ČINJENJE SEDŽDE U ZRAKU

Primjetna pojava kojoj sam lično bio svjedok jeste da mnogi klanjači na džumi namazu, koji klanjaju van džamije jer unutra budu mjesta popunjena, kada trebaju učiniti sedždu, umjesto da ju učine onako kako se sedžda čini padanjem na tle, oni ili čučnu ili samo padnu na koljena i sedždu čine u zraku išareteći rukama spuštanje na zemlju.

Neki od njih svoj postupak pravdaju time što je to beton ili pločnik po kome ljudi hodaju. Namaz koji se klanja na ovakav način je batil (ništavan) po idžamu učenjaka jer se namjerno, svjesno izostavlja rukn namaza tj.činjenje sedžde padanjem na tle. S druge strane, u ovakvoj situaciji nema šerijatske nužnosti koju navode islamski pravnici u fikhskim knjigama, da se zbog velike gužve i zbijenih safova pri klanjanju u džematu dozvoljava činjenje sedžde na leđima klanjača. Od apsurdnosti ove situacije je to da neki ljudi koji klanjaju na ovakav način, budu od onih koji samo džumu i klanjaju, pa kud od svih namaza samo džumu klanjaju a i ona im je batil.

Kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu muteffekun alejhi:

“Neka prisutni prenesu odsutnima.”

Ve billahi tevfik