DO KOJE GODINE SE DIJETE MOŽE ZADOJITI da bi postalo dijete po mlijeku

Po pitanju starosne dobi do koje dijete može dojiti kako bi se brojalo dijete po mlijeku i da bi mu bilo zabranjeno ono što je zabranjeno djetetu po rođenju, kao što je došlo u hadisu mutefekun alejhi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po porijeklu”, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Naime, nema razilaženja među učenjacima da dojenjem djeteta do dvije godine starosti ono postaje dijete po miljeku, a mimo toga učenjaci imaju različito mišljenje.

Prvo mišljenje – šart zadojavanja po kojem neko dijete postaje dijete po miljeku ženi koja ga zadoji je da dojenje bude u prve dvije godine djetetovog života, a dojenje nakon toga nema uticaja. Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka, tj. šafijaskog i hanbelijskog mezheba i Ebu Jusufa i Muhammeda ibn Hasana Eš-Šejbanija od hanefija i mnogih drugih.

Oni svoj stav dokazuju sljedećim argumentima:

– Prvi: riječima Uzvišenog: “Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude” (El-Bekare, 233). Kažu da je Allah odredio da potpuno dojenje bude pune dvije godine, a nakon potpunog dojenja nema ništa. Takođe, kaže Uzvišeni: “I njegovo (djetetovo) odbijanje (od dojenja) je u toku dvije godine” (Lukman, 14). A na drugom mjestu: “Nosi ga i doji (majka) trideset mjeseci” (El-Ahkaf, 15). A najmanja trudnoća je šest mjeseci pa tako ostaje period od dvije godine period dojenja.

Međutim, dokazivanju sa ovim ajetima se može prigovoriti da prvi ajet govori o potpunom dojenju koje su dužni ispoštovati roditelji prilikom njihovog razvoda, tj. da je otac dužan plaćati dojilju dvije godine, svejdeno bila majka djeteta ili unajmljena dojilja, a ajet ne govori o periodu zadojavanja djeteta po mlijeku. Takođe, druga dva ajeta govore o periodu dojenja i odbijanja djeteta od dojenja, tj. da u većini slučajeva (uglavnom) biva ili da je mustehab da bude u toku dvije godine, a ajeti ne govore o periodu zadojavanja djeteta po mijeku.

– Drugi: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Ne zabranjuje po mlijeku osim dojenje koje nahrani crijeva (djeteta) u (periodu kada dijete ima potrebu za) dojkama (majke) i koje bude prije odbijanja (od odjenja)”. Hadis bilježi Tirmizi, a ocjenjuju ga vjerodostojnim Tirmizi i Albani. Kaže Tirmizi nakon navođenja hadisa: “Ovaj hadis je hasen vjerodostojan i po njemu se radi kod većine učenjaka ashaba i drugih. Dojenje ne zabranjuje (ono što zabranjuje porijeklo) osim ako se učini u periodu manjem od dvije godine a ono (dojenje) koje bude poslije pune dvije godine ono ne zabranjuje ništa”.

Drugo mišljenje – da dojenje bude u toku dvije godine ili više od toga za mjesec ili dva mjeseca pod šartom da se dijete ne odbija, tj. ne odvikava od dojenja prije nego što napuni dvije godine tako da jedući drugu hranu nema potrebu za mlijekom, u protivnom ako bi jelo drugu hranu tako da nema potrebu za mlijekom pa bilo to i u periodu od dvije godine to dojenje ne zabranjuje. Ovo je stav malikijskog mezheba.

Dokazuju svoj stav hadisom od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Ne zabranjuje dojenje osim ono što hrani (povećava) meso i jača kosti”. Bilježe ga Ahmed i Bejheki, a Šu'ajb Arnaut ga ocjenjuje vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta koji ga podupiru.

Treće mišljenje – da je zadojavanje koje zabranjuje (ono što je zabranjeno po porijeklu) ono koje bude u periodu od dvije i po godine, a nakon tog perioda zadojavanje ne zabranjuje, svejedno da li je dijete odviknuto od dojenja ili ne u tom periodu od dvije i po godine. Ovo je stav imama Ebu Hanife.

Njegovi argumenti su riječi Uzvišenog: “I majke vaše koje su vas zadojile (majke po mlijeku)” (En-Nisa, 23). U ovom ajetu je majčinstvo po mlijeku potvrđeno bez navođenja perioda zadojavanja, s tim da je u drugom ajetu navedeno da vrijeme poslije dvije i po godine ne ulazi u dojenje, kaže Uzvišeni: “Nosi ga i doji (majka) trideset mjeseci” (El-Ahkaf, 15).

Četvrto mišljenje – da zadojavanje odrasle osobe takođe zabranjuje ono što je zabranjeno i porijeklom. Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, prenosi se od Alije, radijallahu anhu, Urveta, Ata’, Lejsa i Davuda Zahirija. A kaže Ibn Tejmije: “Skupina učenjaka od prvih (selefa) i potonjih (halefa) je na stavu da zadojavanje odrasle osobe zabranjuje (ono što zabranjuje porijeklo)”.

Oni dokazuju ovaj stav hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Sehletu bint Suhejl došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: “O Allahov Poslaniče, zaista je Salim, oslobođeni rob Ebu Huzejfe, sa nama u kući a već je postao punoljetan”, pa joj on reče: “Zadoj ga bićeš mu zabranjena”. A u rivajetu kod Ebu Davuda, Ahmeda i Malika je došlo: “Zadoj ga sa pet dojenja”, a taj dodatak su šejh Albani i Šuajb Arnaut ocjenili vjerodostojnim.

Džumhur učenjaka od ashaba, tabi'ina pa nadalje smatraju da se po hadisu Salima ne radi, jer je specifičan samo za Salima i olakšica njemu ili kažu da je derogiran.

Međutim, druga skupina učenjaka na ovo odgovara da je hadis specifičan samo za Salima i da ne važi za ostale muslimane pojasnio bi to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kao što je pojasnio Ebi Burdi, radijallahu anhu, da je dozvola klanja nedorasle koze za kurban specifično samo za njega. A tvrdnja da je derogiran je takođe neprihvatljiva jer se događaj spomenut u hadisu desio nakon objavljivanja ajeta o potpunom dojenju.
Međutim, ostaje kontradiktornost između hadisa Salima i ostalih hadisa koji ukazuju da je dojenje koje zabranjuje ustvari ono koje se učini u prvim godinama života.

Peto mišljenje – da je ibret u tome kada se dijete odbije od dojenja ako je unutar dvije godine, tj. ako bi se dijete odbilo od dojenja nakon godinu dana a zatim nakon toga da ga neka žena zadoji, ovo zadojavanje ga ne čini djetetom te žene po mlijeku, takođe ako se dijete ne bi odbilo od dojenja i nakon dvije godine, u njegovom zadojavanju nakon toga nema ibreta, tj. ne potvrđuje se zabrana. Ovo je stav učenjaka Evzaija, a vjerovatno svoj stav dokazuje vjerodostojnim hadisom kod Tirmizija u kojem je došlo da je dojenje koje zabranjuje ono koje je prije odbijanja od dojenja, takođe ograničavanje na dvije godine dokazuje ajetom u suri El-Bekare o potpunom dojenju od dvije godine.

Šesto mišljenje – da je dojenje koje zabranjuje ono što zabranjuje porijeklo i koje potvrđuje majčinstvo po mlijeku je svako dojenje koje bude prije nego što se dijete odbije i odvikne od dojenja. Ovaj stav se pripisuje skupini učenjaka bez navođenja njihovih imena.

Njihovi dokazi su ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima, tj. da je ibret u zadojavanju djeteta prije nego što se odbije od dojenja i u dojenju koje hrani meso i jača kosti. Ti hadisi su: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Ne zabranjuje po mlijeku osim dojenje koje nahrani crijeva (djeteta) u (periodu kada dijete ima potrebu za) dojkama (majke) i koje bude prije odbijanja (od dojenja)”, (bilježi ga Tirmizi, a ocjenjuju ga vjerodostojnim Tirmizi i Albani), i hadis od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Ne zabranjuje dojenje osim ono što hrani (povećava) meso i jača kosti”, (bilježe ga Ahmed i Bejheki, a Šu'ajb Arnaut ga ocjenjuje vjerodosotjnim na osnovu drugih rivajeta koji ga podupiru).

Ovo su otprilike najpoznatija mišljenja koja se oslanjaju na određene argumente.

Odabrani stav, a Allah zna najbolje, je šesto mišljenje učenjaka uz rad po hadisu Salima u situacijama sličnih njegovoj, tj. u slučaju nužde ili velike potrebe.

Odnosno, odabrani stav je da dojenje koje zabranjuje (ono što zabranjuje i porijeklo) je svako dojenje koje bude prije nego što se dijete odbije i odvikne od dojenja bez obzira na starosnu dob djeteta, tj. svejedno bilo prije dvije godine ili nakon dvije godine, pod šartom dojenje bude ono koje hrani (povećava) meso i jača kosti djeteta i nahrani crijeva (djeteta) u (periodu kada dijete ima potrebu za) dojkama (majke), kao što je došlo u hadisima, tj. da mu dojenje bude glavna hrana. Na ovaj stav jasno ukazuju hadisi Ummu Seleme i Ibn Mes'uda, radijallahu anhum. A po hadisu Salima može raditi svako onaj ko dođe u sličnu situaciju. Ovaj stav je otprilike ono što navodi Ibn Tejmije da je spoj između kontradiktornih hadisa po ovom pitanju. On kaže: “Zadojavanje se računa dok je dijete malo osim ako ima potrebe da se zadoji odrasla osoba koja ulazi kod žene kojoj nije mahrem a teško joj je da se pokriva od njega kao što je bilo stanje Salima sa ženom Ebu Huzejfe.

Pa neka odrasla osoba poput ove njeno zadojavanje ima uticaja a mimo toga zadojavanje mora biti dok je dijete malo”.

Ve billahi tevfik.