ONAJ KO NEŠTO NEMA, NE MOŽE TO NI DATI (arapska poslovica)

Nadriučenjaštvo i prijevremeni izlazak talibul-ilma u javnost, etar i među ljude su poznate devijantne pojave od davnina među muslimanima.
Stim da je ova pojava u savremeno doba još više kulminirala zbog pojave društvenih mreža, you tuba, i uopćeno interneta i potrebe ljudi da se javno eksponiraju, da zadovolje svoju taštinu i ego pod izgovorom da i oni daju svoj udio u radu za Allahovu vjeru.
Ne zna se ko je gori od dvije skupine- oni koji sebe javnosti predstave da su učeni prije potpunog stjecanja znanja i sazrijevanja na tom putu, ili oni od običnih muslimana koji ih prihvate za šejhove. I jednoj i drugoj skupini nedostaje osnovnog znanja o tome koga treba tretirati učenom osobom od koje se uzima znanje, i kada treba talibul-ilm izaći u javnost.
Kada nekoga počnu tretirati šejhom a on tumači vjeru, treba ga pitati (ili utvrditi): ko su mu šejhovi i koje knjige je prešao kod njih , gdje je učio, šta je završio, koliko vremena je na putu traženja znanja proveo?..
Danas nam vjeru tumače mnogi koji nisu kod učenih učili, koji nisu čak ni bilo koji islamski fakultet završili, koji su arapski jezik naučili ili fakultet arapskog jezika završili, ili online kurseve i online fakultete, ili koji su hifz Kur’ana završili.
Dole spomenuti citati i govori uleme su skromni prilog i ukazivanje na ovu negativnu pojavu.

Šejh Bekr Ebu Zejd navodi opasnosti koje vrebaju talibul-ilma.
1. Sanjanje u budnom stanju
Čuvaj se sanjanja na javi, a to je da tvrdiš da imaš znanje u onome sto ne znaš i da si usavršio ono za što nisi sposoban.
Ako to učiniš, to bude velika prepreka između tebe i stjecanja znanja.
2. Čuvaj se da budeš od onih koji prolaze kroz
tri faze.
Neki učenjaci kažu da stjecanje znanja ima tri faze, ko uđe u prvu uzoholi se, ko uđe u drugu bude ponizan, a ko uđe u treću, dođe do saznanja da ne zna. Kaže Ibn Usejmin u komentaru ove tri faze: ” Prva faza-uzoholi se, zbog toga što on ne zna svoje pravo stanje tj da vrlo malo zna.
Druga faza-bude ponizan, a smatra sebe učenim.
Znači u prvoj fazi smatra sebe učenim međutim ohol je, a u drugoj fazi, smatra sebe učenim, ali poniznim. A treća faza, smatra za sebe da je džahil, da ne zna, pa se ne oholi.
3. Predstavljanje sebe kao alima prije stručnog osposobljavanja
Čuvaj se toga, jer je ono zlo i mahana u traženju znanja i praktikovanju vjere. Neki učenjaci kažu, ko sebe stavi na mjesto predvodnika prije vremena, on izlaže samog sebe poniženju.
Kaže Ibn Usejmin, ko napravi ovaj prekršaj, to ukazuje na sljedeće stvari:
1. Da je zadivljen sam sobom i da sebe smatra obilježjem znanja
2. Da ne razumije ni vjeru ni stvarnost jer to često vodi u okolnosti i situacije iz kojih se ne može izvući i dolaze mu vjerska pitanja koja objelodane njegovu neučenost.
3. Govor o Allahu i Njegovoj vjeri ono što ne zna.
4. Ne prima istinu i savjet od drugih u većini slučajeva jer smatra zbog svoje kratkovidnosti da prihvatanje toga je dokaz da on nije alim.
Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je rekao: “Naučite vjeru prije nego što počnete ljude predvoditi.”
Navodi Ibn Usejmin da je neko od učenjaka rekao:
“Ti pripadaš samom sebi sve dok ne postaneš poznat, a kada postaneš poznat, nisi više samo svoj (tj ljudi traže od tebe ono kako si im se predstavio).”

Način traženja znanja
Od općepoznatog i prihvaćenog metoda traženja šerijatskog znanja koji garantuje dolazak do cilja, a to je stjecanje šerijatskog znanja, je da se ispune dva uslova
1. Postepeno učenje znanja preko tzv šerijatskih metnova, tj skraćenih tekstova iz svake naučne oblasti. Poznata izreka u ovom kontekstu je:
“Ko ne usavrši osnove(metnove), bude mu zabranjen dolazak do cilja.”
2. Uzimanje znanja od šejhova, uleme, učenjaka. Osnova u traženju šerijatskog znanja jeste da se uzima od šejhova (onih koji su zaista stekli znanje na ispravan način i sazrili na tom putu). Poznata je izreka:” Ko traži znanje bez šejha, završi na tom putu bez znanja”.
Također, izreka: “Kome knjiga bude šejh njegovo griješenje bude veće od ispravnog tumačenja.”
Znanje je zanat, svaki zanat ima svog majstora, prema tome, neophodno je da se znanje uzima od stručnjaka ili eksperta u znanju.
Kaže šejh Bekr Ebu Zejd, da je skoro idžma učenjaka na tome da se znanje uzima od šejhova. (Preuzeto iz knjige Hiljetu talibil-ilm, od Bekra Ebu Zejda sa komentarom Ibn Usejmina)
Kaže imam Šatibi u knjizi Elmuvafekat da je sunnet ove vjere da se znanje uzima od šejhova, od učenih, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzeo od Džibrila, ashabi od poslanika, tabini od ashaba..
Znanje se ne uzima samo iz knjiga, ili od vaiza, hodža, profesora, islamskih intelektualaca i mislilaca, daija koji nisu stekli znanje niti sazrili u njemu.
Kaže imam Šafija:”Kada se početnik u znanju predstavi kao učena osoba mimoiđe ga mnogo znanja.” (Tj umisli sebi da je učen pa ga više ne traži, a uz to bude zauzet pojašnjavanjem vjere drugima)

Prenosi se od Ebu Umejjeta da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Od predznaka Sudnjeg dana je da se traži znanje kod el-esagira.” (Taberani, šejh Albani ga ocijenio vjerodostojnim)
Oko tumačenja el-esagir imaju dva mišljenja :
Prvo- Da su to djeca ili mladići koji nemaju znanja
Drugo- Da su to oni koje uopćeno pitaju o vjeri a oni nemaju znanja.
A ovo zadnje je bliže ispravnom jer stjecanje znanja i dostizanje stepena alima nije vezano za godine, starost i mladost.

Poznati tabi’in Ibn Sirin, rhm, je rekao: “Doista je ovo znanje vjera, pa gledajte od koga ćete svoju vjeru uzeti.” (Bilježi ga Muslim u uvodu Sahiha)

Ve billahi tevfik