DA LI JE CENTAR RAZUMA (PAMETI) U MOZGU ILI SRCU? (da li Kur'an i sunnet negiraju naučnu „činjenicu“?)
Savremena nauka o funkciji mozga i srca
O mozgu
Mozak je čovjekov organ za mišljenje težak oko 1,3 kg. Naša subjektivna iskustva se uglavnom odvijaju u mozgu. Tu su pohranjena naša sjećanja i odvijaju se naša mišljenja,
ideje i strahovi. Čovjekov mozak omogućuje daleko naprednije funkcije u usporedbi s mozgom bilo koje druge vrste.
Mozak se sastoji od 5 glavnih dijelova:
1. mali mozak – središte organa za ravnotežu, kontroliše voljne i usklađuje refleksne pokrete
2. srednji mozak – reguliše napetost mišića, refleksno uspostavlja i održava položaj tijela
3. veliki mozak – centar za inteligenciju (pamćenje, mišljenje, učenje i kontrolisanje ponašanja i sl.)
4. međumozak – najvažniji vegetativni centri
5. produžena moždina – centar važnih refleksnih procesa
Dakle, funkcija mozga mimo refleksnih radnji je pamćenje, mišljenje, učenje, emocije, govorenje, kontrolisanje ponašanja i sve druge razumske radnje.
O srcu
Srce je mišićni organ, sličan ostalim tjelesnim mišićima, koji opskrbljuje krvlju cijeli organizam. Svojim ravnomjernim istiskivanjem krvi iz svojih šupljina omogućuje dopremu kisika, vezanog za crvene krvne stanice – eritrocite, koji su sastavni dio krvi i hranjivih tvari u svaku stanicu našeg organizma.
Kisik je najosnovniji element neophodan za život svake stanice, odnosno cijelog organizma. Funkcijski se naš krvotok, kojeg čini gusto isprepletena mreža arterija (one dopremaju krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima u ćelije) i vena (koje odvode ugljikov dioksid i otpadne tvari iz ćelija), a međusobno ih povezuju najsitnije žilice – kapilare, dijeli u dva sustava u čijem središtu se nalazi srce. Samo srce je veličine šake – teško oko 200 – 300 grama i u prosjeku dnevno ispumpa krv oko 100 000 puta u količini većoj od 7 500 litara.
Dakle, funkcija srca je da opskrbljuje krvlju cijeli organizam, da doprema krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima u ćelije i odvodi ugljikov dioksid i otpadne tvari iz ćelija.
Stav islama o mjestu razuma u tijelu čovjeka
Oko centra i mjesta razuma (pameti) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Skupina učenjaka smatra da je centar razuma u srcu, druga da je centar razuma u mozgu, a treća da je i u srcu i u mozgu.
Prvo mišljenje: da je centar razuma u srcu.
Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, između ostalih stav Šafije, učenjaka šafijskog mezheba (Nevevija i ostalih), većine učenjaka hanbelijskog mezheba (El-Kadi Ebu J'ala, Ebu El-Hasan Et-Temimi) i drugih.
(Zemmul-heva, Ebu El-Feredž ibn El-Dževzi, str. 5-6, El-Musevvedetu fi usulil-fikh. Medždudin ibn Tejmije, str. 559-560, El-‘Uddetu, Ebu J'ala 1-89, El-Vadih fi usulil-fikh, Ibn Akil 1/27)
Ovaj stav je žestoko podržao savremeni mufessir Muhammed Emin Eš-Šenkiti (autor neprikosnovene knjige Advaul-bejan), on je naveo 35 argumenata iz Kur'ana i nekoliko hadisa iz vjerodostojog sunneta. (Eršifu munteda el-eluke, Mehallul-‘akli fil-kalb) Takođe, na ovome je šejh Albani. (Es-Silsiletu es-sahihha, 2708)
Argumenti ovog stava iz plemenitog Kur'ana su:
1- Riječi Uzvišenog: „Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova razume ono što trebaju razumiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima”. (El-Hadždž, 46)
Da je razumijevanje u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘pa da mozgovi njihovi razume ono što trebaju razumiti’, i rekao bi: ‘ali, oči nisu slijepe, već mozgovi u glavama’. Nego Uzvišeni jasno kaže da srca razumiju, tj. da je centar za razumijevanje u srcu, a ne u mozgu.
2- Riječi Uzvišenog: „Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni”. (El-E'araf, 179)
Da je pamet (shvatanje) u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘oni mozgove imaju – a njima ne shvataju’.
3- Riječi Uzvišenog: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti”. (Eš-Šura, 88-89)
Uzvišeni nije rekao: ‘mozga čista’ umjesto „srca čista“.
4- Riječi Uzvišenog: “Allah je zapečatio srca njihova”. (El-Bekare, 7)
Uzvišeni nije rekao: ‘zapečatio mozgove njihove’ umjesto „zapečatio srca njihova“.
5- Riječi Uzvišenog: “Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli”. (El-An’am, 25)
Uzvišeni nije rekao: ‘ali Mi smo na mozgove njihove zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli’, nego kaže „ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli“ što znači da su srca ona koja razumiju, tj. u srcu je centar za razumijevanje.
6- Riječi Uzvišenog: “U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce ima ili ko sluša, a priseban je”. (Kaf, 37)
Uzvišeni nije rekao: ‘ko mozak ima’ umjesto „ko srce ima“. Uzimanje pouke je razumska radnja, a u ajetu je Uzvišeni pouku vezao za srce.
7- Riječi Uzvišenog: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda”. (El-Bekare, 74)
Srce kada postane tvrdo bude nepokorno Allahu, a pokornost je voljna radnja koja spada u razumske aktivnosti. Da je razum u mozgu, a ne u srcu Uzvišeni bi rekao: ‘ali mozgovi vaši su poslije toga postali tvrdi’.
8- Riječi Uzvišenog: “Teško onima čija su srca tvrda kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!”. (Ez-Zumer, 22)
9- Riječi Uzvišenog: “Pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala tvrda”. (El-Hadid, 16)
Da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao da su njihovi mozgovi tvrdi.
10- Riječi Uzvišenog: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio?”. (El-Džasije, 23)
Da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘i mozak njegov zapečatio’.
11- Riječi Uzvišenog: “I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova”. (El-Enfal, 24)
Nije Uzvišeni rekao: ‘između čovjeka i njegovog mozga’.
12- Riječi Uzvišenog: “Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim.”. (El-Feth, 11)
Govor je razumska radnja, što znači da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘oni govore jezicima svojim ono što nije u mozgovima njihovim’.
13- Riječi Uzvišenog: “Vaš Bog je – jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriču, oni su oholi”. (En-Nahl, 22)
Vjerovanje i ubjeđenje su razumske radnje, a to nači da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘mozgovi onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriču’.
14- Riječi Uzvišenog: “Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!”. (Muhammed, 24)
Razmišljanje je razumska aktivnost, da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na mozgovima katanci!’.
15- Riječi Uzvišenog: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!”. (Er-R’adu, 28)
Nije rekao Uzvišeni: ‘čiji se mozgovi, kad se Allah spomene, smiruju’. Jer smiraj dolazi kao rezultat vjere, spoznaje, ubjeđenja i razumijevanja, a ovo su razumske aktivnosti.
16- Riječi Uzvišenog: “Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati”. (El-E'araf, 100)
Savjet se prima razumom, prema tome, da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati’.
17- Riječi Uzvišenog: “To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvataju”. (El-Munafikun, 3)
Nije rekao Uzvišeni: ‘i onda smo im mozgove zapečatili’. Jer shvatanje je razumska aktivnost.
18- Riječi Uzvišenog: „Srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju!“ (Et-Tevba, 87)
Isto značenje kao u prethodnom ajetu.
19- Riječi Uzvišenog: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna”. (En-Nahl, 106)
Vjerovanje je razumska aktivnost, što znači da je razum u mozgu Uzvišeni bi rekao: ‘a mozak mu ostane čvrst u vjeri’.
20- Riječi Uzvišenog: “Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša iman još nije ušao …“ (El-Hudžurat, 14)
Iman, tj. vjerovanje je razumska aktivnost.
21- Riječi Uzvišenog: “Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio.” (El-Hašr, 22)
Uzvišeni nije rekao: ‘Njima je On u mozgove njihove vjerovanje usadio’, jer je vjerovanje razumska radnja.
22- Riječi Uzvišenog: “I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grješno.” (El-Bekare, 283)
Grijeh ili neposlušnost je rezultat volje, radnje koja je razumska aktivnost, a Uzvišeni kaže da će njegovo srce biti grješno, što znači da je srce centar razuma.
23- Riječi Uzvišenog: “Ali Allah je nekima od vas iman omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao“ (El-Hudžurat, 7)
Iman, tj. vjerovanje je razumska aktivnost, a Uzvišeni Allah nije rekao: ‘i u mozgovima vašim ga lijepim prikazao’.
I mnogi drugi ajeti ukazuju na to da je centar razumskih radnji srce, a ne mozak.
Argumenti iz vjerodostojnog sunneta su:
1- Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista u tijelu ima organ, ako je on ispravan, čitavo tijelo je ispravno. A ako je on pokvaren, čitavo tijelo je pokvareno. A to je srce“. Hadis je mutefekun alejhi.
Kaže Nevevi: „Sa ovim hadisom dokazuju da je razum u srcu a ne u glavi“. (Šerhu Sahihi Muslim, 11/29)
Srce je glava i predvodnik čitavog tijela, jer su u njemu iman, raumijevanje, voljne radnje i sve druge razumske aktivnosti. Da su razumske radnje u mozgu, a ne u srcu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi rekao: ‘a to je mozak’.
2- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je često dovio: „O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri“, pa su ga ashabi pitali: „O Allahov poslaniče, povjerovali smo u tebe i u ono sa čime si došao, zar se bojiš za nas?“ Odgovorio je: „Da, zaista su srca između dva Allahova prsta, okreće ih kako hoće“. (Tirmizi)
Da je razum u mozgu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi dovio: ‘o Ti koji okrećeš mozgove’.
3- Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Srce mu'mina je između dva prsta Milostivog“. (Muslim)
I mnogi drugi hadisi su došli u ovom kontekstu.
Kaže Omer o Ibn Abbasu, radijallahu anhum: „On ima jezik koji mnogo pita i srce veoma razumno“. (El-Isti'abu, Ibn Abdulberr, str. 46)
Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je na dan bitke na Siffinu rekao: „Zaista je razum u srcu, rahmet u jetri, sažaljenje u slezeni, disanje u plućima“. Bilježi ga Buharija u „El-Edebu el-mufred“ i Bejheki u „Šua'bul-iman“, Albani ga ocjenjuje dobrim.
Potpuno je jasno iz gore spomenutih ajeta da je Onaj koji je stvorio razum i poklonio ga insanu pojasnio da je mjesto i centar razuma u ljudskom tijelu srce. A nema sumnje da Stvoritelj razuma najbolje zna njegovo mjesto u tijelu. Takođe, istu činjenicu je potvrdio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo mišljenje: da je centar razuma u mozgu.
Ovo je stav Ebu Hanife, Ahmeda, učenika Ebu Hanife, većine filozofa i drugih.
(Zemmul-heva, Ebu El-Feredž ibn El-Dževzi, str. 5-6, El-Musevvedetu fi usulil-fikh. Medždudin ibn Tejmije, str. 559-560)
Prenosi Ebu Hafs ibn Šahib od Fadla ibn Zijada da je imam Ahmed rekao, kada je bio upitan o mjestu pameti u tijelu: „Pamet je u glavi, zar nisi čuo riječi: osebujnog mozga i pameti“.
(El-Musevvedetu fi usulil-fikh, Medždudin ibn Tejmije, str. 559-560)
Manja skupina filozofa smatra da razum uopšte nema određeno mjesto u tijelu čovjeka, po njima je razum čisto vremenske prirode koja nema mjesta. Ovo mišljenje je toliko slabo da nema potrebe da se njime zanima. (Eršifu munteda el-eluke, Mehallul-‘akli fil-kalb)
Najjači argument sa kojim zagovorači drugog mišljenja dokazuju svoj stav (da je centar razuma u mozgu) je da sve što utječe na mozak utječe i na razum. To jest, bilo koje oštećenje ili poremećaj na mozgu utječe na poremećaj ili gubljenje neke razumske funkcije, poput pamćenja i slično.
Komentar na ovaj argument: tačno je da na razum utječe ono što utječe na mozak, s tim da to ne obavezuje zaključak da je centar razuma mozak. Jer koliko je tjelesnih organa koji su van mozga, a na njih utječu promjene na mozgu, što je opšte poznata činjenica. Koliko je paraliza na nekim organima tijela koje su posljedica poremećaja u mozgu.
Prema tome, razum je van mozga, međutim njegova ispravnost je uslovljena ispravnošću, valjanošću i zdravom radu mozga. Poput organa koji se paraliziraju poremećajem u mozgu, ti organi su van mozga, ali je njihov ispravan rad uslovljen zdravlju i ispravnošću rada mozga.
Treće mišljenje: spoj između dva prethodna mišljenja među kojima nema kolizije, tj. da je centar razuma u srcu, našto ukazuju Kur'an i sunnet, i da je centar razuma u mozgu, kao što kažu filozofi i drugi koji se sa njima slažu. Razum je u srcu, ali se njegovo svjetlo postepeno uzdiže do mozga i spaja sa njim. Pa tako zbog veze spoja razuma sa mozgom ispravno je reći da je razum i u mozgu, a da to ne negira njegovo mjesto u srcu. Sa ovim spojem ova dva mišljenja otklanja se prividno oprečna kontradiktornost među njima.
Ovo je stav skupine učenika hanbelijskog mezheba. Takođe, izabrali su ga Ibn Tejmije i Ibn ‘Usejmin.
Kaže Ibn Tejmije, nakon što je spomenuo oba stava gore spomenuta i nakon što je rekao da riječ „srce“ u ajetima može značiti „unutrašnjost čovjeka uopšteno“ a ne srce kao organ: „Rezultat mog istraživanja je da je duša vezana i sa ovim (srcem) i sa ovim (mozgom), a i ono što se naziva razumom (pameću) vezano je i sa ovim (srcem) i sa ovim (mozgom).
Međutim, osnova misli i razmišljanja je u mozgu, a osnova volje je u srcu. A pod razumom se misli i na znanje i na djelo. Voljno znanje, njegov osnov je volja, a osnov volje je u srcu. A onaj ko nešto hoće ne može to htjeti osim nakon što ima poimanje toga što hoće. Što znači da je nužno da srce ima poimanje, pa je tako iz srca i volja i razmišljanje. To počinje od mozga i njegovi tragovi se penju prema mozgu. Od mozga je početak i kod njega je završetak. Oba stava imaju ispravno rezonovanje“. (El-Fetava, 9/303)
Komentar: Riječi Ibn Tejmije da „srce“ u ajetima može značiti „unutrašnjost čovjeka uopšteno“ a ne srce kao organ pobija kur'anski ajet: „Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima” (El-Hadždž, 46), i hadis mutefekun alejhi: „Zaista u tijelu ima organ, ako je on ispravan, čitavo tijelo je ispravno. A ako je on pokvaren, čitavo tijelo je pokvareno. A to je srce“. U ajetu se za srce koje ne razumije kaže da je u grudima, a u hadisu da se pod srcem misli na tjelesni organ.
Šejh Ibn ‘Usejmin je upitan o mjestu i centru razuma (pameti) u tijelu čovjeka. Njegov odgovor je bio sljedeći (El-Džebabu el-muhtar, str. 66-71): „Neki učenjaci kažu da mu je mjesto u srcu, drugi da je u mozgu a što se prenosi od imama Ahmeda, a treći da je u srcu a povezano je sa mozgom, jer je srce poput generatora energije, a mozak poput svijeće koja osvjetljava i otkriva činjenice, kada bi ona izgorila ne bi imali nikakve koristi od generatora. Ovo mišljenje je spoj između šerijatskog dokaza i osjetilnog dokaza“. Zatim je spomenuo nekoliko šerijatskih dokaza iz Kur'ana i sunneta koji ukazuju da je centar razuma u srcu. A kaže da je osjetilni dokaz da je razum i u mozgu činjenica da kada se poremeti mozak poremeti se poimanje i osjećanje.
Još dodaje: „Nije dozvoljeno reći da je mjesto razmišljanja mozak i da je srce tjelesni organ poput ruke i noge. Allah je funkciju razmišljanja pripisao srcu obraćajući se ljudima riječima koje oni razumiju“. I na kraju zaključuje: „Odabrano mišljenje kod mene je da je centar za poimanje i spoznaju duhovnog mozak, zatim to (mozak) šalje srcu, a srce naređuje i određuje, pa pošalje naredbe mozgu, a mozak pokreće organe“.
Argument trećeg mišljenja je da se u praksi ustanovilo da su ljudi koji imaju neprirodno dug vrat krnjavog razuma i pameti. Jer dug vrat uzrokuje veću razdaljinu između razuma koji je u srcu i njegove svjetlosti koja je u mozgu, a što vodi ka slabljenju razumskih radnji pa uzrokuje krnjavu pamet. (Eršifu munteda el-eluke, Mehallul-‘akli fil-kalb)
Komentar: ovaj argument nije dovoljno ubjedljiv iako se u stvarnosti u mnogim slučajevima potvrđuje spomenuto.
U saudijskom časopisu (broj 1607) je objavljena medicinska studija doktora Fahda El-‘Arifija u kojoj navodi zadnje naučno otkriće u kojem se potvrđuje postojanje nervne mreže (živčanog aparata) u srcu u kojoj je smješten (drugi) razum. Ovaj nervni apara u srcu se sastoji od 400 000 nervnih ćelija koje rade nezavisno od mozga. A spojen je sa mozgom nervima u dvosmjernom pravcu. Svako iskustvo čovjeka završava u srcu a ne u mozgu… Spomenute rezultate je pripisao istraživaču Majklu Varšonu, dekanu odjela za anatomiju i biologiju ćelija na Univerzietu Kolumbija. Po Majklu mozak koji je smješten u srcu je velik i širok poput glavnih moždanih oblasti zaduženih za razmišljanje u mozgu glave, i jako je komplikovan kao i moždani aparat u glavi…
Može se reći da je ovo početak naučnog otkrivanja onoga što je došlo u Kur'anu i sunnetu, tj. da je srce centar razuma.
Kaže šejh Eš-Šenkiti, rahimehullah: „Ovo mišljenje, tj. spoj između dva prethodna stava, je teoretski prihvatljivo, jer se ne suprostavlja Kur'anu i sunnetu, međutim nedostaje nam šerijatski argument koji ga potvrđuje. S tim ako se ovo potvrdi naučno i eksperimentalno, nema smetnje da se prihvati“.
Radžih (odabrano) mišljenje
Ljudski razum je duhovno svjetlo sa kojim duša spoznaje teoretske i praktične znanosti, Allah ga je stvorio iz ničega i počastio i ukrasio njime ljude pameću obdarene. On je Onaj ko najbolje zna mjesto razuma u tijelu čovjeka. Kaže Uzvišeni: „Znate li bolje vi ili Allah?” (El-Bekare, 140)
Takođe, niko poslije Allaha ne zna bolje gdje je mjesto razuma u tijelu čovjeka od Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg Uzvišeni kaže: „On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje” (En-Nedžmu, 3-4).
A nedvosmisleni mnogobrojni tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju da je mjesto razuma u tijelu čovjeka njegovo srce, ovi ajeti i hadisi ne ostavljaju ni najmanje prostora za sumnju u to. A zdrava razumska činjenica i istina (naučna istina) je nemoguće da bude oprečna jasnoj i nedvosmislenoj Objavi.
Ako ovome dodamo ono što je savremena nauka eksperimentalno potvrdila, tj. da se u mozgu odvijaju razumske radnje, onda se može reći da je najbliži stav po ovom pitanju treće mišljenje, odnosno ono što navode šejhul-islam Ibn Tejmije i šejh Ibn ‘Usejmin. A Allah zna najbolje.
Ovdje se postavlja pitanje: kako to da Kur'an i sunnet negiraju opštepriznatu naučno-medicinsku „činjenicu“: da je funkcija srca samo da opskrbljuje krvlju cijeli organizam, odnosno da doprema krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima u ćelije i odvodi ugljikov dioksid i otpadne tvari iz ćelija?
Odgovor: koliko je naučnih činjenica koje su sa novim naučnim otkrićima mijenjane i pobijane, a to je neminovni put i ove.
Kaže Uzvišeni: „Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (El-Fussilet, 53)
Ve billahi tevfik.
