PITANJE: Esselamu alejkum.
Ima li smetnje da se učestvuje u organizaciji i svemu ostalom vezanom za manifestaciju „Selam, ja resulellah“? Ili je to isto kao i sam mevlud? Drugim riječima, ima li osnova obilježavati ovaj dan na bilo koji način predavanjem, dersovima, priredbom, nekakvim svečanostima, sijelima i slično? Barekellahu fikum.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Proslavljanje mevluda
Pisati, govoriti, argumentirati i raspravljati se oko toga da li je proslavljanje mevluda, kako je uobičajeno kod nas i islamskom svijetu, novotarija ili ne, mislim da je to suvišno i bespotrebno za ozbiljne praktičare islama osim u slučaju poučavanja džahila, neznalica i onih koji imaju pogrešno poimanje islama.
Uvijek će biti muslimana, a među njima često i učenih, koji neke stvari vjere ne mogu probaviti niti svariti pa makar one bile jasne kao bjelina Sunčanog dana. Ispravnost stava o nekom pitanju vjere se ne mjeri po mnoštvu ljudi ili autoriteta koji ga zastupaju nego po šerijatskim argumentima sa kojima se podupire.
Organizovanje predavanja, priredbi, svečanosti i slično povodom njegovog datuma rođenja
Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti i slično povodom datuma rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme je takođe novotarija u vjeri kao i klasično proslavljanje mevluda. Svejedno kakve namjere i nijetove imali organizatori takvih aktivnosti, ovakve manifestacije nisu propisane u islamu niti se mogu opravdati, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati.
Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su sljedeće:
Prvo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju svake godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se na arapskom ‘ID-om, na bosanskom „praznik“, tj. vraća se na arapsku riječ ‘ADE JE'UDU ‘ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. U osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.
Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.
Drugo – povodom datuma rođenja, za koji se ne zna ni kada je tačno bio: 2., 8., 10. ili 12. Rebi'ul-evvela, nisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta nisu pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome, tj. izdvajanju ovog dana sa tim manifestacijama, bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.
Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima. Kjafiri veličaju i obilježavaju dane u kojima su njihovi velikani rođeni, a to nije bilo svojstveno muslimanima u prva četiri stoljeća islama nego se postepeno raširilo tek kada je to zabludjela šitska sekta ‘Ubejdije uvela u praksu među muslimane Egipta. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.
Skraćeno rečeno: ovakve manifestacije nisu dozvoljene zbog troga:
1- jer predstavlja vrstu zabranjenih praznika
2- jer to nije bila praksa selefa u veličanju Poslanika s.a.v.s. i ispoljavanju ljubavi prema njemu
3- jer je to oponašanje kjafira u načinu veličanja njihovih velikana i značajnih dana.
I na kraju, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano tokom čitave godine, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji islama desilo.
Ve billahi tevfik.
