SLIKOVITI PRIMJERI U KUR'ANU

U nekoliko desetina Kur'anskih ajeta, Uzvišeni Allah navodi slikovite primjere za raznorazne stvari kako bi pouka bila jasnija.

Ibn Dževzi, u svojoj knjizi El-Mudhiš, navodi da u Kur'anu imaju 43. slikovita primjera, pa ih je spomenuo sve redom, međutim neke od njih drugi učenjaci ne ubrajaju u primjere.

Uzvišeni Allah neke ljudi ili skupine ljudi upoređuje sa magarcem koji nosi knjige, druge sa psom koji dahće isplažena jezika, treće sa stokom, također upoređuje određena stanja i djela sa paukovom kućom, bujnom baščom, glatkom stijenom, potpaljenom vatrom i tako dalje.

Mnoge od spomenutih primjera je teško razumjeti osim ako se vratimo na tefsir ili pojašnjenje od učenjaka.

U narednom slijedi desetak slikovitih primjera iz Kur'ana uz skraćeno pojašnjenje.

Kaže Uzvišeni: Oni kojima je naređeno da po Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi… (El-Džuma, 5)

U ovom ajetu, kaže Ibn Kesir: “Uzvišeni kori židove kojima je dat Tevrat i naređeno im da rade po njemu, pa nisu postupali po njemu.

Njihov primjer je sličan magarcu koji knjige nosi, to jeste, poput magarca kada nosi knjige ne znajući šta je u njima, on ih fizički nosi a ne zna ni šta je na njemu. Također, ovi (židovi) u nošenju knjige koja im je data, uče napamet njene riječi a ne razumiju ih niti rade po onome na što ukazuju, nego čak su ga iskrivili i izmjenili, to je gore stanje od magarca jer magarac nema moć razumijevanja a oni imaju a ne koriste je. Zato kaže Uzvišeni u drugom ajetu ‘oni su poput stoke, pa čak su na većem dalaletu.‘ “

(Tefsir Ibn Kesira, 6/213)

Kaže Ibn El-Dževzi: “Ovaj primjer se odnosi i na onoga ko ne postupa po Kur'anu i ne razumije njegova značenja.” (Zadul-mesir, 1434)

Kaže Uzvišeni: “I kaži im vijest o onome kome smo dokaze naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao i on je zalutao. A da smo htjeli mogli smo ga njima (dokazima) uzvisiti, međutim on je dunjaluku dao prednost i svoju strast slijedio.” (El-Earaf, 175, i dio 176.)

Kažu mufesiri: To je bio Bel'am Ibn Ba'ura, jedan od učenjaka Benu Israila, znao je Allahovo ime sa kojim se dova prima, pa je ostavio rad po znanu, dao prednost dunjaluku te dovio protiv Muse, alejhisselam. (Detalji ovog događaja su opširni i mogu se naći u tefsirima)

U nastavku ajeta Uzvišeni kaže: “Njegov primjer je primjer psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće.” Oko tumačenja ovog primjera imaju dva mišljenja:

Prvo- ako mu se dadne znanje i razumijevanje vjere ne postupa po njemu a ako mu se ne da znanje, svakako neće biti upućen niti činiti hajr.

Navodi Ibn El-Dževzi: “Ovaj ajet je najteži učenima, kada dadnu prednost strastima nad znanjem.” (Zadul-mesir, 529)

Drugo- i kada ga davetiš i savjetuješ on je na dalaletu, a ako ga ostaviš, on je opet na dalaletu. (Tefsir Ibn Kesira i Dželalejn)

Kaže Ibn El-Dževzi: “Kjafiru, ako ga vaiziš on je na dalaletu, i ako ga pustiš, on je opet na dalaletu, slanje poslanika njemu je isto kao onome kome nisu došli ni poslanici ni dokazi.” (Zadul-mesir, 529)

I prvo i drugo tumačenje odnosi se na osobu koja zbog svoje pohlepe za dunjalukom, svejedno imala znanje ili ne, pozivala se u istinu ili ne, isto joj je stanje- dahće kao pas u oba slučaja.

Kaže Uzvišeni: “Nevjernici su slični stoci na koju se viče, ali ona čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi, slijepi- oni ništa ne shvataju.” (El-Bekare, 171)

Kažu mufesiri: primjer nevjernika u njihovom slijeđenju predaka u kufru (ili širku) i onog ko ih poziva na Uputu je poput čobana koji viče na svoju stoku koja čuje glas i viku ali ne razumije govor. Gluhi- ne čuju istinu slušanjem onoga ko se okoristi od nje, nijemi- svojim jezicima ne govore istinu, slijepi- ne vide istinu iako nisu slijepi. Oni ne shvataju opomenu i savjet. (Tefsir Dželalejn, str. 26, El-Muhtesar fit-tefsir str. 26)

Kaže Uzvišeni: “Oni koji mimo Allaha zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a zaista najslabija kuća je paukova kuća, kada bi oni znali.” (El-Ankebut, 41)

Kažu mufesiri: primjer mušrika koji mimo Allaha kipove za božanstvo uzimaju, obožavaju ih nadajući se da im donesu korist ili da se zauzimaju za njih, je primjer pauka koji sebi isplete kuću da se smjesti u njoj, a najslabija kuća je paukova kuća, ne štiti ga ni od toplote niti od hladnoće. Tako isto, kipovi i lažna božanstva ne mogu donijeti korist onima koji ih obožavaju, kada bi oni to znali, ne bi ih obožavali.

Kaže Uzvišeni: “Navedi im primjer da je dunjalučki život kao zemaljsko bilje koje i poslije natapanja vodom, koju Mi sa neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.” (El-Kehf, 45)

Kažu mufesiri: Uzvišeni se obraća Muhamedu: “Navedi primjer onima koje je život na dunjaluku zavarao i obmanuo. Primjer prolaznosti dunjaluka i njegovog brzog nestanka je kao izrastanje zemaljskog bilja, koje i poslije natapanja vodom koju Allah spušta sa neba, postane suho, raštrkano pa ga vjetrovi raznesu u druge krajeve, zatim se zemlja vrati u stanje u kojem je bila.

Uzvišeni je uporedio prolaznost dunjalučkog života sa biljem koje bude bujno, pa se osuši i raznese ga vjetar. (El- Muhtesar fit-tefsir, str. 298)

Svake godine posmatramo ovaj prizor:

u proljeće natapanjem kišom, bilje počinje rasti, zatim nabuja i rascvjeta se ili dadne plodove u ljeto, potom se osuši u jesen, raznesu ga vjetrovi i nestane do zime, kao da ga nije ni bilo. Tako i ljudski život na zemlji, bude pa ga nema.

Kaže Uzvišeni: “Primjer dvije skupine (kjafira i mumina) je kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite?” (Hud, 24)

Kažu mufesiri: u ajetu se navodi primjer dvije kategorije ljudi:

Prva- slijep i gluh, ovo je kategorija kafira koji ne vidi istinu viđenjem onih kojima ona koristi niti čuje istinu slušanjem prihvatanja i slijeđenja.

Druga- onaj koji čuje i vidi, ovo je kategorija mumina kojima vid i sluh koriste u slijeđenju istine.

Mogu li se ove dvije kategorije uporediti, u stanju i u osobinama? Pa zašto pouku ne uzimate- da ove dvije kategorije nisu iste. (El Muhtesar, 224)

Kaže Uzvišeni: “Primjer onih koji svoja imanja troše na Allahovom putu je primjer zrna iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu stotinu zrna. Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (El- Bekare, 261)

Kažu mufesiri: primjer nagrade mumina koji izdvaja svoj imetak na Allahovom putu je primjer zrna koje posije sijač u plodno tlo, iz njega iznikne sedam klasova a u svakom klasu sedamsto zrna.

Oko značenja ‘na Allahovom putu’ imaju dva tumačenja:

Prvo- da se misli na džihad i uzdizanje Allahove riječi davom i širenjem znanja

Drugo- trošenje u pokornosti, to jeste, u svim oblicima hajra.

Bliže je prvo jer je u 160. ajetu sure El-Maide došlo da se jedno dobro djelo desetorostruko nagrađuje. (Zubdetut-tefsir, str. 44)

Kaže Uzvišeni: “Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju rijeke teku i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i ima nejaku djecu a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori.” (El- Bekare, 266)

Kažu mufesiri: Izgubi imetak kada je najpotrebnije njemu zbog starosti i slabosti djece. Primjer ovoga je stanje onoga ko udjeljuje imetak ili radi neka druga dobra djela da bi ga ljudi vidjeli, to jeste, u djelima ima rijaluka, doći će na Sudnjem danu bez nagrade za ova dobra djela u vrijeme kada ima najveću potrebu za njima. (El-Muhtesar, 45)

Kaže Uzvišeni: “Oni koji se kamatom bave dići će se (iz kaburova na Sudnjem danu) kao što se diže onaj koga je šejtan opsjedanjem izbezumio, zato što su govorili ‘kamata je isto što i trgovina‘. (El-Bekare, 275)

Kažu mufesiri: onaj koji konzumira kamatu smatrajući da mu je dozvoljena poput trgovine biće mu vid kazne da bude proživljen na Sudnjem danu tako što će ustati iz kabura kao luda i izbezumljena osoba koju opsjeda šejtan, jer su ga pohlepa i želja za imetkom zavele na dunjaluku tako da je postao sličan u svojim pokretima ludaku i izbezumljenoj osobi. (Zubdetut-tefsir, 46)

Kaže Uzvišeni: “O vjernici, ne kvarite milostinje svoje prigovorima i uvredama, kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao, a ne vjeruje u Allaha i drugi svijet. Primjer njihov je kao primjer glatke stijene na kojoj ima zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i ogoli. Oni nemaju nikakve koristi od onoga što su stjecali.” (El-Bekare, 264)

Kažu mufesiri: tako isto djelo udjeljivanja imetka od strane munafika i onih od mumina koji daju milostinju pa prigovaraju i vrijeđaju, nestanu, izgube se kod Allaha poput zemlje na glatkoj stijeni koju pljusak odnese. (Zubdetut-tefsir, 44)

Kaže Uzvišeni: “Njihov primjer (munafika) je primjer onoga koji potpali vatru, a kada ona osvjetli njegovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa ništa ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi, oni se ne vraćaju.” (El-Bekare, 17-18)

Kažu mufesiri: Oko razumijevanja ovog primjera imaju tri tumačenja, a dva od njih su sljedeća:

Prvo- ovo je primjer munafika koji su bili u mraku širka i kufra pa primili islam i spoznali halal i haram, dobro i zlo. Potpaljena vatra je islam koji im svjetli, zatim uznevjeruju pa im Allah oduzme svjetlo, ostanu u mraku, to jeste, više ne razlikuju halal od harama niti hajr od zla. (Zubdetut-tefsir, str. 4)

Drugo- munafici su u nutrini nevjernici, a postanu vjernici sa primanjem islama i vanjskim ispoljavanjem vjere, to im čuva život i imetak među muslimanima a na ahiretu ih čeka kazna i džehenem. To jeste, vanjsko ispoljavanje vjere je munaficima potpaljena vatra i svjetlo na dunjaluku a na ahiretu oni će biti na dnu džehenema, a to je oduzimanje svjetla i ostavljanje u mraku koje je došlo u ajetu. (Tefsir Dželalejn, str. 4)

Ovakvih slikovitih primjera koje navodi Allah je oko četrdeset u Kur'anu.

Kaže Uzvišeni: “Allah se ne stidi da navede bilo koji primjer, mušicu ili nešto veće (ili manje) od nje. Oni koji vjeruju, oni znaju da je to istina od njihovog Gospodara (da su u tome mudrost i pouka), a oni koji ne vjeruju, govore ‘šta to Allah hoće sa ovim primjerom (to jeste, da ne priliči Allahu da navodi tako mizerne primjere u Objavi?’ Time on mnoge u zabludi ostavlja a mnogima na pravi put ukazuje, a u zabludi ostavlja samo fasike.” (El- Bekare, 26)

Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji shvataju mudrost i uzimaju pouku iz ovih ajeta.

Ve billahi tevfik