ili nekoga ko jedva čeka da se digne u zrak. Možda su se vješto pretvarali, možda su takve sakrili od mene ali ja ih nisam sreo.”
I na kraju, s obzirom da je tužba o ‘aferi selefija’ odbačena a nakon godinu dana ponovo je pokušano vrbovanje i podmetanje naoružanja u mesdžid Stranjani a da ništa nije poduzeto povodom toga (bar se ne zna javno o tome) a SOA nastavlja maltretirati Bošnjake selefije, ostaje nam da čekamo da se nađe neka budala koja će pristati da ‘odradi posao’ ili neku drugu verziju podmetanja, a potom kreće nova pandemija ‘lova na vještice’, spektakularna hapšenja, medijsko zaplašivanje građana, likovanje susjednih država Srbije i Hrvatske uz zabrinutost za svoje ubehućene sunarodnjake..
