PUŠTANJE I IDDET ŽENE RAZVEDENE HUL’OM (tj. na njen zahtjev)

PITANJE: Selam alejkum.
Da li žena koja je dobila talak riječima “imaš talak uz vraćeni mehr” a koji je ona insistirala i prethodno rekla da vraća obečani mehr razvedena hul’om. I da li iddet traje jedan mjesec ili tri (mjesecna ciklusa)?

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Razvod na zahtjev žene

U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani i Šu’ajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: talakom, feshom ili hul’om.

(Prvi način) TALAK (tj. puštanje žene) je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.

(Drugi način) FESH je traženje poništenja bračnog ugovora, svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Detalji oko ove vrste razvoda se mogu naći u drugim odgovorima.

(Treći način) HUL’U je vrsta prekida bračnog ugovora između supružnika u kojem žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, ona sama sebe ne može njemu dati talak,  jer je talak isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, onda je kadiji (ili učenom) dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.

S tim da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da ga mrzi (prezire) iz određenog razloga te da se boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. Žene može zamrziti svoga muža zbog nekog od sljedećih razloga:

– zbog njegovog ružnog izgleda,

– lošeg ahlaka,

– nepraktikovanja vjere,

– starosti,

– slabosti i slično, pa se ona zbog te mržnje prema njemu boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu.

U ovim slučajevima dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela osim ako on odustane.

Dokaz za hul’u je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229)

I hadis od Ibn ‘Abbsa, radijallahu anhuma, a kojeg bilježi Buharija u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)”.

Prema tome, ako je žena dobila talak na njen zahtjev uz ispunjenje gore spomenitih uvjeta za tu vrstu talaka, ona je onda razvedena takozvanim razvodom HUL’U.

Iddet (priček) žene razvedene HUL’OM

Ako je žena koja je razvedena HUL’OM trudna, njen iddet traje sve dok se ne porodi. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima.

A ako nije trudna, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje koliki je njen iddet.

Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je njen iddet tri mjesečna pranja kao kod žene razvedene običnim talakom.

Ovaj stav se pripisuje većini ashaba i učenjacima poslije njih, poput Sufjana Sevrija, učenjaka Kufe, imama Ebu Hanife, Ahmeda i Ishaka (od koga se prenosi da je drugi stav ocijenio takođe jakim).
Oni ovo dokazuju općim argumentima koji govore o iddetu žene koju muž pusti, poput riječi Uzvišenog: „Puštenice neka čekaju tri mjesečna pranja“ (El-Bekare, 228).

Drugi stav učenjaka, a koji je i bliže ispravnom shodno snazi dokaza, je da je iddet žene puštene HUL’OM (tj. na njen zahtjev) jedno mjesečno pranje. Ovo je stav manje skupine ashaba i drugih učenjaka.

Njihov dokaz je hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženi Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhuma, kada ju je pustio talakom HUL’U da bude u iddetu jedno mjesečno pranje. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani.

Takođe, dokazuju svoj stav hadisom od Er-Rujjei’a bint Mu’avvez, radijallahu anha, koja je puštena razvodom HUL’U da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da joj iddet bude jedan hajz.

Hadis bilježe Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi i Albani. S tim da Nesai prenosi da joj je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, naredio da joj iddet bude jedan hajz.

Ova dva hadisa koji ukazuju da je iddet puštenice koja se razvede HUL’OM jedan hajz ograničavaju opće dokaze u kojima je došlo da je iddet puštenice tri mjesečna pranja.

Takođe, ispravno je da nema smetnje da se puštena žena ovom vrstom talaka poslije nakon isteka iddeta ponovo uda za bivšeg muža sa novim bračnim ugovorom.

Ve billahi tevfik.