DON'T FORGET SREBRENICA

Cijelo poslijeratno vrijeme čitamo i slušamo razne parole o zločinima i zlodjelima počinjenim nad Bošnjacima u zadnjem ratu, poput:

– Niko nema pravo da halali

– Mi koji ne znamo za mržnju i osvetu, evo šta nam uradiše

– Da se ne zaboravi, da se ne ponovi

– Mi imamo pravo i obavezu da pamtimo

– Pamćenje genocida je uvjet opstanka

– Narod koji zaboravi svoju historiju osuđen je na nestanak

Dobro, evo sve zločine pamtimo i ništa ne halalimo, i šta sad, šta dalje?! Kakva je pouka i smisao tog pamćenja. Molimo vas, poštedite nas praznih i jalovih izreka i parola, ne pravite od nas umne invalide jer samo pamćenje zločina ne čuva od zločina, od njega nas jedino može zaštititi spremnost na borbu, odbranu i žrtvu.

Don't forget Bošnjače,

ako ne budeš spreman na borbu, odbranu i žrtvu očekuj da ti se ponovo dese Srebrenica, Omarska, Ahmići, Prijedor…

Don't forget Bošnjače,

ako su te protjerivali i ubijali zato što si musliman (porijeklom i geografski)

pa budi musliman vrijedan poštovanja, drži do sebe i islama jer u njemu su ti spas i zaštita.

Don't forget Bošnjače,

ako ne budeš spreman za vjeru, porodicu i domovinu život dati

očekuj da će te ponovo ponižavati i klati,

majku i ženu obeščastiti.

Don't forget,

ako zanemariš gore spomenuto, a budeš samo pamtio sve prethodne genocidne zločine, očekuj da ti se historija ponovi.

Nama ne treba pamćenje radi pamćenja nego pamćenje radi pouke. Pouka pamćenja zločina jeste da budeš spreman da ti se ne ponove zločini.

Kaže Uzvišeni: “Allah neće promjeniti stanje jednog naroda sve dok oni ne promjene sami sebe.” (Er-R'adu, 11)

Apsurd bošnjačke tragedije:

Progone ih i ubijaju zbog islama a većina ih žive kao vlasi.