DIJELJENJE PAKETA KAO SADEKATUL FITR

Zadnjih godina je učestala praksa da određene humanitarne organizacije, davetska udruženja, grupe ili pojedinci sakupljaju sadekatul fitr u novcu, zatim za sakupljeni novac kupe prehrambene proizvode, namirnice raznoraznih vrsta, naprave od njih pakete u vrijednosti od 50KM, više ili manje.

Sadržaj tih paketa bude šarolik i raznolik, poput toga da sadrže brašno, grah, šećer, ulje, sol, makarone, čokolade, rižu i slično.

Oko ovakvog sakupljanja i dijeljenja sadekatul fitra došlo mi je mnogo pitanja, a odgovor se sastoji u sljedećem:

Propis ovakvog načina dijeljenja se vraća na meselu u čemu se daje sadekatul fitr.

Po tom pitanju imamo tri mišljenja:

Prvo mišljenje, da se sadekatul fitr daje isključivo u hrani. Po malikijama i šafijama propisano je dati u hrani rasprostranjenoj u mjestu gdje žive muslimani, poput riže, leće, pšenice, kukuruza, brašna, hurmi, graha, makarona i slično. Dok je po zvaničnom stavu hanbelijskog mezheba dozvoljeno dati samo u hurmama, ječmu, pšenici i grožđicama, a unutar mezheba imaju i druga mišljenja.

Drugi stav je dozvola pored namirnica da se dadne i u novcu. Ovo se prenosi od Omera ibn Abdulaziza, Hasana El-Basrija, Ebu Hanife i ‘Ata’a. Postoji i treći stav učenjaka a što prenosi Nevevi u “El-Medžmu” od Ishaka i Ebu Sevra, da nije dozvoljeno davanje u novcu osim u nuždi. Slično ovome je ono što smatra Ibn Tejmije, ako je preovlađujuća korist u davanju novca da je tada dozvoljeno.

Prema tome, sadekatul fitr se daje u spomenutim namirnicama ili u novcu, nema treće solucije. Na osnovu toga oni koji dijele pakete kao sadekatul fitr moraju voditi računa o tome da ako ne daju novac, a ne daju ga, da ga daju u spomenutim namirnicama, to jeste, da za svaku osobu za koju je dat sadekatul fitr mora biti minimalna zadovoljavajuća količina namirnice u kojoj se daje sadekatul fitr. U te namirnice ne ulaze ulje, šećer, sol, čokolada, mlijeko, supe, paštete i tome slično.

Konkretan primjer kako bi trebalo praviti pakete: ako je dato za stotinu osoba sadekatul fitr, recimo po pet maraka, što je ukupno 500KM, za tih stotinu osoba mora se kupiti minimum onoga čime se ispunjava mišljenje davanja u hrani a daje se jedan sa’a za osobu (4 pregršta) u bilo kojoj od gore spomenutih namirnica. To jeste, da za stotinu ljudi se kupi recimo po 2,5kg brašna po osobi (jer četiri pregrša su nešto više od 2kg a manje od 2,5kg) što bi ukupno bilo 250kg brašna. To znači da po sadašnjoj cijeni brašna za oko 300KM kupe 10 vreća po 25kg a ostaje 200KM za ostale namirnice. Mora se zadovoljiti ovaj minimum za svaku osobu koja je dala sadekatul fitr svejedno računao se taj minimum u brašnu, hurmama, riži, leći, grahu ili kombinaciji istih. Za ostatak novca se mogu kupiti ostali prehrambeni proizvodi u čijem izboru ima širine.

Ako se ne dijeli na gore spomenuti način nego se zbog raznoraznosti prehrambenih proizvoda ne zadovolji minimum onoga u čemu se daje sadekatul fitr od hrane, u tom slučaju se ne radi ni po jednom mišljenju- niti onih koji daju u novcu, niti onih koji daju u hrani, a nema sumnje da je to neispravno i da nije dozvoljeno.

A što se tiče ostalih pojedinosti, davanje zadnjeg ili predzadnjeg dana ramazana i davanje siromašnim muslimanima, vjerovatno po tom pitanju nema neispravnosti i prekršaja.

Ve billahi tevfik