O KNJIZI „ŠEJH JUSUF BARČIĆ – Iskušenja na davetskom putu“
Nakon čitanja i analize knjige, ovo su neke primjedbe na istu:
Opće primjedbe
– generalna ocjena je da knjiga predstavlja čisti promašaj biografije poznate ličnosti
– autor(ica) knjige govori o sebi koliko i o samoj biografskoj ličnosti
– knjiga je jako loš književni pokušaj opisa događaja i ličnosti daleko od klasičnog načina pisanja životopisa određenih poznatih ličnosti
– knjiga ima tekfirski zadah u načinu ophođenja prema neistomišljenicima
– nedostatak kritičkog pristupa postupaka šejha Jusufa Barčića
– knjiga je napisana u jednog cugu, bez vremenskog i tematskog rasporeda
– nedostaju mnogi detalji vezani za život šejha Jusufa Barčića
– generalno tekst knjige ima jako negativan naboj
– fanatična mržnja prema tradicionalnim muslimanima, i uvredljiv neprimjeren opis nedoličan vjernicima, uz literalni vrhunac hvaljenja šejha Jusufa.
Neke detaljnije primjedbe na sadržaj knjige
(PREDGOVOR 1 – čiji je autor pisac knjige)
– autor protivnike Jusufa Barčića naziva „dušmanima Allahove vjere“ / što je neprihvatljivo generalizovanje
– autor kaže da ono što je napisano je zbir: 1- ono što je pričao Jusuf, 2- ona bila lični svjedok, 3- svjedočili su „iskreni vjernici“ / a knjiga je književno-romanskog tipa
– kaže da je Jusuf nosio veliko znanje u kiraetu, tefsiru, hadisu, akidi, fikhu, siri, arapskom jeziku, na drugom mjestu u knjizi kaže da je jedan od naučenijih na Balkanu / ovo je pretjerana ocjena njegovog znanja, oni koji poznaju njegovo stanje znaju da nije tako, to što je neko iskren, predan u davetskom radu i što je učinio mnogo hajra, to ne znači nužno da je i imao veliko znanje
– kaže da knjiga predstavlja: ispravni put, tumačenje ljepote izvornog islama / ovo je možda bila ambicija autora, ali knjiga ne govori o Pravom putu niti principima izvornog islama nego je loša književna biografija daije (misionara) (str. 7)
(PREDGOVOR 2 – neznani autor)
– nedostaje ocjena hadisa „Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika“ (str. 12), nema izvora predaje od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma
– autor tvrdi da su sva iskušenja mu’mina zbog njegovog pridržavanja vjere / ovo je pogrešno tumačenje iskušenja vjernika, jer ono može biti iz tri razloga našto ukazuju šerijatski tekstovi
– autor kaže da knjiga nema prostora za kritiku, da je svaki korak i detalj provjeren i ispitan / što je netačno a o čemu govori ovaj tekst
– predgovor nema ime autora što je van ustaljene prakse pisanja predgovora
NEKE BITNE PRIMJEDBE NA KNJIGU:
– bespotrebni opisi kuhanja, svadbe, … i svega što autorica knjige radi kao da je knjiga o njoj
– opis događaja sa Jusufovom bivšom suprugom oko djece na književan način, bez jasnoče šta se u stvari desilo i oko čega su se sporili …
– autor opisuje njegova (Jusufova) osjećanja na romanski način / postavlja se pitanje odakle ih je znala
– škrto i šturo opisivanje bitnih i krupnih događaja njihovog života, a istovremeno detaljno piskaranje o nebitnim stvarima, emocijama i mislima same autorice
– ne pojašnjava suštinu problema zašto je Jusuf završio u zatvoru u KP domu u Zenici, nego on je nevin i nepravedno tlačen
– dok istovremeno autorica zna šta je on (Jusuf) dovio na sedždi u zatvoru i šta je razmišljao dok je bio u zatvoru
– događaje iz zatvora opisuje na romansko-književni način: zašto su ga pustili ranije, san o puštanju i oproštajna noć
(Poslije zatvora)
– nabrajanja ajeta mahinalno
– mahalsko hvaljenje sebe, svoje mame i sestara kako su one kuhale, umarale se i žrtvovale se za muslimane
– u opisu knjige je grupa žena korektura, lektura itd., postavlja se pitanje kako niko od njih nije ukazao na ovoliko negative, nepotrebne i neprimjerene ružne opise u biografiji ovakvog jednog čovjeka muslimana
– na 86. stranici autorica teksta sebi pripisuje status evlije u “rođakovoj” biografiji
– nigdje se ne navode godine u kojima se dešavaju određeni događaji
– nema spomena da se šejh Jusuf liječio od sihra ili džinskog opsjedanja, jer mu je u Bočinji učena rukja danima (čemu sam ja lično bio svjedok)
– nema opisa konkretnih događaja i sporova između njega i trudbenika AIO, ili njegov spor i kontakt sa IPA (Islamska pedagoška akademija) u Zenici
– po autoru: ko se njemu suprostavljao ili ko se nije slagao sa njim on je neprijatelj vjere i din-dušman
– događaj puštanja Kur’ana na zvučnike mesdžida, što je naravno smetalo komšiluku / nema kritičkog osvrta na takav davetski rad
– opis događaja kada su žena, muž i sin pretukli Jusufa, kao i spor seljana Barčića sa Jusufom / veoma izvještačen
– policajci su tagutski službenici / tekfirski način nazivanja i tretiranja policije
-knjiga nije napisana u običajenom duhu biografije kakav dolikuje islamskoj ličnosti
– opis učenja rukji bolesnoj djevojci / bespotrebni detalji koji nemaju suštinske važnosti za biografiju jedne osobe
– opis neprijatelja dawe Jusufa: štetočine, utopljenici zablude, zlobnici, zvjerinje, zle duše,… a opisi njihovog stanja: podmuklo lukavstvo, otrovna zloba, naostrene kanđe duševne zlobe
– opisi spora mještana sela za braćom u mesdžidu su neprimjereni, kao da opisuje horor film o drakulama i zlim duhovima
– autor opisuje svoje keramete nakon rukje
– nazivanje protivnika DUŠMANI ALLAHOVE VJERE a sljedbenici Jusufa su ISKRENA BRAĆA ALLAHOVI ROBOVI
– opisi kerameta Jusufa: mjestani su promijenili bravu mesdžida, a Jusuf je došao i rekao Bismillah i otvorio vrata, jedno dijete nije govorilo i on mu učio rukju i rekao govori pa je dijete progovorilo / podsjeća na keramete sufijskih šejhova
– citiranje Jusufovih riječi: „Gdje su daije? Čekaju sta će se desiti. Vallahi, teško njima što nisu pomogli davu. „ / poznato je da je njegova dava bila zahtjev da se dozvoli da drži predavanja u džamijama da budu otvorene
– kaže autor: „Razočarenje u one koji prst nisu digli za odbranu ove čiste akide“ (a spor je bio oko zabrane IZ da drži predavanja u džamijama) (str. 117)
– opisi sporova su diskutabilni
– sporedni opisi prilikom saobračajne nesreće, koji nisu bitni, stanje majke i drugih ljudi
– nepouzdani detalji oko samog udesa i događanja u bolnici izgrađeni na rekao neki očevidac, neka starija žena… neka sestra rekla da iza ovoga stoji Sipin službenik, da se zna izvršitelj i nalogodavac, pa onda da je kidnapovan u Sarajevu dva dana prije udesa
– na kraju izjava: „Vjernici ne umiru“ / nevjerovatna neistinita izjava
Rezime: Ovoj knjizi bez obzira na očit manjak talenta u književnosti i njenim pravilima, načina generalizovanja autorice, klasičnog mahalanja i raznih bisera u njoj, ne mogu dati prolaznu ocjenu ni lično ni šerijatski, niti smatram da se može doraditi ili popraviti.
Napomene:
1- Nemam ništa lično protiv autorice knjige, da je Allah nagradi na zalaganju i trudu.
2- Imam jako lijepo i veliko mišljenje o ličnosti i davetskom radu šejha Jusufa Barčića, s tim da ga ne smatram bezgriješnim niti da je u metodama i načinu uvijek bio u pravu, a to je ono što se može prigovoriti svakoj učenoj osobi i njenom radu.
Ve billahi tevfik.
