ALLAH POMAŽE SVOJU VJERU SA ČOVJEKOM GRIJEŠNIKOM

U jednom selu, pored Zavidovića, nakon zadnjeg rata, mještani su sakupili dovoljno sredstava da se započne sa grubim radovima pravljenja džamije, to selo nikada prije nije imalo džamiju, pripadali su džematu iz drugog sela. Zemljište je uvakufio dobročinitelj a radovi su planirani da se izvode volonterski. Akcija pravljenja je počela, međutim, neobična stvar je bila da su većina radnika/volontera bili neklanjači, i ne samo to, oni su bili poznate pjane. U toku rada na džamiji, kupili bi gajbe piva i pili, s tim da su te gajbe stavljali van džamijskog zemljišta, jer ne priliči unutar. Na kritiku one nekolicine klanjača za pijenje piva u toku rada na džamiji, oni bi rekli, ovo je od nas, što mi možemo dati za Allaha i ahiret (misleći na radove). Neke i od ono malo klanjača su ovakvim postupkom otjerali.

Uglavnom, kada su završeni radovi na džamiji, ostala je priča da su pjane napravile džamiju.

Komentar: Ovaj događaj i njemu slični potvrđuju istinitost hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg ćemo u cjelosti navesti poslije, kaže:

“Zaista Allah pomaže ovu vjeru sa čovjekom fadžirom (griješnikom ili kjafirom).”

Skupina učenjaka smatra da muslimana, ostavljanje namaza ne izvodi iz vjere, po ovom mišljenju, pjanama koji su pravili mesdžid će koristiti to djelo na ahiretu.

Dok po drugom mišljenju, po kojem ostavljač namaza tim djelom izlazi iz islama, učestvovanje u gradnji mesdžida im neće koristiti ako umru bez namaza.

I jedno i drugo tumačenje ulazi pod spomenuti hadis, da Allah pomaže svoju vjeru sa čovjekom griješnikom ili kjafirom.

U kontekstu ovog događaja navest ćemo jedan hadis i predaju od ashaba.

Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Sehla Ibn Es-Saidija, radijallahu anhu, da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (i njegovi ashabi) sreo sa mušricima na Hajberu te su zapodjenuli bitku. Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao do svog vojnog logora, to isto su učinili i mušrici. Među ashabima je bio neki čovjek koji u toku povlačenja mušrika prema logoru nije stigao nikoga od njih a da ga nije ubio svojom sabljom. Reče neki čovjek: “Od nas niko danas nije uradio ono što je uradio taj i taj (misleći na ovog ashaba). Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Što se tiče njega, on je od stanovnika vatre.”

Neki ljudi su pali u neodumicu i čuđenje.

Pa je jedan od ashaba odlučio da prati tog borca zbog neobične izjave Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pratio ga je u svim njegovim kretanjima u nastavku bitke i vidio je da je bio teško ranjen, a kada je došla noć nije mogao saburati na rani, ubio je samog sebe stavivši vrh sablje na grudi a dršku na zemlju i tijelom se spustio na sablju. Obavijestio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta se desilo pa je on rekao: “Allahu ekber, svjedočim da sam ja Allahov rob i Njegov Poslanik (…) Zaista Allah pomaže ovu vjeru sa čovjekom fadžirom.” (Muteffekun alejhi)

Pod čovjekom fadžirom se podrazumijeva griješnik ako je bio istinski mumin ili kjafir ako je bio munafik. Značenje riječi, da je ovaj čovjek od stanovnika vatre:

– Ako je bio musliman a ne munafik, pošto je ubio samog sebe a to je veliki grijeh, biće kažnjen u vatri shodno težini grijeha a poslije će biti uveden u Džennet.

– Ako je bio munafik a za njega je rečeno da je od stanovnika vatre to je zbog toga što je završnica munafika džehenem a oni vanjštinom ispoljavaju djela islama kao što je činio ovaj čovjek u borbi.

Jedna od poenti ovog hadisa u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista Allah pomaže ovu vjeru sa čovjekom griješnikom” je u tome da Allah upokori ljude griješnike u pomaganju ove vjere iako to nije za očekivati od njih.

Poznata je priča o ashabu Ebu Mihdženu (navode je Taberi i Ibn Kesir u svojim historijskim knjigama, a Ibn Hadžer lanac prenosilaca ocjenjuje dobrim) koji je učestvovao u legendarnoj bitki Kadisiji protiv Perzijanaca. Vođa muslimana je bio Sad Ibn Ebi Vekkas, on je kaznio Ebu Mihdžena koji je bio poznat po junaštvu i vještini ratovanja, zbog pijenja alkohola da ne učestvuje u ovoj bitki (po jednoj verziji tumačenja razloga kazne). Naredio je da ga zatvore u njegov šator na brdu sa kojeg je posmatrao bitku, a i sam nije mogao učestvovati zbog bolesti. Ebu Mihdženu je teško pala ova zabrana učestvovanja, ali kada je počela bitka uspio je ubjediti preko stražara ženu Sada Ibn Ebi Vekkasa da ga odveže i da učestvuje u bitci sa konjem od Sada, pa ako ne preseli ponovo će se sam vratiti u šator. Sad Ibn Ebi Vekkas je posmatrao bitku i čudio se kako vidi nekog ratnika od muslimana koji zadaje velike gubitke Perzijancima, način i stil ratovanja mu je poput Ebu Mihdžena a i konj kao da je njegov. Nakon završetka bitke tog dana, Sad je pozvao glavnokomandujećeg i pitao o ovom ratniku, ko je on, niko mu nije znao odgovoriti. Onda ga je njegova žena Selma obavijestila da je to bio Ebu Mihdžen i ispričala kako se to desilo. On je pozvao Ebu Mihdžena i rekao mu: “Tako mi Allaha neću te nikada više kazniti ne učestvovanjem u borbi zbog alkohola.” A Ebu Mihdžen je rekao: “Tako mi Allaha nikada više neću piti alkohol.”

Poenta ove priče je da Allah pomaže svoju vjeru sa ljudima velikim griješnicima.

Ovakvih primjera i događaja je mnogo na svim mjestima gdje žive muslimani.

60-tih godina prošlog vijeka prilikom gradnje prve gradske džamije u Zavidovićima, tzv. Memiševe džamije, pravljene su velike smetnje i blokade od vlasti da se ne pravi džamija. Jednog dana trebalo je prevući građu preko gradskog mosta, što je bilo presudno za izgradnju džamije. Policija je sprečavala prevlačenje građe i u svom tom događaju, svađama, prepucavanjima, policijskoj nadmenosti došao je jedan čovjek, poznat kao baraba, volio je popiti, otići u kafanu, pobiti se ali je znao i klanjati, volio je islam i bio ponosan što je musliman. On je fizički rastjerao i otjerao policiju, poznato je bilo da su ga se svi bojali.

Uglavnom, građa je prevučena što je omogućilo pravljenje džamije.

A Allah pomaže svoju vjeru i sa čovjekom griješnikom.

U još jednom događaju da se zadržimo u Zavidovićima. Nakon rata, pokrenuta je inicijativa za gradnjom druge gradske džamije, u centru grada, međutim, iako je vlast bila u rukama SDA stranke nisu dobijeni saglasnost i odobrenje kao ni lokacija za izgradnju te džamije. A onda vlast preuzima stranka SDP-a i ona odobrava gradnju džamije na najatraktivnijem mjestu u gradu. Bit je u tome da stranka SDA, za koju se računa da je muslimanska nije dala odobrenje a stranka SDP, koja važi za stranku koja ne daje primat vjeri i vjernicima, ona daje odobrenje i u toku njene vlasti se pravi džamija.

Opet, Allah pomaže svoju vjeru i preko ljudi griješnika.

Naravno, ovim se ne opravdavaju niti podržavaju griješnici u njihovim grijesima, niti treba razumjeti iz ovoga da su oni koji griješe otvoreno prema Allahu bolji od onih koji ne griješe, nego se želi naznačiti da i u griješnicima ima hajra i da su vrijedni hvale u hajr djelima koja rade.

A Allah kada hoće, on svoju vjeru i sa kjafirom pomogne.

Ve billahi tevfik