DŽENNET NA DUNJALUKU

Nekim ljudima je džennet na dunjaluku lijepa, ugodna i prostrana kuća, drugima dobro auto, trećima lijep i harmoničan bračni život, četvrtima profesionalno ostvarenje u kojem su se našli, petima hobi u kojem nalaze smiraj ljepotu dunjalučkog života, šestima vlast i mnoštvo imetka. I tako možemo nabrajati u nedogled.

Međutim, ima jedno poimanje i shvatanje dunjalučkog dženneta o kojem piše Ibn el-Kajjim prenoseći to od svoga voljenoga šejha Ibn Tejmije. Kaže Ibn el-Kajjim u svojoj knjizi ‘El- vabil, es-sajjib’ (str.53-54):
“Čuo sam šejhul islama Ibn Tejmiju, da Allah posveti njegovu dušu, da je rekao:
“Zaista na dunjaluku ima jedan džennet, ko u njega ne uđe, neće ući u ahiretski džennet.”

Rekao mi je drugom prilikom:
“Šta mi mogu učiniti moji neprijatelji? Zaista je moj džennet u mojim prsima, pa gdje god da idem on je sa mnom, ne razdvajamo se.
Ako me zatvore, to je za mene osama sa Allahom, ako me ubiju to je šehadet, a ako me protjeraju iz mog mjesta, to je za mene turizam.”

Također kaže, a bio je zatvoren u zatvoru jedne utvrde:
“Kada bih udjelio zlata koliko može stati u ovu prostoriju, to kod mene ne bi bilo na stepenu šukra (zahvale) Allahu na ovoj blagodati (što je u zatvoru).”
Ili je rekao: “Nisam ih nagradio za ono što su uzrokovali meni od ovog hajra (zatvaranja u zatvor)” ili nešto slično ovome. Dovio bi na sedždi dok je bio u zatvoru: “Allahu moj pomozi me u veličanju Tebe, zahvali Tebi i lijepom ibadetu Tebi.”
MashAllah!

Drugom prilikom je rekao: “Zatvoren je onaj čije je srce zatvoreno prema Njegovom Gospodaru, a zarobljen je onaj koga je zarobila njegova strast.” Nakon što je ušao u zatvor utvrde, pa se našao unutar njenih zidina, pogledao je u zid i citirao riječi Uzvišenog: ‘.. zatim će se između njih (munafika i vjernika) postaviti zid sa jednim vratima s čije će unutrašnje strane biti rahmet a vani ispred njih patnja..” (El-Hadid, 13)'” (Cilja sa ovim ajetom da je ljudima van zatvora, zatvor patnja i kazna a za njega je boravak u zatvoru Allahova milost)

(Nastavlja Ibn el-Kajjim) “Allah zna da nisam nikoga nikad vidio da ima ljepši život od njega, pored toga što je imao težak život, suprotno od raskoši i uživanja, uz to što je bio zatvaran i što je doživljavao prijetnje, a on opet pored svega je živio najljepšim životom kojim ljudi žive, najprostranijih prsa, najsnažnijeg srca i najveselije duše, svjetlo uživanja se prelivalo na njegovom licu.
A mi bismo (njegovi učenici) kada nas obuzme jak strah, crne i loše misli i kada nam zemlja postane tijesna (zbog životnih okolnosti i stanja u kojem su živjeli, od rata, fitni i slično) otišli kod njega. Bilo bi dovoljno da ga vidimo i čujemo njegov govor, pa bi sve to otišlo od nas i preokrenulo se u lahkoću, snagu, jekin i smirenost. Neka je veličanstven Onaj ko je posvjedočio svojim robovima Svoj džennet prije nego što Ga sretnu i otvorio njima njegova džennetska vrata u kući djela (na dunjaluku). Pa im je dao džennetski život, užitak i ljepotu za ono za što se ulaže sva snaga u traženju i natjecanju da se dostigne…” (Završen govor Ibn el-Kajjima)

Pod džennetom na dunjaluku o kojem govore Ibn Tejmijje i Ibn el-Kajjim se misli na uživanje u ljepoti imana, ibadeta, pokornosti Allahu, zikru, jednom riječju uživanju u životu po vjeri.

Kaže Omer, radijallahu anhu: “Kada bi šukr (zahvala na Allahovim blagodatima) i sabur (strpljivosti na musibetima i iskušenjima dunjalučkim) bile dvije deve, bilo bi mi svejedno na koju bih uzjahao.”
To jeste, hoće da kaže, da mu je na istom stepenu da mu Allah daje blagodati i da ga iskušava musibetima i belajima jer sa ljepotom vjere u kojoj živi nema razlike između toga dvoga.

Kaže Muhamed Ibn Abdulvehhab u uvodu svoje knjige ‘Četiri pravila’: “Molim Uzvišenog Allaha da te učini (onog koji čita knjigu) od onih koji su na blagodatima zahvalni, na musibetima strpljivi i koji kada počine grijeh traže oprost jer zaista su ovo troje znak sreće.”

Molim Uzvišenog Allaha da nas počasti dunjalučkim džennetom uživanja u vjeri.

Ve billahi tevfik