DA LI SU VJERODOSTOJNE „PROSTE“ RIJEČI KOJE SE PRIPISUJU EBU BEKRU, radijallahu anhu, u ovom predavanju?
PITANJE: Esselamu alejkum, gospodin kadija. Ako nije teško da poslušaš u ovom predavanju od polovine 27. minute do polovine 28.
Evo videa:http://www.youtube.com/hrAPtM5HqoI
Jeli vjerodostojno ono što predavač kaže da je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu, u spomenutom događaju na Hudejbiji? Allah te nagradio.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Spomenuti događaj na Hudejbiji nije precizno naveden ni sa strane teksta hadisa niti prijevoda. Od strane mušrika nije došao Suhejl da pregovara nego ‘Urve ibn Mes’ud a riječi Ebu Bekra, radijallahu anhu, nisu dobro prevedene.
Naime, taj događaj bilježe Buharija u svom Sahihu i Ahmed u Musnedu u dužem hadisu, što znači da je događaj istinit, od El-Misvera ibn Mahreme i Mervana ibn El-Hakema. U dijelu hadisa koji nas zanima je došlo da je ‘Urve ibn Mes’ud razgovarao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekoliko ashaba i između ostalog rekao mu: „Tako mi Allaha, ja vidim lica i gomilu svjetine (misleći na ashabe) spremnu da pobjegne i da te ostavi. Pa mu je rekao Ebu Bekr: Sisaj klitoris Lata (Umsus bazral-Lati), zar da mi pobjegnemo i ostavimo ga. Ko je to, upita (‘Urve). Kažu: Ebu Bekr. Onda on (‘Urve) reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da nemaš kod mene zasluga za koje ti se nisam odužio, odgovorio bih ti. Zatim je nastavio razgovor sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa kad god bi mu govorio nešto uzeo bi ga za bradu, a Mugire ibn Š’ube je stajao iznad glave Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, …“
Znači, navodno „sporne“ riječi koje je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao kao reakcija na omalovažavanje ashaba su: „Sisaj klitoris Lata“, a ne kako je rečeno u predavanju. Mušrici su smatrali da je njihovo božanstvo (kip) Lat bio ženskog roda, pa ga je sa tim riječima ponizio i kaznio Ebu Bekr, radijallahu anhu, zbog omalovažavanja ashaba.
Da vidimo šta su učenjaci i stručnjaci hadisa rekli u komentaru ovih riječi Ebu Bekra, radijallahu anhu:
Kaže Ibn Hadžer u Fethul-bari (5/340): „Bio je običaj Arapa da takvim riječima vrijeđaju (psuju ili omalovažavaju), s tim da bi umjesto riječi Lat rekli majka (tj. „sisaj klitoris majke“). A Ebu Bekr, radijallahu anhu, je htio da njegova uvreda ‘Urve bude žešća tako što je umjesto riječi „majka“ spomenuo “Lata“ kojeg obožavaju. Na takvo izražavanje navela ga je srdžba što je rekao za muslimane da bi pobjegli. U hadisu je dokaz da je dozvoljeno izgovoriti ružne riječi sa ciljem ukora (kažnjavanja) onoga ko ispolji nešto sa čime zaslužuje da mu se to kaže. Kaže Ibn En-Numejr da je u riječima Ebu Bekra poniženje dušmana, iznošenje njihovih laži indirektnim navođenjem njihovog uvjerenja da je (božanstvo ili kip) Lat Allahova kćerka, neka je Allah uzvišen od toga, jer ako je kćerka onda ima polni organ koje imaju žene“.
Kaže Ibn El-Kajjim u Zadul-me’ad (3/271): „U riječima Ebu Bekra koje je rekao ‘Urve „sisaj klitoris Lata“ je dokaz da je dozvoljeno direktno spomenuti ime stidnog mjesta ako je u tome korist koju zahtijeva to (određeno) stanje“.
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije u Medžmu’ul-fetava (3/252): „Kaže Uzvišeni: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni“. (El-‘Ankebut, 46) Kada nam onaj koji nam se obraća učini nepravdu nije nam naređeno da mu uzvratimo na najljepši način. Kada je ‘Urve ibn Mes’udu rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Ja vidim lica i gomilu svjetine (misleći na ashabe) spremnu da pobjegne i da te ostavi, onda mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao u prisustvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Sisaj klitoris Lata, zar da mi pobjegnemo i ostavimo ga“.
Rezime govora o ovoj temi je: da kada situacija zahtijeva da se tim riječima neko izrazi radi koristi ili otklanjanja štete, u tome nema smetnje. Jer da je bilo zabranjeno da Ebu Bekr, radijallahu anhu, kaže ono što je rekao, na to bi ga upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Znači, mi iz ovog hadisa izvlačimo dokaz dozvole ovakvog izražavanja kada to stanje zahtijeva. Nije ispravno da se zdvajamo i iskomleksirano zapitkujemo: kako je Ebu Bekr, radijallahu anhu, mogao da se tako „vulgarno i prosto“ izrazi i to u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! Šerijatski argumeti, poput ovog hadisa, nama ukazuju kada i šta priliči da kažemo makar bilo i ružno, a ne Zapadni ili Istočni bonton izražavanja i tretiranja šta je vulgarno i prosto.
Ova dozvola nema kolizije sa hadisom kojeg prenosi Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: „Nije mu’min onaj koji narušava čast ljudi, niti koji proklinje, niti koji je vulgaran i prost“. (Bilježe ga Tirmizi, Ahmed i Ibn Hibban sa vjerodostojnim senedom.) Jer Uzvišeni kaže: „Allah ne voli da se o lošem (ili zlu) glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna“. (En-Nisa’, 148)
Ve billahi tevfik.
