ODREĐIVANJE POČETKA I KRAJA RAMAZANA

Ovo je jedno od osjetljivijih pitanja današnjice oko kojeg je nastala velika zbrka i polemika, o njemu su napisane posebne studije, izvršena izučavanja i analize, održano mnoštvo seminara i konferencija. Ovo pitanje je obrađivano na nekim fikhskim kolegijama preko dvadeset godina, kao što je slučaj sa Kolegijom islamskog prava pri Rabiti. Da bi na kraju rezultat bio sljedeći: ispravno određivanje početka i kraja Ramazana je putem viđenja mlađaka, astrološko proračunavanje je pogrešan stav oprečan idžmau učenjaka ovog Ummeta i jasnim šerijatskim dokazima

, svaka država ima svoje različito viđenje mlađaka (Fikhul-nevazil od Bekira Ebu Zejda, 2/222). Uz ovo pitanje se povlači nezaobilazna zapitanost: kada će muslimani prestat da se sramote pred kjafirima u svom razilaženju oko početka i kraja Ramazana, dana Bajrama i slično? Odnosno da li su muslimani u cjelosti kao Ummet obavezni da se ujedine po ovom pitanju ili u tome ima širine, jer različitost u tom pogledu nije šerijatski sporna? Odgovor na ovo bi mogao glasiti ovako: muslimani bi se mogli ujediniti po ovom pitanju ako ispune dvije stvari: prva – da se prestanu oslanjati na astrološka proračunavanja koja je zanemario i poništio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i selef ovog Ummeta te da utvđuju početak i kraj Ramazana putem viđenja mlađaka, i drugo – da kada se vidi mlađak u jednom mjestu na svijetu da svi muslimani rade po tome na čemu je džumhur (većina) učenjaka. Prvo je praktično neizvodljivo, jer većina današnjih muslimanskih zemalja se oslanja na astrološka proračunavanja po ovom pitanju sa ubjeđenjem da je to ispravan stav i da time idu u korak sa naučnim dostignućima. A drugo nije šerijatski najispravnije mišljenje, o čemu će biti govora. Istorijaska je činjenica da su muslimanske pokrajine, mjesta i države od početka Islama pa do dan-danas praktično radile po drugom mišljenju učenjaka, tj. da svaka zemlja ima svoje vlastito viđenje mlađaka, kao što su muslimani Hidžaza pratili za sebe pojavu mlađaka a muslimani Šama za sebe u vrijeme hilfeta Muavije, radijallahu anhu. A to nije predstavljalo raskol i razilaženje među muslimanima niti mahanu u Šerijatu niti je to bila sramota pred kjafirima, nego je to u stvari bilo ispravno mišljenje da svaka pokrajina (država) ima svoje viđenje mlađaka.

Nema sumnje da je pitanje važno i da treba naći i ponuditi pravo i odgovarajuće rješanje za svakog muslimana koji nastoji da slijedi Kur'an i Sunnet onako kako su ga pojasnile prve generacije (selef) ovog Ummeta.
Prije nego odgovorim konkretno na postavljeno pitanje treba ukratko obraditi dvije mes'ele na kojima je izgrađeno ovo pitanje.

Prva mes'ela: kako se utvrđuje početak i kraj mjeseca Ramazana (to jest i ostalih mjeseci) po Šerijatu.
Idžma (konsenzus) učenjaka ovog Ummeta je na tome da se početak i kraj mjeseca utvrđuje viđenjem mlađaka svakog 29-og dana u mjesecu nakon zalaska Sunca ako je nebo vedro. Dokaz za to su jasni i nedvosmisleni hadisi: “Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite” (Buharija 1810 i Muslim 1081), također hadis: “Nemojte postiti sve dok ga (mlađak) ne vidite, niti se mrsite sve dok ga ne vidite” (Muslim 1080, Ebu Davud 2320, Nesai’ 2122).

A ako je nebo oblačno ili slično 29-og dana (Ša'abana) te se ne može vidjeti mlađak nakon zalaska Sunca imamo tri mišljenja učenjaka.

Prvo – da se upotpuni mjesec Ša'bana na trideset dana, a zatim zaposti kao prvi dan Ramazana prvi dan nakon tridesetog Ša'abana. Ovo je mišljenje džumhura, tj. svih učenjaka (četiri mezheba i ostalih) mimo onih koji će biti spomenuti kod druga dva mišljenja. Dokaz su im također jasni hadisi koji su dio gore spomenutih hadisa: “A ako bude oblačno upotpunite Ša'aban tridesetim danom”. Ovo mišljenje je bez ikakve sumnje najispravnije, jer spomenuti dokaz ne ostavlja prostora za neku drugu soluciju.

Drugo mišljenje – da se mjesec Ša'aban broji 29 dana, a da se sutradan posti prvi dan Ramazana. Ovo je rivajet od Ahmeda. Dokazuje ga hadisom muttefek alejhi: “A ako bude oblačno računajte (fakduru lehu)”. Kaže Ahmed “računajte” znači skratite mjesec na 29 dana, jer je ova riječ došla u Kur'anu u dva ajeta sa značenjem uskratiti. Međutim, ovo bi bilo prihvatljivo da nije došlo u četrnaest drugih rivajeta istog hadisa da riječ “računajte” znači upotpuniti Ša'aban sa tridesetim danom.

Treće mišljenje – ako je nebo oblačno ili slično 29-og dana (Ša'abana) te se ne može vidjeti mlađak nakon zalaska Sunca, a zna se na osnovu astroloških proračuna da bi se mlađak vidio da nije oblačno ili ne bi vidio, onda se uzima po astrološkom računanju, s tim da je prenešeno pet različitih rivajeta ko smije da posti oslanjajući se na te proračune. Ovo mišljenje se prenosi od Mutarrif Eš-Šihhira i Ibn Surjjidža učenjaka šafijskog mezheba, kao i od Ibn Kutejbe muhaddisa, ovo mišljenje se pojavilo nakon dva stoljeća od pojave Islama. Učenjak Ibn Abdul-berr je doveo u upitnost senede rivajeta koji se pripisuju ovim učenjacima te ih zanegirao. Dokaz im je ista riječ “računajte” gore spomenuta u hadisu: “A ako bude oblačno računajte (fakduru lehu)”, kažu da se pod računanjem misli na astrološke proračune rađanja mladog mjeseca (mijene). Naravno ovo mišljenje se odbacije jer mu predhodi idžma (konsenzus) učenjaka da riječ “računajte” znači upotpuniti 30-ti dan Ša'abana (po ispravnom stavu učenjaka) ili skratiti Ša'aban na 29 dana (po slabijem mišljenju). (Isbatul-ehille, Viječe velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji)

Veoma bitna napomena: današnje mišljenje mnogih savremenih učenjaka, između ostalih i Evropske komisije za fetve, da se početak i kraj Ramazana unaprijed određuje astrološkim proračunima kretanja Mjeseca je mišljenje koje nikad nijedan musliman prije njih nije rekao, ovo mišljenje se otvoreno kosi sa idžma'om učenjaka da je osnova određivanja početka i kraja mjeseci u Šerijatu viđenje mlađaka ako je nebo vedro. A gore spomenuto mišljenje da se uzimaju u obzir astrološka računanja je u slučaju kada je nebo oblačno ili tome slično te je viđenje mlađaka nemoguće a da se u osnovi prati viđenje mlađaka, zato se ovaj stav bitno razlikuje od onog današnjeg kod kojeg je osnova astrološko računanje. Zato nema potrebe navoditi njihove dokaze (dva hadisa i dva kijasa) koji su u stvari dokazi protiv njih, jer njihov stav se suprostavlja idžmau (konsenzusu) učenjaka koje im je prethodilo.

Stav hanefijskog mezheba, kako prenosi Ibn ‘Abidin (Resailu Ibn ‘Abidin 1/224), je da je šart da bi post (Ramazana) bio obavezan da se vidi mlađak, te da se ne uzima u obzir proračun astrologa, a ko se osloni na njihov proračun prekršio je Šerijat. Imam Malik je zabranjivao oslanjanje na proračune astrologa u određivanju početka mjeseca, pa kaže: “Imam (namjesnik ili vladar) koji se oslanja na proračune astrologa nije uzor niti se slijedi u tome”. (Mevahibul-dželil 2/387) Prenosi Imam Nevevi (El-Medžmu’ 6/270) da je zvanični stav šafijskog mezheba rad po ovom pitanju na osnovu mlađaka ako je vedro nebo i upotpunjavanja Ša'abana trideset dana ako je oblačno, a da se proračuni astrologa odbacuju jer su oni nagađanja i pretpostavke. A Imam El-Buhuti (Keššaful-kinna'a 2/272) navodi da se u hanbelijskom mezhebu ne uzima u obzir astrološko poračunavanje pa makar više pogađali nego što pogriješe.

Druga mes'ela: kada se vidi mlađak (po ispravnim šerijatskim kriterijima) na jednom mjestu na Zemlji, da li su svi muslimani svijeta dužni raditi po njemu, na čemu je većina učenjaka a od njih tri mezheba hanefijski, malikijski i hanbelijski, ili to važi samo za mjesto gdje je viđen mlađak te da svaka zemlja, pokrajina ili mjesto prati za sebe viđenje mlađaka, na čemu je manji dio učenjaka od njih su šafijski mezheb. Zvanični stav hanefijskog mezheba na čemu je fetva, kako stoji u knjizi Ed-Durrul-muhtar od Haskefija, El-Bahrur-raik od Ibn Nudžejma i Fethul-kadir od Ibnul-Hemmama, je da ako se potvrdi viđenje mlađaka u nekoj zemlji na Istoku, na primjer, obavezni su svi muslimani Istoka i Zapada raditi po tome.

Dok dio učenjaka iz mezheba uzima drugo mišljenje, tj. da svaka zemlja prati za sebe pojavu mlađaka neovisno od druge, ovo prenosi Zejle'i u knjizi Tebjinul-hakaik. Kod Malikija zvanični stav mezheba je, kako je došlo u knjizi Muhtesaru Halil, kao i kod hanefija. S tim da kod njih imaju još dva stava, kao što je u knjizi Mevahibul-dželil: jedan – da svaka pokrajina prati mlađak za sebe, a drugi – da ako su zemlje udaljene poput Endelusa i Hidžaza da se mlađak razlikuje a u protivnom ne.

Imam Nevevi je u knjizi El-Medžmu’ naveo tri stava učenjaka šafijskog mezheba, osnov je da svaka zemlja ima svoje praćenje mlađaka, s tim da imaju različito tumačenje oko udaljenosti jedne pokrajine od druge. Hanbelije su na stavu, kako prenosi Ibn Kudame u knjizi El-Mugni, da kada se potvrdi viđenje mlađaka na nekom mjestu obavezna su sva ostala mjesta da poste. Većina učenjaka dokazije svoj stav općim značenjem hadisa: “Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite” (Buharija 1810 i Muslim 1081), kažu da se naredba odnosi na sve muslimane. Dok dokaz onih koji smatraju da svaka zemlja, pokrajina ili mjesto prati za sebe viđenje mlađaka je hadis kojeg bilježi Muslim od Kurejba. U njemu je došlo da Ibn ‘Abbas, radijallahu anhuma, koji je bio u Mekki nije radio po viđenju mlađaka muslimana i Muavije u Šamu (Palestini) nego je čekao da oni u Mekki vide mlađak ili ako ne vide da upotpune Ša'aban na trideset dana.

Zatim je na pitanje Kurejba zar se neće zadovoljiti viđenjem mlađaka kod Muavije u Šamu rekao: “Ne, ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”. Učenjaci prvog mišljenja kažu za ovaj hadis da je to idžtihad Ibn ‘Abbasa, to jest njegovo mišljenje, što je neprihvatljivo i daleko. Pa tako, kada se vidi mlađak (po ispravnim šerijatskim kriterijima) na jednom mjestu na Zemlji to važi samo za tu državu ili mjesto gdje je viđen mlađak, te tako treba svaka zemlja, pokrajina ili mjesto da prati za sebe viđenje mlađaka. Ovo je isparavan stav po ovom pitanju, našto jasno upućuje hadis Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, a Allah zna najbolje.

Rezime ove dvije mes'ele je u sljedećem: da se početak i kraj mjeseca Ramazana utvrđuje viđenjem mlađaka ako je nebo vedro, a ako je oblačno ili slično tome te se ne može vidjeti mlađak onda se upotpuni mjesec Ša'bana na trideset dana. Ovo je ujedno i tekst hadisa: “Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite, a ako bude oblačno upotpunite Ša'aban tridesetim danom” (muttefekun alejhi, Buharija 1810 i Muslim 1081). Svaka zemlja, pokrajina ili mjesto treba da prati za sebe viđenje mlađaka, našto jasno upućuju djelo i riječi Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, kada kaže: “Ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”.

Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje treba imati u vidu sljedeće: zvanične vjerske vođe muslimana u Bosni po ovom pitanju rade na osnovu astroloških proračuna po kojima se unaprijed zna kada će biti početak i kraj Ramazana. Ovim činom otvoreno su zanemarili (čitaj: odbacili) jasne i nedvosmislene hadise, idžma učenjaka ovog Ummeta i stav hanefijskog mezheba na koji se punih usta pozivaju kada im to zatreba, ovo se odnosi na pitanje kako se određuje početak i kraj Ramazana. Zatim su, pošto sami ne prate viđenje mlađaka, po zvaničnom stavu hanefijskog mezheba trebali utvrđivati početak i kraj Ramazana na osnovu viđenja mlađaka na bilo kojem mjestu na zemaljskoj kugli, pa su i to prekršili. Pa kada se sve ovo ima u vidu, postavlja se to teško pitanje: šta da radi u ovakvoj situaciji musliman kome je želja da slijedi Uputu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i stazu prvih generacija po ovom pitanju kao i u svakom drugom? Izbor je u trome: ili slijediti IZ u oslonjanju na astrološka proračune po ovom pitanju, a što je oprečno jasnim i nedvosmislenim vjerodostojnim hadisima kao i idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ili slijediti one države (poput Saudije i Jemena) koje po ovom pitanju prate pojavu mlađaka, a time bi se radilo po mišljenju da kada se vidi mlađak na jednom mjestu na Zemlji obaveza je svim muslimanima da po njemu započnu post, a već smo gore pojasnili da je ovo slabije mišljenje. Ili da se prati pojava mlađaka.

To jest, da se organizuje nekoliko grupa na prostoru cijele Bosne a koje bi bile prethodno poučene kako se, kada i gdje prati viđenje mlađaka, te prvo da prate viđenje mlađaka od mjeseca Ša'abana, zatim Ramazana te mjeseca Ševvala. Ispravno je, a Allah zna najbolje, ovo zadnje i ono je jedno od praktičnih i izvodljivih rješenja. Nije mi dovoljno poznata ozbiljnost, organizovanost i upućenost u ove stvari onih za koje kažu da prate pojavu mlađaka u našim krajevima, te o oslanjanju na njihov rad ne mogu zasada ništa reći. U protivnom, tj. ako se ne organizuje šerijatski valjano praćenje mlađaka, onda ostaje ona druga solucija, tj. slijediti one države koje po ovom pitanju prate pojavu mlađaka, jer je ovo ispravnije (zato što predstavalja jedan od priznatih stavova prvih učenjaka ovog Ummeta) od oslonjanja na proračune astrologa. A ako se ni ovo ne bude radilo ozbiljno, džematski i organizovano kakvo je sada stanje, jer je stvar početka i kraja posta stvar zajednice muslimana a ne pojedinca, nego to bude na pojedinačnom nivou, onda ne preostaje nego da se slijedi IZ i njihova astrološka obznanjenja.

Ako bi neko dokazivao obavezu slijeđenja IZ-a po ovom pitanju sa hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je onog dana kada postite, mršenje je onog dana kada se mrsite, kurbanski Bajram je onoga dana kada koljete kurbane”. (Bilježi ga Timizi 697, i kaže da je hasen garib, a šejh Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsili Sahiha broj 224) Kažu da hadis ukazuje na obavezu slijeđenja džemata muslimana u postu, iftaru i danu Bajrama bez obzira kako oni bili utvrđeni, te da nije dozvoljeno izdvajati se. Dovoljan je odgovor na ovo da se u hadisu misli na post, mršenje i dan Bajrama koji su zasnovani na praćenju mlađaka a ne na astrološkim propračunima. Sa druge strane, da pročitamo šta su komentatori ovog hadisa rekli o njegovom značenju (Tuhfetul-ahvezi 3/312, Hašijetus-senedi 3/431). Kaže Hattabi da je značenje hadisa da ako muslimani pogriješe u praćenju mlađaka i poste 30 umjesto 29 dana, post im je ispravan i nemaju u tome grijeha. Kaže Munziri da jedan dio učenjaka kaže da se hadisom išareti da se ne posti 30-ti dan Ša'abana (tj. sumnjivi dan) nego da treba postiti sa džematom muslimana, dok drugi učenjaci kažu da je u hadisu odgovor onome ko smatra da je dozvoljeno postiti na osnovu astrološkog proračuna onome ko ga zna a ko ne zna da mu nije dozovoljeno, dok treći kažu da se hadis odnosi na jednog svjedoka kada samo on vidi mlađak a kadija odbije njegovo svjedočenje da je obavezan da posti sa narodom. Ovo zadnje je stav Muhammed ibn Hasena eš-Šejbanija (EbuHanifinog učenika), ‘Ata’ i Hasena el-Basrija, dok je većina učenjaka na tumačenju Hattabija.

I zadnje tumačenje hadisa koje navodi komentator Tirmizijeva zbirke hadisa Mubarekfuri: da će se ljudi podijeliti u skupine koje će kršiti uputu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, grupa od njih će pratiti astrološke proračune, druga grupa će prije vremena počinjati sa postom i stajanjem na ‘Arefatu i to će im biti parola, a to su Batinije (šitska zabludjela sekta), a ostaće na vjerovjesnikovoj uputi skupina koja će neprestano biti jasno na istini, a na ovu skupinu se misli u hadisu, ona je džemat pa makar njen broj bilo malen. Da li ijedno tumačenje hadisa ide u prilog onima koji ga uzimaju kao dokaz obaveze slijeđenja onih koji određuju početak i kraj Ramazana i dan Bajrama astrološkim proračunima? Ne nego je hadis dokaz protiv njih. Kaže Imam Malik: “Imam (namjesnik ili vladar) koji se oslanja na proračune astrologa nije uzor niti se slijedi u tome”. (Mevahibul-dželil 2/387)

Također, ako bi neko prigovorio da se ne slijeđenjem IZ-a po ovom pitanju pravi fitna i razdor među muslimanima, a to nije dozvoljeno. Odogvor bi bio: zar odbacivanje jasnih hadisa po ovom pitanju, kršenja idžma'a (konsenzusa) učenjaka da je obaveza pratiti mlađak, te uzimanje mišljenja (astroloških proračuna) koje nijedan musliman prije nije rekao (kako kaže Ibn Tejmije), zar sve ovo nije fitna i razdor, nego je, kako se pokušava staviti na znanje: prilagođavanje Islama suvremenim naučnim dostignućima, širina u pogledu i razumijevanju Šerijata, tolerancija, ovovremeno tumačenje Islama, praćenje civilizacijskih tokova? A nastojanje da se radi po nedvosmislenim hadisima (praćenju mlađaka), slijeđenje idžma učenjaka i imama četiri mezheba, to je fitna i razdor? Čudno je ovo rasuđivanje. Ve billahi tevfik.