PROPIS UPOTREBE SMAJLOVA (emotikona) I NJIMA SLIČNOG
PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullah,we berekatuhu.
Imam pitanje što se tiče ovih emotikona, stikera što se šalju u toku konverzacije na fb-u, viberu i dr. društvenim mrežama. Izgledaju ovako 😀 i poprime žuto malo lice u obliku kruga koje sadrže dva oka i osmijeh, ima ih za iskazivanje svakakvih emocija. Zatim postoje još neki kao likovi iz crtanog filma i slično koji su postali popularni u zadnje vrijeme na svim društvenim mrežama. Da li je haram s obzirom na hadis o zabrani slikanja?
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovo pitanje se može podijeliti na dva dijela: upotreba smajlova i upotreba likova (dječaka, dvojčice ili iz crtanih filmova).
UPOTREBA SMAJLOVA
Upotreba smajlova se vraća na propis crtanja živih bića (tj. svega što ima dušu) i upotrebe crteža. Crtanje (rukom) živih bića (ljudi, životinja is lično) je zabranjeno po džumhuru učenjaka ovog ummeta. A što je i ispravan stav na koji ukazuju jasni i nedvosmisleni hadisi.
Većina savremenih učenjaka smatra da je dozvoljeno upotrebljavanje smajlova, jer oni ne potpadaju pod zabranjeno crtanje živih bića. Od tih učenjaka su Sa’d ibn Turki El-Haslan, Muhammed El-Munedžid, Halid El-Muslih, Selman El-Auda, Džemmaz ibn Abdurrahman El-Džemmaz i mnogi drugi.
Manja skupina savremenih učenjaka smatra da se opća zabrana crtanja i upotrebe crteža odnosi na smajlove. Od tih učenjaka je Halid Es-Sebt.
U narednom slijede stavovi učenjaka i njihova obrazloženja:
Šejh Sa’d ibn Turki El-Haslan kaže da nema smetnje u upotrebi smajlova. Argumentira tu dozvolu sljedećim:
– jer to nisu slike (srteži) u šerijatskom smislu, nego su to simboli sa kojima se izražavaju neki gestovi.
– kaže, a ako bi uzeli da su to slike (crteži), islamski pravnici kažu da crtež ako mu se odsječe (otkloni) ono bez čega nema života da on nije zabranjen. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma: „Crtež je glava, ako se odsječe glava nema crteža“, ove riječi se prenose i od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Ibn Kudame: „Ako se odsječe od crteža ono bez čega ne može živjeti, poput prsa ili stomaka ili glava bude odvojena od tijela, to ne potpada pod zabranu, jer bez toga više nije crtež, pa je poput odsječene glave“. (El-Mugni, 8/111)
(http://www.saad-alkthlan.com/text-875)
Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedžid u dvije različite fetva kaže da nema smetnje u korištenju smajlova.
U prvoj fetvi kaže da smajlovi ne potpadaju po propise crteža kojeg je zabranjeno crtati i upotrebljavati zbog dva razloga:
Prvi – jer na smajlovima nema obrisa stvarnog lica: očiju, usta i nosa, kao ni glave i ušiju. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rako: „Crtež (slika ili kip) je glava, pa kada se odsiječe glava nema crteža (slike ili kipa)“. Prenosi ga Isma’ili u svom Mu’adžemu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, a ocijenio ga je vjerodostojnim šejh Albani u Silsili sahiha (broj 1921) i u Sahihul-džami’i (broj 3864).
Drugi – jer je džumhur (većina) učenjaka na stavu da ako se od crteža (slike) odstrani ono bez čega nema života onda to nije zabranjeni crtež ili slika.
Zatim je naglasio dvije stvari:
Prva – da korištenje smajlova na internetu ne potpada pod propis crtanja živih stvoranja nego pod propis upotrebe istih.
Druga – da žene ne trebaju upotrebljavati smajlove pri komuniciranju sa muškarcima strancima (tj. onima koji joj nisu mahremi), jer smajlovi govore o stanju onog ko ih šalje, da je nasmijan ili se stidi i slično. Razgovaranje žene sa muškarcem je dozvoljeno po potrebi pod uvjetom da je na javnom forumu a ne u privatnom razgovoru.
U drugoj fetvi je naveo isti stav sa detaljnijim obrazloženjem.
(http://www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=290222)
Halid El-Muslih, takođe smatra da nema smetnje u njihovoj upotrebi. On kaže da to nije zabranjeno crtanje niti zabranjena upotreba crteža i slika, jer je zabranjeno crtanje onoga što je živo, a ovi crteži nisu živi, oni su imaginarni crteži, a oni nisu zabranjeni, poput čaše sa nacrtanim očima. Kaže pitao sam šejha Ibn Usejmina o tim crtežima, odgovorio je da to ne ulazi pod zabranjeno crtanje.
Video sa odgovorom možete pogledati na slijedećem linku: Halid El-Muslih
Takođe, šejh Selman El-Auda kaže da je u osnovi dozvoljeno njihovo korištenje, jer smajlovi nisu živa bića za koja je došla zabrana crtanja. Smajlovi predstavljaju nacrtane stvari koje ne postoje u stvarnosti.
(http://www.forsanhaq.com/showthread.php?t=76274)
Šejh Džemmaz ibn Abdurrahman El-Džemmaz smatra da je dozvoljeno njihovo upotrebljavanje. On kaže da smajlovi nisu crteži niti niti potpadaju pod propise crteža, jer na njima nema potpunih dijelova glave koji se spominju u hadisu „Crtež (slika) je glava“ (bilježe ga Ahmed i drugi sa dobrim senedom). S tim da dodaje da nije dozvoljeno da ih šalje muškarac ženi strankinji (i obrnuto), jer to potpada pod zabranjeno uljepšavanje govora.
Video sa odgovorom možete pogledati na slijedećem linku: Džemmaz ibn Abdurrahman El-Džemmaz
Dok šejh Halid Es-Sebt smatra da nije dozvoljeno crtati ih niti koristiti. On smatra da se sa ovim crtežima (smajlovima) više izražava nego sa riječima. Crtež govori i izražava ono što ne izražavaju riječi, pa ostavlja više uticaja. Kaže da ovome još treba dodati da neki crteži (smajlovi) izražavaju pokuđen ahlak, bestidnost i što ne treba biti od edeba ponašanja. I dodaje da ovi crteži nisu dozvoljeni svejedno da li ih čovjek lično crtao ili ih uzeo već nacrtane i koristio, jer je on na stepenu onog ko ih je nacrtao.
(http://www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=290222)
Ispravan stav je ono na čemu je većina savremenih učenjaka, tj. dozvola upotrebe smajlova, zbog jačine argumenata sa kojima podupiru svoj stav.
A Allah zna najbolje.
UPOTREBA LIKOVA (DJEČAKA, DVOJČICE ILI IZ CRTANIH FILMOVA)
Ovaj dio se odnosi na crteže dječaka i djevojčice, ili potpunih crteža likova ljudi ili životinja iz crtanih filmova, koji se koriste zajedno sa smajlovima. Problem upotrebe ovih crteža je što imaju potpun lik i što predstavljaju stvarno ljudsko biće. Crtanje ovih likova nije dozvoljeno.
A propis njihove upotrebe se vraća na poznatu mes’elu: korištenja i upotrebe slika na kojima je naslikano ono što ima dušu.
Naime, prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:
Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).
Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:
Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.
Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.
Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh. Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai.
Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime.
A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu. Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu (znači, nije samo dio tijela; glava ili trup bez glave), onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava (kao i glava bez tijela kod mnogih učenjaka) ili ako su te slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi.
Prema tome, propis upotrebe ovih likova je zabrana, jer su to potpuni ljudski (ili životinjski) likovi čija upotreba je zabranjena po ispravnijem stavu učenjaka.
Ve billahi tevfik.
