DA LI SU MATURIDIJE (I EŠ’ARIJE) SEKTA ILI BAŠTINICI GLAVNOG TOKA ISLAMA?
PITANJE: Selamun alejkum, šejh.
Ima li razilaženja među učenjacima da li je maturidijska i ešarijska akida od Ehlu sunneta ili ne? Jedan svršenik islamskog univerziteta u Medini je na pitanje o tome rekao da se oni ubrajaju u Ehlu sunnet u odnosu na šije rafidije. Pa sam sada zbunjen oko ovog pitanja.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekte i vjerske skupine za sebe tvrdile da su one sljedbenice prave istine sa kojom je došao islam, a mnoge su sebe smatrale Ehlu sunnetom i spašenom skupinom.
Šije rafidije za sebe tvrde da su oni spašena skupina, kao što se prenosi od njihovog šejha et-Tusija.
Također, mu’atezile sebe smatraju sljedbenicima istine, spašenom skupinom i Ehli sunnetom i džematom. To je jasno potvrdio njihov prvak i vođe Amr ibn ‘Ubejd.
Naravno, suvišno je dokazivati ništavnost njihovih tvrdnji.
Stav eš’arijske uleme
Navodi ulema eš’arija u svojim knjigama da su oni istinski sljedbenici istine, Ehlu sunnet i džemata, potpomognuta i spašena skupina. Da zastupaju ovu tezu to je logično i za očekivat je. Od eš’arijskih učenjaka koji su ovo jasno naglašavali kroz svoje knjige su:
– Ebu Bekr el-Bakilani (u.403 po Hidžri) u knjizi „El-Insafu“ (str. 108, 144, 161, 162 i 168) pojašnjavajući neka svojstva Uzvišenog na klasično eš’arijski način tvrdi da je to stav Ehlu sunneta i džemata.
– El-Bagdadi (u.429 po Hidžri) u knjizi „El-Ferku bejne el-fireki“ (str. 26, 308) ubraja ulemu Ehlul-kelama od muhaddisa, fakiha i sljedbenika kijasa (hanefija) u Ehlu sunnet i džemat.
– El-Džuvejni (u.478 po Hidžri) u knjizi „Leme’ul-edille“ (str. 75, 92) kaže da će opisati akidetske osnove Ehlu sunneta i džemata, a pojasnio je akidu eš’arija.
Slično tome, Ebu el-Muzaffer el-Isfiraini, El-Gazali, Er-Razi, kao i svi savremni učenjaci eš’arija i maturidija, poput Muhammeda Ramadana el-Butija, Hasana El-Bene, šejha Kardavija, trvde da je akida Ehlu sunneta i džemata ono na čemu su Eš’arije i Maturidije, koji po njima predstavljaju glavni tok islama.
Pa tako, eš’arije od vremena kada su se pojavili (tj. krajem trećeg stoljeća po Hidžri) pa sve do danas za sebe tvrde da su oni Ehlu sunnet, potpomognuta i spašena skupina.
Stav uleme Ehlu sunneta prema eš’arijama i maturidijama, tj. da li su oni Ehlu sunnet?
Nakon istraživanja i analize stavova učenjaka Ehlu sunneta prema eš’arijama, njihovi govori se mogu razvrstati i podijeliti u nekoliko pojašnjenja:
Prvo pojašnjenje – Govori učenjaka koji jasno i direktno kažu da eš’arije nisu od Ehlu sunneta, nego su od Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotara.
Na ovom stavu su:
– Imam Ehli sunneta Imam Ahmed, on je proglasio bidatorima skupinu kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb eš’arija. Takođe, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu kelamom nisu Ehli sunne, a eš’arije i maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša’ire fil-akide, str. 60)
– Imam Ebu Nasr es-Sidžzi, on je nazvao eš’arije novotarskom sektom štetnijom od mu’atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222).
– Imam Muhammed ibn Huvejz Mendad (u. 390 po Hidžri), malikija, od koga prenosti Ibn Abdulberr da je rekao: „Sljedbenici strasti kod Malika i njegovih učenika su Ehlul-kelam. Svaki kelamista je sljedbenik strasti i novotar, svejedno bio eš’arija ili ne, ne prima mu se svjedočenje u islamu nikada, …“ (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/117).
– Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-hasana El-Eš’arija, on je negirao te’vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) mu’atezila, eš’arija, džehmija, i ostalih, gdje je izjednačio eš’arije sa ostalim sektama. (Idžtima’ul-džujušil-islamije, str. 62)
– Kaže šafijski učenjak Ebul-hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš’ariju i odriču se njegovog mezheba …. (Et-Tis’inijje, str. 238)
– Hanbelijski učanjak Ibn Kudame u knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35) kaže da su eš’arije bidatori.
– Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao eš’arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš’arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te’arudi, 2/96)
– Šejhul-islam Ebu Ismail el-Herevi pisac knjige „Zemmul-kelam“, kaže o njemu Subki da je proklinjao Ebul-hasena el-Eš’arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš’arija. (Tabekatuš-šafi’ijje, 4/272).
– Šejh Albani je nazvao, između ostalih, eš’arije neprijateljima sunneta (Es-Silsiletus-sahiha, 6/285) A neprijatelji sunneta ne mogu biti na akidi Ehli sunne vel džema’a.
– Šejh Muhammed ibn Sali el-‘Usejmin je u komentaru Vasitijske akide jasno rekao da eš’arije, matiridije i njima slični nisu Ehli sunne vel džema’a. (El-‘Akidetul-vasitijje, 2/372)
– Šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin. (Hašijetu Levami’i el-envar, 1/73)
Drugo pojašnjenje – Stav da su eš’arije od Ehlu sunneta u onome u čemu su se složili sa Ehlu sunnetom u akidetskim temeljima, a da nisu u onome oko čega su se razišli.
Ovo je stav šejha Bin Baza i Saliha Fevzana. Obojica su u odgovoru na članak Es-Sabinija o sifatima naglasili da eš’arije nisu od Ehlu sunneta u poglavlju svojstava, a jesu u ostalim poglavljima u kojima se ne razilaze. (Tenbihatun hammetun, str. 37-38, El-Bejanu liahtai badil-kutubi, str. 28)
Treće pojašnjenje – Da su eš’arije u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže džehmijama i mu’atezilama. Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju odnosu na šije rafidije kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu’atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ovo je stav Ibn Tejmije i njegovog učenika Ibnul-Kajjima kojeg su iznosili u mnogim svojim knjigama.
Neki potonji učenjaci, koji se ubrajaju u Ehlu sunnet, iako manje poznati, poput es-Sefarinija, Ahmeda el-Katiba i Ahmeda Subhija, smatraju da se u Ehlu sunnet ubrajaju: sljedbenici hadisa (tj, imam Ahmeda, danas popularno kao selefije), eš’arije i maturidije. Na ovakvo poimanje pripadnika Ehlu sunneta žestoko su odgovorili šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin negirajući eš’arijama i maturidijama pripadnost Ehlu sunnetu.
Eš’arije i maturidije se razilaze sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: izvori iz kojih se uzima akida.
Drugo: poimanje imana.
Treće: kader.
Četvrto: dokazivanje postojanja Allaha.
Peto: poimanje tevhida.
Šesto: koji je prvi vadžib.
Sedmo: Allahova svojstva.
Osmo: Allahov govor.
Deveto: gdje je Allah i Njegovo viđenje na ahiretu.
Deseto: mudrost stvaranja.
Dvanaesto: podjela akide shodno izvorima iz kojih se uzima akida.
Eš’arije i matiridije su složili sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: pitanja gajba vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem danu: proživljenje, vaganje dijela, prelazek preko Sirata, šefa’at, Džennet i Džehennem.
Drugo: stav prema počiniocu velikog grijeha.
Treće: stav prema ashabima i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za halifu.
Četvrto: pitanje kadera, Maturidije su se složile sa stavom Ehli sunneta, a eš’arije nisu.
Rezime
Sva tri pojašnjenja uleme oko poimanja pripadnosti eš’arija i maturidija Ehlu sunnetu se svode na jedno, a to je da sljedbenici akide eš’arija i maturidija nisu pripadnici Ehlu sunneta, tj. nisu sljedbenici akide na kojoj su bili ashabi i oni koji su ih slijedili na Uputi. Oni nisu baštinici glavnog toka islama ma koliko mnogobrojni bili.
Drugim riječima:
Eš’arije i maturidije nisu od Ehlu sunneta, oni su u akidi sljedbenici Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotari.
Oni su od Ehlu sunneta onoliko koliko su se složili sa Ehlu sunnetom, a nisu u onome oko čega su se razišli. A razilaze se sa Ehlu sunnetom u preko deset akidetskih osnova, a slažu se u tri osnove (maturidije u četiri).
Također, eš’arije i maturidije su u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže akidi džehmija i mu’atezila.
Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju u odnosu na šije rafidije, kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu’atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ve billahi tevfik.
