ŠTA NEVALJA RADITI ONOME KO SE VRAĆA SA DŽENAZE
– Es-selamu alejkum. Čuo sam da kad neko umre pa kad se vraćamo sa dženaze ili sa hatara ne valja da se obilazi rodbina. Nego moraš prvo da odeš kući pa tek onda da odeš da obiđes nekoga. U suprotnom ako odeš kod nekoga a pre toga nisi bio kući u toj porodici će umreti neko. Da li je to istina ili ne?
ODOGOVOR: Alejkumusselam.
Ako osoba koja se vraća sa dženaze (ili hatara) ode kod nekoga, a prije toga nije otišla prvo svojoj kući, u toj porodici će umreti neko, ovo uvjerenje apsolutno nije istina i nema nikakvog uporišta u šerijatskim tekstovima. Allah, subhanehu ve te'ala, to nije učinio razlogom, povodom ili sebebom nečije smrti. Čas, vrijeme i mjesto nečije smrti je stvar gajba nepoznatog, to niko ne zna osim Uzvišenog Allaha.
A od dokaza da niko ne zna gajb, tj. šta će se dogoditi i ono što je nepoznato i nevidljivo poput Sudnjeg dana, čas smrti i slično, su mnogi ajeti i hadisi.
Kaže Uzvišeni: “Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i osvemu je obaviješten” (Lukman, 34).
Takođe, u drugom ajetu kaže: “Reci: niko, osim Allaha, ni nebesima ni na zemlji ne zna gajb” (En-Neml, 65).
A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Bilježi Buharija u svom Sahihu: “Pet su ključeva gajba ne poznaje ih niko osim Allaha, niko ne zna šta će sutra biti osim Allaha, niko ne zna šta je u matericama osim Allaha, niko ne zna kada će pasti kiša osim Allaha, ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti i niko ne zna kada će Smak svijeta nastupiti”.
Prema tome, ovaj običaj, tj. uvjerenje i shvatanje da ne valja kad se vraćamo sa dženaze ili sa hatara da se obilazi rodbina i slično što si naveo, nema uporišta u Islamu niti u zdravoj pameti. Nije dozvoljeno oslanjati se na ovo uvjerenje niti mu pridavati ikakav značaj, to je obično praznovjerje i gatka na koje musliman muvehhid ne smije obraćati pažnju. Ve billahi tevfik.
