Ocjena dokumentovanje i komentar hadisaTEKSTOVI

“KO OSTAVI IKINDIJU PONIŠTENO MU JE DJELO” (razilaženja oko tumačenja hadisa)

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu el-Mulejha da je rekao: “Bili smo sa Burejdom u jednoj bitci u danu kada je bilo oblačno vrijeme, pa je on rekao:” Požurite sa klanjanjem ikindije namaza, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:”Ko ostavi ikindiju namaz poništeno mu je djelo.”
Oko razumjevanja i tumačenja ovog hadisa Ibn Hadžer je u svom Fethul-bariju (2/40) naveo deset mišljenja.
Prvo- Da je ovaj hadis dokaz tekfirenja velikih griješnika. Ovo je stav haridžija i njima sličnim. Njihovo tumačenje je da je ovaj hadis sličan riječima Uzvišenog: ” Ko negira iman poništeno mu je djelo” (El-Maide, 5).
Kaže Ibnul-Abdulberr: “Iz ajeta se razumije da onaj ko nezanegira iman, djelo mu nije poništeno, pa je ovo što se razumije iz ajeta oprečno onome što je rečeno u hadisu, te je zbog toga obaveza tumačiti hadis mimo vanjskog značenja jer ako je moguć spoj (između oprečnih šerijatskih tekstova) preče je po njemu raditi nego davati prednost jednom tekstu nad drugim.”
Drugo- Da je onaj ko namjerno ostavi ikindiju namaz učinio djelo kufra. Ovo je stav hanabila. Odgovor na njihovo tumačenje je isti kao predhodni. Također, da je njihovo tumačenje ispravno ne bi se u tome izdvajao namaz ikindije.
Ova dva mišljenja predstavljaju tumačenje hadisa po vanjskom značenju. Ostalih osam mišljenja su stavovi džumhura učenjaka koji hadis ne tumače po vanjskom značenju doslovno već prenešeno s tim da se razilaze oko shvatanja hadisa, pa jedni polaze od tumačenja razloga ostavljanja ikindije, drugi tumače u prenesenom značenju riječ poništavanje a treći tumače u prenesenom značenju riječ djelo.
Treće- da se u hadisu misli na onog ko ostavi ikindiju negirajući obavezu njenog klanjanja, ili na onoga ko je ubijeđen da je vadžib međutim omalovažava i izruguje se onome ko je obavlja.
Međutim ovom tumačenju je prigovoreno time što ashab koji prenosi ovaj hadis je naveo hadis u kontekstu onog ko iz nemarnosti ostavi ikindiju namaz a njegovo razumjevanje je preče od tumačenja drugih.
Četvrto- Da se misli u hadisu ko ostavi ikindiju zbog lijenosti, a pod prijetnjom koja je došla u hadisu da mu se poništava djelo odnosi na prijetnju a da doslovno značenje nije ciljano kao što je došlo u hadisu:”Ne čini bludničar blud a da je mumin.”
Peto- Da je hadis u prenesenom značenju upoređivanja, to jest, da znači ko ostavi ikindiju liči na onog kome je propalo djelo.
Šesto- Da hadis znači da onaj ko ostavi ikindiju skoro da mu propadne djelo.
Sedmo- Da se pod propadanjem misli da mu se smanji vrijednost djela u vremenu (ikindijskom) kada se djela dižu Allahu, to jest neće steći nagradu onog ko klanja ikindiju niti će se tada dobro djelo ikindije namaza podići Allahu.
Osmo- Da se pod poništavanjem misli na poništavanje okorištavanja sa njegovim djelom u vremenu kada bi mu trebalo koristiti.
Deveto- Da hadis znači da mumina treba biti strah da mu djelo ne bude poništeno. Po ovome se poništavanje djela koje je došlo u hadisu razlikuje od poništavanja koje je došlo u ajetu.
Deseto- Da se pod ‘djelo’ u hadisu misli na djelo dunjaluka sa kojim je bio okupiran pa ostavio ikindiju, to jest da se neće okoristiti od tog djela niti uživati u njemu.
Kaže Ibn Hadžer da je najbliže tumačenje hadisa u prenesenom značenju stav onih koji kažu da je sa hadisom ciljana prijetnja onome ko iz nemarnosti ostavi ikindiju.
Što se tiče navedenih mišljenja i tumačenja, oni koji doslovno tumače hadis, a to su haridžije i hanabile, njihovo poimanje je slabije i dalje od istine jer je oprečno drugim dokazima. A najbliže ispravno tumačenju hadisa je ono što je spomenuo Ibn Hadžer, to jest, da se tekst hadisa ne uzima doslovno, da ostavljanjem ikindije ne poništavaju se djela, nego da je smisao hadisa prijetnja onome ko ostavi ikindiju.
Također, iz navedenih mišljenja i razumjevanja hadisa se vidi da je rašireno i rasprostranjeno doslovno tumačenje hadisa, da onome ko izostavi ikindiju su djela poništena, da je vid brzopletosti i olahkog uzimanja šerijatskih tekstova bez prethodnog izučavanja tih tekstova.
Ovaj hadis pored njegove vanjske ‘jednostavnosti i jasnoće’ kao što smo vidjeli učenjaci tumače na različite načine, a to nam ukazuje da tumačenju Kuranskih ajeta i hadisa treba pristupati jako oprezno i sa znanjem to jest vraćati se na tefsire i komentare hadisa, to jest, učiti i izučavati vjeru, a ne olahko, bez provjere i znanja govoriti o značenju i tumačenju istih.
Ve billahi tevfik
Naručite novu knjigu: Naručite novu knjigu:

Povezani članci

Back to top button