HAFISKA DOVA (da li ima li uporište u Šerijatu?)

– Esselamu alejkum we rahmetulahi we berekatuhu.
Da li ono što se zove ”hafiskom dovom” u BiH, ima ikakvo uporište u islamu?
Ima li smetnje prisustvovati takvim skupovima? Allah vas nagradio svakim dobrom na trudu koji ulažete.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Enver Mulahalilović, autor poznate knjige „Vjerski običaji muslimana u BiH“ izdane 1988. po Miladiju, je u svojoj knjizi napisao posebno poglavlje o dovama (od 166. do 191. stranice). Pa je naveo da sa stanovišta islamskih običaja i prakse dova dijeli na redovne i prigodne dove, a zatim detaljnije govorio o podvrstama ovih dova koje se praktikuju kod nas u BiH-u. Ono što nas zanima su prigodne dove u koje je ubrojao sljedeće dove: hafiska dova, kurra’ska dova, dova za kišu i dova za bradu.

Od ove četiri spomenute dove jedino dova za kišu ima uporište u vjerodostojnom sunetu, dok su ostale tri po svoj prilici autohtoni bosanski običaji.

Hafiska dova

Kaže autor knjige o hafiskoj dovi sljedeće: „Koliko naš svijet cijeni i uvažava hafiza i one koji nose ime hafiza, najbolje se vidi po hafiskim dovama, odnosno po svečanim skupovima na kojima se vrši proglašavanje i promocija hafiza. Na hafiskim dovama, koje se obavljaju isključivo u džamijama, okupi se uvijek dosta ljudi.

Dovi prisustvuju mnogi hafizi sa strane i iz dotičnog mjesta, a često tim dovama prisustvuju najviši fukcioneri Starješinstva IZ-a. Hafiska dova se zakazuje i održava kada kandidat savlada i prouči cijeli Kur’an napamet pred svojim muhaffizima, po svim pravilima učenja (po tedžvidu) i, kasnije, pred posebnom komisijom, koju obrazuje Starješinstvo iz redova poznatih hafiza. Komisije za polaganje hifza ranije je imenovao Ulema-medžlis.

Svečanost hafiske dove počinje, obično, počasnim učenjem Kur’ana od strane prisutnih hafiza, a iza njih hafiski kandidat prouči završna kratka sureta Kur’ana, da bi na kraju neko od prisutnih starijih hafiza proučio hafisku dovu.

Kada se i dova prouči i završi, uobičajno je da predstavnik Strješinstva održi prigodnu riječ o važnosti učenja hifza, nakon čega hafiskom knadidatu uruči diplomu i čestita mu na završenom hifzu. Poslije toga i ostali prisutni u džamiji čestitaju novom hafizu na uspješnom završenom hifzu, pošto to urade prvo svi prisutni hafizi“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 179-180)

Kurra’ska dova
Zatim je Enver Mulahalilović pojasnio  da se kurra’ska dova organizije poput hafiske, osim što se ona upriličuje onim hafizima koji su završili poseban studij za učenje Kur’ana na sedam priznatih varijanti (tj. kiraeta), pa tako oni koji pored hifza savladaju tu disciplinu pred svojim profesorima dobijali bi diplomu i zvanje kurra’-hafiza. Onda je naveo mjesta gdje su organizovane prve kurra’ske dove (Banjaluka i Sarajevo).

Dova za bradu
A što se tiče dove za bradu, kaže Enver u svojoj knjizi sljedeće: „Običaj je bio da se vjerski čin oko puštanja brade, koji se sastojao od prigodne dove, obavlja u džamijama. To se najčešće radilo pred polazak na hadž, prilikom ikrara, a i u drugim prilikama i motivima. Poslije proučene dove u džamiji, prisutni bi obično bili počašćeni šerbetom, koje bi pripremao onaj koji pušta bradu i kome je proučena bradenska dova. Imućniji su ljudi, po običaju, u mnogim našim krajevima, tom prilikom priređivali u svojim kućama zijafete (od arapske riječi dijafet – ugošćavanje), kada bi se dova činila. Dovu je obično učio imam one džamije kojoj je dotični pripadao“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 190)

Nisam uspio naći tekstove tih hafiskih, kurra’skih i bradenskih dova koje se uče ovim prigodama, vjerovatno zato što takve dove u stvarnosti i ne postoje čak ni u izmišljenim hadisima.

Šerijstaki status ovih dova

Ovakve dove, hafiska, kurra’ska i dova za bradu, nemaju osnova u šerijatskim tekstovima. Za ove dove i njihovo organizovanje i upriličivanje nema dokaza ni u Kur’anu, ni u Sunnetu, niti u idžamu učenjaka, niti u kijasu (analogiji), a ni u Tevratu, ni u Indžilu niti u Suhifima Ibrahima, alejhisselam. Ove dove nisu prenešene ni od ashaba, niti tabi’ina, niti učenjaka poslije njih. Nije mi poznato da je neko od učenjaka ovog Ummeta potvrdio, dozvolio ili odobrio učenje ovih dova .

Sa druge strane, dova je ibadet a u ibadetu je osnova zabrana (tevkif), tj. ne radi se ništa od ibadeta osim ono zašto imamo argument u šerijatskim tekstovima. A u šerijtskim tekstovima nisu prenešene ni hafiska, ni kurra’ska i ni bradenska dova u kontekstu i povodu u kojima se to kod nas organizuje. S obzirom da su ove dove postale posebne: po nazivu, povodu, vremenu i mjestu organizovanja, i da se konstantno ponavljaju kao da su ibadet koji je potvrđen u šerijatskim tekstovima, a za ovakve ibadete je bilo razloga i povoda se organizuju i u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije bilo nečega što ih je u tome sprečavalo, a nisu ih činili niti je to prenešeno u Sunnetu, onda je sasvim jasno da su ovo čiste novotarije.

Drugim riječima, s obzirom da se ustrajava na učenju ovih dova i da su postale posebna i nezaobilazna vjerska praksa, a nemaju uporišta u Šerijatu, one predstavljaju novotariju u vjeri. A svaka novotarija po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, se odbacuje: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”. A po tekstu drugog vjerodostojnog hadisa kojeg bilježi Tirmizi svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”.

Propis organizovanja i prisustvovanja ovim dovama

S obzirom da su hafiska dova, kurra’ska dova i dova za bradu novotarije u vjeri, a svaka novotarija je dalalet i vodi u Vatru po tekstu hadisa, nije dozvoljeno njihovo organizovanje.

Takođe, nije dozvoljeno prisustvovanje tim dovama jer je u tome potpomaganje u griješenju koje je zabranjeno kur’anskim ajetom (El-Maide, 2). Sa druge strane, prisustvovanje tim dovama predstavlja podrška takvim skupovima i uvećavanje broja prisutnih na zabranjenim skupovima. Ako ih nije učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti prve generacije, a da su bile propisane, potrebne ili opravdane on bi ih učili, to znači da su Bošnjaci došli sa nekim hajrom u vjeri kojeg nije radio ni Poslanik ove vjere niti najbolje generacije ovog Ummeta.

Rješenje i zamjena za ove novotarije

Naravno, za novotariju dove za bradu nema zamjene i rješenja osim da se potpuno ukine i izbaci iz prakse. Mada poslije zadnjeg rata u BiH ove prakse skoro i da nema.

A što se tiče novotarija hafiskih i kurra’skih dova, one se mogu izbaciti iz prakse na taj način što bi se proglašavanje i promocija hafiza ili kurra’-hafiza izvodilo bez nazivanja tih promicija hafiskom dovom i kurra’skom dovom, i da se na tim skupovima ne uče te izmišljene hafiske ili kurra’ske dove. Znači, jednostavno da se samo izvede proglašavanje i promocija novih hafiza i kurra’-hafiza i time bi se izbjegle te novotarije.
Ve billahi tevfik.