HOBI – šerijatski osvrt

PITANJE:

Esselamu alejkum šejh, jel dozvoljeno u islamu imati svoj hobi, da li to gubljenje vremena bespotrebno pa da je mekruh i haram ili je uredu zanimati se nečim zbog toga što to volimo? Recimo, ribarenje. Allah Vas nagradio šejhana.

ODGOVOR:

Hobi je engleska riječ koja znači najmilija zabava i strast. Neko se posveti svom hobiju kada ima slobodnog vremena ili kada završi svakodnevne obaveze, dok drugi u hobijima nalaze odušak i izlaz iz teške stvarnosti, rutine ili kolotečine života. Mnogi hobiji su drugima profesija. Nekome je hobi da se bavi lovom divljači, uživa da satima čeka na čeki u velikim hladnoćama i ekstremnim vrućinama dok se ne pojavi divljač. Drugome je hobi ribolov. Nabavljanje štapova, mamaca, biranje posebnih mjesta, vremena i voda. Posebni su užici u ovom hobiju. Trećem je hobi da bude bajker. Skupocjeni motori, posebna odjeća, brza vožnja, skupovi bajkera iz raznih mjesta i slično su priča čije slasti samo oni razumiju. Nekome je hobi da čita raznorazne knjige, provodi sate i dane čitajući knjigu, uživajući u njenim svjetovima. Izgubi osjećaj za stvarnost, živi u temi i vremenu o kojem govori knjiga. Dobra knjiga je za njega prava stvar u životu, najbolji prijatelj, preko nje komunicira sa ljudima, upoznaje stanje života u prošlosti, proširuje vidike, spoznaje svijet, mjesta, narode, nauke i znanosti, shodno vrsti i kategoriji knjige. Dok je drugima hobi pisati memoare, hronike, bilješke i slično. Sve što im se dešava u životu. Susreti, problemi, osjećanja, iskušenja, poleti, sve se to zabilježi jer što se napiše to i ostaje, a što se ne zabilježi kao da nije ni bilo. Hobi planinarenja. Popeti se i osvojiti ovaj vrh i onu planinu, uz posebnu opremu koju treba nabaviti sa planinarskim društvom ili bez njega, odvojiti se od gradske buke i gužve te ostatka svijeta. Posmatrati sa visine u daljine, taj osjećaj moći, ispunjenosti i pobjede. Tu ljepotu koju oni tada osjete je nešto što se ne da ni opisati, nego se mora osjetiti. Neko je samo danguba, ne voli da radi, ne voli da se bilo čime posebno bavi, ništa ga ne zanima, provodi i trači vrijeme ni u čemu određeno, niti ciljano i osmišljeno jer je danguba, beskoristan je i sebi i drugima. On je antihobi i antiprofi. Takvima je obično svako drugi kriv, od države, kantona, političara, komšija, bogatih, uspješnih… Nekome je hobi da golubari. Nabavi sebi pitome golubove, prelijepe, raznih boja. Pa pravi kaveze, nabavlja posebnu hranu. A onda atrakcija sa puštanjem da u parovima ili jatu lete a tu je obavezno jastreb koji nevješte golubove proganja a nerijetko i ulovi. Priču o strasti ovog hobija ne razumijemo mi obični. Drugima su hobi rekreacija i sport, poigrati lopte, košarke, trčati i slično…U zadnje vrijeme, u savremeno doba pojavio se poseban hobi, a to je praćenje društvenih mreža. Provode se sati i sati ili se neprestano biva u toku, da bi se znalo ko je šta objavio, da bi se komentarisalo i iznijelo svoje mišljenje i svoj stav. Svoj privatni život se javno prodastire, da znaju ljudi šta piješ, šta jedeš, koje kruške i ašlame trgaš, a Bogami i koje restorane posjećuješ, gdje svoju hanumu izvedeš, koje igračke djeci kupuješ. Nek’ se zna, nek’ je sve javno i transparentno. Hobija ima mnogo, onoliko koliko ima ljudskih strasti. Tu su vrtlarenje, heklanje, sakupljanje dragocjenosti i starina, slikarstvo, igranje šaha..

Neke od zabranjenih vrsta hobija su crtanje živih bića, sviranje muzičkih instrumenata, pravljenje skluptura živih bića od gline, drveta..

Drugi: da bavljenje hobijom ne vodi u ostavljanje vadžiba (namaza, zarade za izdržavanje porodice i slično) i činjenje harama (poput hobija bavljenja sportom u kojima se učestvuje u nagradnim turnirima sa ulogom koji je haram, miješanje suprotnih spolova..)

Ako bi neko pitao, kako bi najbolje bilo provoditi svoje slobodno vrijeme, odgovor bi bio da je po šerijatu najbolje slobodno vrijeme provoditi u dobrovoljnim dobrim djelima i ibadetima sa kojima se osoba približava Allahu i penje na veće stepene pobožnosti kako bi bio od onih (po Kur'anskom ajetu) sabikuna bil hajrat tojest, koji pretječu druge sa dobrim djelima. Ili drugim riječima, ne trošiti vrijeme osim u onome u čemu se ima nagrada na ahiretu, a što je ustvari jedna od definicija zuhda.

Neki od primjera tih su: traženje šerijatskog znanja (učenje vjere), bavljenje davom (širenjem islama), čitanje islamske literature, slušanje predavanja i slično.

Ve billahi tevfik