MONOPOL NAD SELEFIJSKOM DAVOM

U zadnje vrijeme mi je na fb stranicu došlo mnogo pitanja, a i lično me nekoliko braće pitalo, o davetskom djelovanju dr. islamskih znanosti Nurudina Bektaša. Da li treba ići na njegova predavanja i hutbe.

Kada se sve sakupi i rezimira, spočitavaju mu sljedeće stvari:

Prije konkretnog odgovara bitno je da naglasim da šejha, doktora Nurudina Bektaša poznajem više od dvadeset godina, naročito u periodu studiranja i traženja znanja, a nakon njegovog vraćanja sa studija, nismo uopšte u kontaktu niti davetski djelujemo zajednički.

Općenit odgovor na pitanja o njemu i njegovom davetskom djelovanju se sastoji od sljedećeg: šejh Nurudin Bektaš je na akidi selefa, ispravnog menhedža, dovoljno dugo je tražio šerijatsko znanje (preko dvadeset godina) pri tome završio hifz, fakultet, magistrat i doktorat na jednom od najboljih islamskih univerziteta u svijetu, Muhammed ibn Saud, u Rijadu te kao takav ima osnova i prava da čini i praktikuje vlastitu i samostalnu procjenu načina davetskog djelovanja pa makar se u tome razišao sa većinom ostalih davetskih trudbenika, uz to ne posjedujući ‘dozvolu’ i ‘blagoslov’ od njih.

A što se tiče pojedinačnog i detaljnog osvrta na gore spomenute prigovore njemu i njegovom davetskom radu, on se sastoji od sljedećeg:

Ova tvrdnja je potpuno netačna.

Lično nikada nisam čuo od njega da ima te stavove ili da naginje njima. Sa druge strane, u njegovim izjavama i odgovorima koji su došli do mene, nigdje se ne može naći nešto što miriše na tekfir. Pouzdano znam da se u svojim stavovima uglavnom vraća na najeminentniju ulemu selefijske dave Bin Baza, Ibn Usejmina i Albanija.

A ako u nekim pitanjima zauzima ‘strožije’ stavove, u tome ima prethodnike u imamima ovog ummeta i ulemi, ne priča o vjerskim pitanjima iz have ili po svom ćejfu i strastima.

Ovaj prigovor se može tumačiti kao pohvalna stvar jer očekivati je da će se oni koji imaju pogrešna shvatanja i tumačenja okoristiti od njegovog znanja i napustiti pogrešna uvjerenja, a ako se to i ne desi, nije do njega. Dokle god on njima tumači vjeru a oni slušaju ne trebaju se dušebrižnici bojati.

Ovo ne samo da nije tačno, nego je bio jedan od prvih studenata koji je išao na ljetni kurs šerijatskog znanja kod šejha Ibn Usejmina i njegovih učenika, u Kasimu. Znači, tražio je znanje kod uleme kod koje je on procjenio da treba ići i htio da ide.

Držati hutbe i prisustvovati istima a koje nisu pod okriljem IZ-a šerijatski nije sporno, o čemu sam davno pisao.

U našoj selefijskoj davi, od kraja rata do dan-danas su se držale takve hutbe.

Da li je to ‘mudro’, davetski kontraproduktivno, pravi li ‘fitnu’ ili ne, treba li to raditi ili ne, šejh Nurudin Bektaš kao doktor islamskih znanosti dovoljno je kompetentan da sam procjeni i na to ima potpuno šerijatsko pravo. Neke druge daije koji nisu na njegovom stepenu ni znanja, ni zvanja, niti su toliko dugo tražili šerijatsko znanje, njima najblaže rečeno ne priliči da nameću svoju viziju, procjenu i mišljenje oko toga.

Ako se pod ovim misli na to da se ne konsultuje, ne savjetuje, ne pita druge daije koji godinama zajednički rade na polju dave, to ne predstavlja nikakvu fitnu nego je vjerovatno riječ o tome da se ne slaže sa tom davetskom politikom, u čemu ima širine, a svakako nije jedini koji samostalno djeluje.

A ako se pod ovim misli da se on ne slaže sa rasprostranjenim načinom djelovanja, uvlačenja IZ-u, hvaljenja i dizanja dobroćudnih hodža uz istovremeno odricanje, bljuvanje i pljuvanje po tekfirlijama i paradžematlijama, to ne samo da nije fitna, nego čini pravu stvar. Nije od pravednosti imati dvostruke aršine, prema jednim novotarima biti ponizan, blag, pun razumijevanja, prešućivati njihove devijacije a prema drugima isukati Hadždžadžovu sablju i ispružiti Ibn Hazmov jezik te biti oštar, grub i osor.

Krajnje je vrijeme da sljedbenici selefijskog shvatanja prestanu sa čoporskim razmišljanjem, tipa ko je sa nama, ko se slaže sa nama, pita nas, on je dobar i mudar a ko drugačije djeluje, iako nije došao sa novotarijom, niti čini šerijatski sporne stvari, on je sporan i na njega treba upozoravati.

Što se tiče komentara, moguće da ih uopšte ne čita, isto tako on ne briše ni negativne komentare upućene njemu.

Provjerio sam i komentare u kojima se navodno vrijeđaju druge daije, ispravnije i bliže je reći da se našao prozvanim onaj ko se pronašao u tim riječima jer se ne navode ničija imena.

Ovdje je jako neobična stvar, pojedine daije i braća upozoravaju na njega, vrlo ružno i negativno govore o njemu, odvraćaju od njegovih aktivnosti i eto to je uredu, nije gibet, ‘dozvoljeno’ je šerijatski ‘zbog dave’ i viših interesa a ako neko drugi (čak ne on lično) u komentaru njegovih postova, na njegovom profilu napiše nešto u čemu se mogu pronaći neke daije, e to je krupno i oko toga se diže halabuka!

Na kraju da napomenem da ja ne nastupam kao ‘advokat’ šejha Nurudina Bektaša, niti kao njegov zaštitnik i branilac jer ni on ni ja nemamo potrebe za time, nego je ovo javni odgovor na često i stalno zapitkivanje o tome.

Kao što kaže Uzvišeni: “..budite pravedni, to je bliže bogobojaznosti..” (El-Maide, 8)

Ve billahi tevfik