INTELIGENCIJA

Svaki pokušaj definisanja inteligencije neminovno ostavlja nedorečenost i manjkavost. Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja prethodnih znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje. Još se definira kao sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim i nepoznatim situacijama. Pod inteligencijom se podrazumijeva i umijeće govora, sposobnost rasuđivanja, spremnost savlađivanja teških situacija, intuitivno razumijevanje drugih i slično. Ona je sinonim za kulturu, profinjenost i umjetnost ponašanja.

Navodi Ragib Asfehani (El-mufredat, str. 355) riječi Omera, radijallahu anhu:

“Postoje dvije vrste pameti (inteligencije) prirodna (urođena) i stečena. Stečena pamet ne koristi onome ko nema urođene pameti (tj. ako je glup, malouman), kao što sunčeve zrake ne koristi slijepom oku.”

Primjeri inteligentih postupaka

1- Presuđivanje

Dvije žene su se sporile kod Sulejmana, alejhisselam oko toga čije je dijete, jedna je tvrdila da mu je ona majka a da ga je druga samo dojila i odgajala, a druga tvrdila da je dijete njeno jer je kod nje. Pa je Sulejman, alejhisselam, rekao svom pomoćniku da mu donese nož kako bi prepolovio dijete, dao pola jednoj a pola drugoj. Tada je reagovala prva žena rekavši da dijete nije njeno, već od ove druge. Zatim je Sulejman presudio da je dijete od te prve žene uz dokaz da prava majka zbog ljubavi i osjećanja prema djetetu ne bi dopustila da se njemu učini nešto loše.

2- Riješavanje spora i sukoba

Kada su mušrici Mekke prije spuštanja objave obnavljali izgradnju Kabe među plemenima je nastao spor, ko je najpreci da stavi crni kamen na njegovo mjesto, spor je doveo do toga da su skoro zaratili.

Uglavnom, riješenje sa kojim su svi bili zadovoljni im je dao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da se crni kamen stavi na komad platna a predstavnik iz svakog plemena da drži kraj platna, te da tako podignu crni kamen do njegovog mjesta.

3- Promišljeno argumentiranje

Za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, uhvaćen je kradljivac i doveden pred njega da mu presudi. Kradljivac je pravdao svoju krađu time da mu je Allah odredio da on ukrade, a Omer mu je odgovorio: “Ti si ukrao Allahovim kaderom a mi ćemo ti osjeći ruku Allahovim kaderom jer je Allah odredio da je kazna za kradljivca odsjecanje ruke.”

4- Izvlačenje iz loše situacije

Veliki zulumćar, halifin namjesnik, Hadždžadž Ibn Jusuf jednom prilikom je šetao pokrainom kojom je vladao, pa je sreo jednog slijepog starca i upitao ga šta on misli o Hadždžadžu Ibn Jusufu.

Slijepi starac je odgovorio da je on najpoganija, najzloćastija osoba i najveći zulumćar. Zatim ga je pitao Hadždžadž Ibn Jusuf: “Znaš li ti ko sam ja?” On je odgovorio da ne zna, a onda mu je Ibn Jusuf rekao da je on zapravo Hadždžadž Ibn Jusuf.

Kada je starac shvatio šta je učinio, brzo je reagovao i pitao njega: “A znaš li ti ko sam ja?” On ga je upitao: “Pa ko si ti?”

Starac reče: “Ja sam ludak iz plemena Benu idžl. I dva puta dnevno imam napade ludosti, a ovo je jedan od njih.”

Hadždžaž se nasmijao, bacio mu kesu novca i rekao: “Evo ti, pomozi se u liječenju svoje ludosti.”

5- Oštroumnost u ponašanju i raspravi

Najveći ešarijski teoretičar Ebu Bekr El-Bakilani je bio poznat po velikoj inteligenciji tako da su učenjaci džehmija i muatezila izbjegavali da se sa njim raspravljaju. Jednom prilikom, halifa ga je poslao kao izaslanika bizantinskom caru na dvor i tu su se desila tri neobična događaja.

(Sijeru e'alamil-nubela, Zehebi 17/191-192)

Prvi- Bizantijski car je htio da ga ponizi tako što je naredio svojim čuvarima da Bakilanija uvedu na ulaz čiji je strop bio nizak kako bi morao da uđe i dođe pred njega naklonjen, kao da je na ruku'u, međutim učenjak Bakilani je shvatio namjeru pa se okrenuo leđima i sa stražnjicom ušao kod cara.

Drugi- Nakon što je Bakilani ušao kod cara, pored njega je stajao visokorangirani pop.

Šejh Bakilani je pitao popa kako su mu djeca i porodica. Car je odmah reagovao i rekao: “Zar ti ne znaš da naši monasi nemaju ženu i djecu?” A onda je Bakilani odgovorio: “Vi vaše monahe čistite i lišavate od porodičnog života, a to ne činite sa Gospodarom svjetova pa pripisujete mu ženu i dijete.”

Treće- Car je upitao Bakilanija: “Šta se ono desilo sa ženom vašeg Vjerovjesnika?” izrugivajući se, mislio je na Aišu koja je potvorena za blud, a on mu je odgovorio: “Desilo se isto ono što se desilo Merjemi bint Imran (tj. Mariji, da je potvorena za blud), pa je Allah i jednu i drugu proglasio nedužnom i čistom od toga, međutim, Aiša, radijallahu anha, nije došla sa djetetom.”

Pa je car ostao bez riječi.

I na kraju, u čemu bi bila inteligentnost vjernika?

Prenosi Šeddad Ibn Evs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Inteligentan je onaj koji preispituje svoja djela i radi za ono što će doći poslije smrti, a slabe pameti je onaj čija duša slijedi strasti (neminovno čini grijehe) a ima velike nade kod Allaha (Njegovu milost i džennet).

Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, dobrim ga je ocjenio Tirmizi, vjerodostojnim Hakim a slabim Zehebi, Ibn Hadžer i Albani.

Iako u hadisu ima slabosti, značenje mu je tačno.

Ve billahi tevfik