ŽENIDBA USLOVLJENA PRIMANJEM ISLAMA

PITANJE: Esselamu-alejkum!
Poštovani, potreban mi vaš savjet u vezi mog braka. Prije nego što vas pitam za savjet neophodno je da vas detaljno upoznam sa problemom. Oženio sam se prije 3 mjeseca. Djevojka koju sam oženio potiče iz miješanog braka. Otac joj je katolik a majka muslimanka ali vjeru uopće ne praktikuju. Obilježavaju samo krsćanske praznike kao što su božić i uskrs, ali vjeru u ostalim segmentima života uopće ne praktikuju. Prije nego što sam tu djevojku oženio, naravno razgovarali smo i na temu vjere jer bez dogovora o vjeri ja ne bih bio pristao na brak. Razgovarali smo o vjeri, ja sam joj postavio neka pitanja u vezi Boga, ona je rekla da vjeruje u Boga ali to ne ispoljava ni na kakav način. Rekla je da nije ni krsćanka ni muslimanka. Onda sam joj ja počeo pomalo govoriti o vjeri, o ovom životu i tome šta nas sve čeka poslije smrti. Ona je izgledala zainteresirano u sve što joj govorim. Savjetovao sam joj da prije nego se vjenčamo da prihvati islam i da se šerijatski vjencamo. To joj je u početku teško palo ali je ipak prihvatila. Naravno, ja sam se trudio da joj objasnim onoliko koliko je ona to bila spremna i voljna da sasluša i prihvati. Rekao sam joj da ću je odmah ženiti ako sve to prihvati. Počeli smo razgovarati o braku intenzivno. Naravno prije vjenčanja ona bi prihvatila islam i vjenčali bi se šerijatski. Naravno, rekao sam joj da samo prihvatanje islama nije dovoljno nego da će morati i klanjati i pridržavati se ostalih propisa. Ona mi po tom pitanju nije dala nikakvo obećanje ali je rekla da će se potruditi da i to zadovolji, a ja sam joj obećao punu podršku i razumijevanje. Njeni roditelji se u početku nisu slagali sa šerijatskim vjenčanjem a nismo ih ni obavještavali o tome da će ona prihvatiti islam. Međutim, nakon tri mjeseca, i oni su pristali na šerijatsko vjenčanje, a djevojka je izrazila želju da se to obavi u tajnosti, u nekom drugom gradu i ja sam na to pristao kako bih joj maksimalno olakšao.
Odredili smo datum (općinskog) vjenčanja, a ja sam zakazao termin u jednoj džamiji poslije jacije namaza a to prilikom bi ona prihvatila islam i vjenčali bi se šerijatski uz validne svjedoke (njena prijateljica, moj bivši cimer i moja sestrična). Šerijatski smo se vjenčali 12 dana prije općinskog vjenčanja a tada je bilo već sve spremno i isplanirano. Došao je i dan šerijatskog vjenčanja. Djevojka mi je bila jako nervozna i bilo je teško sa njom komuncirati. Obavili smo sve po propisu. Poslije vjenčanja smo otišli kod moje kuće da popijemo kahvu a ona je bila jako nepristupačna i ljutita. Sutradan smo se vidjeli na kahvi i ona mi je tom prilikom rekla da je to sve uradila samo zbog mene i da je to sve što je ona mogla  uraditi sto se tiče vjere i da od nje nista više ne tražim i da je prihvatim takvu kakva jest. Ja nisam nista na to rekao jer je bila veoma uzrujana i očito joj je to sve teško palo. Samo sam je saslušao. Poslije nekoliko dana smo se i općinski vjenčali. Počeo je zajednički život. Ja svaki dan obavljam namaz a vrlo često ustajem i na noćni namaz. Mojoj ženi to ne predstavlja ništa i ravnodušna je prema svemu tome. Nakon nekoliko dana, ja sam je pozvao da zajedno pogledamo neko vjersko predavanje na kompjuteru a ona je to odbila rekavši da je mi je rekla svoje mišljenje o vjeri. Nakon toga, još sam je u dva navrata pozivao i često je indirektno pozivam da čita prevod Kur’an, da pogleda neko predavanje ili prezentaciju, savjetujem je o tome šta treba a sta ne treba ali svaki put dobijem negativan odgovor. Šta god da joj govorim o vjeri, bilo da joj govorim o džennetu ili džehennemu, ona kaže da ona ne osjeća potrebu da se moli Bogu, da mu se zahvaljuje i da se ona jednostavno ne vidi u tome.
Kaže da vjeruje u Boga ali to očigledno ničim ne želi očitovati niti potvrditi. Ne znam kako da se postavim prema svemu tome. Znam da sam muž, znam da sam pastir svoje porodice i da ću za to biti pitan, dužnost mi je da je pozivam u vjeru ali ona mi je zadnji put rekla da ako ne mogu da je prihvatim takvu kakva jest, najbolje je onda da se razvedemo. Ja na to nisam ništa rekao jer se bojim da ću dodatno zakomplikovati situaciju. Hvala Allahu, s.w.t., ja nastojim svaki dan da sto više naučim o svojoj vjeri, nastojim da prakticiram sunnet a primijetim da to njoj smeta iako mi to ne govori direktno. Svaki put kada ja gledam neko predavanje, njoj to bude smiješno ili ako ne brijem redovno bradu, to njoj predstavlja problem. Na zidu se nalazi kalendar sa takvimom i slikama džamija, a na polici se nalaze Kur’an i još 2 islamske knjige koje ona redovno uklanja kada dolazi neko od njene rodbine, a nikada ne čita. Kada joj dolazi otac, ona želi da ga počasti alkoholom a ja to naravno ne odobravam ali ona ipak kupi i počasti ga. Alkohol koji ostane izbacim iz kuće a njoj to bude smiješno. Kada se ponekad nađe u svom ženskom drustvu (koje je ne zna islamske propise), ima običaj da popije času vina sa njima. Savjetovao sam joj da se pozdravlja selamom. Objasnio sam joj značaj i ispravnost toga ali ona nije nikad nekog tako pozdravila, čak ni moju rodbinu. Kada neko nazove selam dolaskom u moju kuću, ona odgovara sa ‘zdravo’ ili ‘kako ste’. Naravno, da sam razgovarao sa njom o svim ovim gore navedenim pitanjima i problemima prije braka. Nisam joj ništa naredio ili preporučio a da nisam obrazložio razlog. Ona je sve to prećutno odobrila i potvrdila ali sada je situacija takva kakva jest. Mene zanima, kakav je moj status po Šerijatu. Da li mi je dozvoljeno da nastavim život sa suprugom pozivajući je u vjeru ili bi bio bolji razvod s obzirom na prijetnju razvodom koju mi je ona uputila i okolnosti u kojima se nalazim. Kakva su moja prava i obaveze ako ona nastavi sa svojim haramima, kako da postupim ako mi ona bude osporavala praktikovanje sunneta ili ako mi sutra bude osporavala strogi islamski odgoj djece? Ja se samo uzdam i oslanjam na Allahu s.w.t. jer je On jedini koji okreće ljudska srca ka istini. Neka vas Allah s.w.t. nagradi.

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Kao prvo, kada musliman traži odgovor za rješenje neko životnog problema ili odgovor na neko šerijatsko pitanje treba da pita jednu učenu osobu u čije znanje, iskustvo i kompetentnost ima najviše povjerenja. A zatim kada dobije odgovor da ga sprovede u praksu i da više nikoga drugog od učenih i daija ne pita o tome. Velika je greška istovremeno poslati isto pitanje na više adresa, odnosno većem broju daija, jer je velika mogućnost da će dobiti različite odgovore što čega odvesti u dilemu po kojem odgovoru da postupi. A u najgorem slučaju može se desiti da će raditi po odgovoru koji najviše odgovara njegovim željama i strastima.

Pa tako i ovo pitanje, koliko ja znam na njega je odgovoreno na tri različita sajta. I da još belaj bude veći odgovori su različiti a pitanje je jedno te isto. Zato savjetujem braću i sestre da na bitna životna pitanja traže odgovor samo od jedne učenje osobe kako ne bi došli u situaciju da zbog mnogo različitih odgovora na jedno pitanje ne znaju po kom da postupe i šta da rade.

A što se tiče odgovora na pitanje, ono će biti dosta kraće negoli samo pitanje. Naime, iako je tvoja zvanična “supruga” izgovorila šehadet i primila Islam, njeno primanje Islama šerijatski nije validno jer prilikom primanja Islama nije bio ispunjen jedan od šartova LA ILAHE ILLELLAH. Taj šart je iskrenost, tj. da izgovaranje šehadeta i primanje Islama bude radi Allaha, subhanehu ve te’ala, a ne radi nečega drugog. A pokazalo se i ispostavilo da je njeno izgovaranje šehadeta i primanje Islama bilo samo radi tebe, a ne radi vjerovanja u Allaha kao Gospodara i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao vjerovjesnika i posljednjeg poslanika. Ovo se jasno i nedvosmisleno razumije iz tvojih riječi: “Sutradan smo se vidjeli na kahvi i ona mi je tom prilikom rekla da je to sve uradila samo zbog mene i da je to sve što je ona mogla  uraditi sto se tiče vjere i da od nje nista više ne tražim i da je prihvatim takvu kakva jest”. A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi od Omera, radijallahu anhu: “Zaista se djela vrednuju prema nijetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono što zanijeti, …”.

Prema tome, njeno primanje Islama je bilo samo radi tebe, kako je sama priznala, tako da ona izgovaranjem šehadeta nije postala muslimanka nego je ostala na onome na čemu je i bila, tj. da nije ni krsćanka ni muslimanka, kako ti je sama rekla.

A ova činjenica da ona nije ni muslimanka ni kitabijka (kršćanka ili jevrejka) znači da si ti oženio ženu koju ti po idžmau učenjaka nije dozovljeno oženiti. Tj. nema razilaženja među učenjacima da muslimanu nije dozvoljeno oženiti nijednu ženu kjafirkinju (nemuslimanku) osim kitabijke (kršćanke ili jevrejke koje slijede svoju vjeru). Kaže Uzvišeni: “Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice …” (El-Bekare, 221). Naravno, ti u ovome nemaš grijeha jer si to uradio iz neznanja.
A ovo dalje znači da je vaš brak sa šerijatske strane batil, ništavan, nepriznat i nepostojeći.

Na tebi je da uradiš sljedeće:

Prvo – da čim ti dođe ovaj odgovor (ako već nisi) smjesta prekineš zajednički život sa njom, jer ti je brak sa njom ništavan. Nema potrebe da joj daješ talak, tj. da je puštaš na šerijatski način, jer vam je brak u osnovi batil. A ovo znači da se odvojiš od nje i da ne živiš sa njom u istoj kući kao muž sa ženom.

Drugo – da tražiš od nje da ponovo primi Islam ali iskreno radi Allaha, ako ona hoće da je ponovo na ispravan i šerijatski valjan način oženiš. A ako odbije tvoju ponudu i zahtjev za ponovno i ispravno primanje Islama kako bi se iznova vjenčali onda ti nemaš ta sa njom da tražiš, ona je prema tebi kao i svaka druga žena strankinja.

Naravno, ako bi ponovo na ispravan načina primila Islam, ona je obavezna da odmah počne klanjati i učiti vjeru kako bi živjela po onome što nauči.
Rezime svega kazanog je u sljedećem: brak sa njom ti je ništavan jer si oženio kjafirkinju koja nije kitabijka, a njeno primanje Islama nije validno zbog nedostatka šarta iskrenosti, tj. jer je Islam primila radi tebe a ne radi Allaha. Ve billahi tevfik.