PROPIS USTAJANJA NEKOME (hadisi, stavovi uleme i stanja)

PITANJE:

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Zanima me propis ustajanja nekome, npr kada profesor ulazi u učionicu.

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

O temi ustajanja nekome došlo je nekoliko hadisa koji su po svojoj vanjštini kontradiktorni. Ti hadisi su sljedeći:

1. Prenosi Muavija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Koga raduje (ko voli) da njemu ljudi ustaju (stoje), neka sebi pripremi mjesto u Vatri.” (Tirmizi, ocjenjuje ga dobrim i Albani, ocjenjuje ga vjerodostojnim)

Sa ovim hadisom se dokazuje zabrana ustajanja nekome.

2. Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Nije bilo draže osobe ashabima od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni kada bi ga vidjeli ne bi ustajali zbog toga što su znali da je on to prezirao.” (Tirmizi i Ahmed a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi i Albani)

Sa ovim hadisom se dokazuje pokuđenost ustajanja nekome.

3. Hadis prenosi Ebu Seid el-Hudri, da je židovsko pleme Benu Kurejza pristalo da im S’ad ibn Muaz, radijallahu anhu, koji je bio prvak Evsa, presudi. Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao čovjeka da dovede S’ada. On je došao jašući na magarcu, čim se približio mesdžidu rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ensarijama: “Ustanite prema vašem prvaku…” (Muteffekun alejhi)

Sa ovim hadisom se dokazuje preporučenost ustajanja prvacima, učenjacima i uglednim ljudima.

4. Prenosi Aiša, radijallahu anha, da nije vidjela nekog sličnijeg ponašanjem i govorom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od Fatime, radijallahu anha, kada bi ona došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on bi ustao prema njoj, uzeo bi je za njenu ruku, poljubio je i odveo je da sjedne gdje on sjedi, a ona bi kada bi on došao kod nje, ustala prema njemu, uzela ga za ruku, poljubila i odvela ga da sjedne gdje ona sjedi. (Tirmizi i Nesai, Tirmizi ocjenjuje dobrim a Albani vjerodostojnim)

Sa ovim hadisom se dokazuje preporučenost ustajanja onome ko ti dođe.

5. Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da kada su oni klanjali iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći, nakon predavanja selama im je rekao: “Vi maloprije skoro da ste postupali kao što rade Perzijanci i Bizantinci, oni bi stajali iznad svojih kraljeva dok kraljevi sjede, pa nemojte to činiti.” (Muslim)

U hadisu se radi o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sjedeći a ashabi počeli za njim stojeći, pa im je on išaretio da sjednu. Sa ovim hadisom se dokazuje zabrana stajanja radi nekoga dok on sjedi.

Stavovi učenjaka o propisu ustajanja nekome

Navodi imam Nevevi da je džumhur (većina) učenjaka na stavu da je mustehab ustati uglednim ljudima i da je to vid iskazivanja pošasti prema njima. Ovo je rekao u komentaru hadisa: “Ustanite prema vašem prvaku…” Zatim je dodao riječi Kadi Ijada da ovo ustajanje nije ono koje je zabranjeno. Zabranjeno je stajati onome koji sjedi.

Neki učenjaci sa hadisom o ustajanju S’ad ibn Muazu i ustajanju Fatime i Poslanika jedno drugome dokazuju da je mustehab ustati pored uglednih ljudi i roditeljima, pravednom vladaru, pobožnjacima i slično.

Međutim šejhul-islam Ibn Tejmije navodi nekoliko različitih stanja ustajanja nekome i propisa istih. Rezime toga se sastoji u sljedećem:

Prvo stanje: da nije propisano ustajanje bilo kome kada god ga vidi, ovo je bila praksa ashaba sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, što potvrđuje hadis Enesa, radijallahu anhu.

Drugo stanje: ustajanje nekome ko dođe nakon što je bio odsutan određeno vrijeme, na što ukazuje slučaj S’ad ibn Muaza jer je on bio bolestan i zadržao se u Medini pa je tek onda došao.

Treće stanje: da je zabranjeno ciljano stajanje onome ko sjedi, na što ukazuje hadis od Muavije i Džabira.

Četvrto stanje: ustati nekome ko ti je došao, da bi se sa njim rukovao, poselamio i slično.

U toku govora o ovoj temi Ibn Tejmije navodi raširenu praksu među muslimanima, da se ustaje uglednim ljudima te naglašava da je najbolja uputa i najpreča praksa slijediti ono na čemu su bili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi, a to je da nije od sunneta ustajati nekome.

Poznati savremeni šejh muhadis Abdullah S’ad na pitanje o ustajanju onome ko ti dođe radi rukovanja je odgovorio da ustajanje nekome može imati tri stanja:

1- da čovjek ustane nekome ko je došao kod njega, to je sunnet a dokaz je hadis od Aiše, radijallahu anha, u kom prepričava kako su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova kćerka Fatima, radijallahu anha, ustajali jedno drugome.

2- da skupina ljudi koja sjedi na jednom mjestu ustane nekome ko je kod njih došao, zatim sjeo a nije se rukovao sa njima. Ovo je mekruh, a dokaz je hadis Enesa, radijallahu anhu, da ashabi nisu ustajali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad bi ga vidjeli.

3- da grupa ljudi stoji oko čovjeka koji sjedi (izražavajući tako poštovanje ili udovoljavajući njegovom zahtjevu). Ovo je haram a dokaz je hadis od Džabira, radijallahu anhu, kojeg bilježu Muslim (izuzetak ovome je stajanje tjelohranitelja iznad onog koga čuvaju, dok on sjedi).

Rezultat govora o ovoj temi je da je najbliže i najispravnije ovo što je spomenuo savremeni šejh Abdullah ibn S’ad.

Ostaje samo dilema oko tumačenja i razumjevanja hadisa u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže ensarijama: “Ustanite prema vašem prvaku (S’ad ibn Muazu, radijallahu anhu)”. Kao što smo vidjeli imam Nevevi navodi da mnogi učenjaci sa ovim hadisom dokazuju da je mustehab ustajati uglednim ljudima, učenjacima i slično. Dok druga skupina učenjaka, poput Ibn Tejmije tumači ovaj hadis da se odnosi na situaciju ustajanja prilikom dolaska osobe koja je bila odsutna. Treće tumačenje ovog hadisa je da se on odnosi na stanje ustajanja onome ko je došao da bi se sa njim poselamio, ugostio i slično, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ensarijama da ustanu prema S’adu kako bi mu pomogli da sjaše sa jahalice jer je bio bolestan a ne da bi ustali kao vid iskazivanja poštovanja zbog njegovog dolaska. Ovo zadnje i predzadnje je bliže ispravnom Allah zna najbolje jer u protivnom to bi bilo kontradiktorno hadisu Enesa i Muavije, radijallahu anhuma.

Konkretno vezano za neke od situacija u našoj stvarnosti, to jeste, onome što je došlo u pitanju, ustajanje nastavniku ili profesoru kada uđe u učionicu, propis toga je pokuđenost, osim u slučaju ako bi neustajanje izazvalo loše posljedice onome ko to odbije, onda nije ni mekruh.

Ve billahi tevfik