DA LI JE MUSLIMAN ONAJ KO NE KLANJA NAMAZ
Da li je musliman insan koji ne klanja i kakav je propis nazivanja selama takvim osobama
ODGOVOR:
Nema razilaženja među učenjacima da musliman koji ostavi namaz negirajući njegovu obavezu da je otpadnik iz Islama. Takođe, ko ostavi post Ramazana, davanje zekata i obavljanje Hadždža negirajući njihovu obavezu, nema razilaženja među učenjacima da je otpadnik od vjere. U ovim slučajevima imamo spoj između neizvršavanja ovih ruknova vjere Islama uz istovremenu ubijeđenost i negiranje da su oni vadžib.
A što se tiče onog muslimana koji ostavlja namaz iz ljenosti ili nemarnosti, oko njegovog otpadništva od vjere učenjaci imaju tri mišljenja:
Prvo mišljenje – da to predstavlja djelo otpadništva i da se on ubija kao murted, naravno nakon što odbije da učini tevbu i počne klanjati (u roku od tri dana ili do početka sljedećeg namaza, shodno razilaženju učenjaka).
Ovo je stav Omera, Mu'az ibn Džebela, Abdurrahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre i drugih ashaba, Se'id ibn Džubejra, Š'abija, Ibrahima Nehaija, Ebu Amra, Evzaija, Ejjuba Suhtijanija, Abdullah ibn Mubareka, Ishaka ibn Rahuveje, imama Ahmeda u rivajetu od njega, jedan od dva stava unutar šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka.
Drugo mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti nije djelo kufra ali se ubija onaj ko odbije da klanja.
Ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda u drugom rivajetu.
Treće mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti predstavlja djelo fiska, tj. veliki je grijeh, takva osoba se zatvara u zatvor sve dok ne proklanja. Ovo je stav hanefijskog mezheba. Svatri stava učenjaka su zasnovana na argumentima čija analiza zahtijeva mnogo prostora.
A odgovor na pitanje da li ostavljanje namaza izvodi iz vjere, po meni nije crno-bijeli, tj. da ili izvodi sve koji ostave namaz ili ne izvodi nikoga, nego prije svega zavisi od stanja svake osobe pojedinačno, pa tako to djelo neke ljude izvodi iz vjere a neke druge ljude ne izvodi shodno njihovom stanju. Zato smatram da ovo pitanje za svaki pojedini konkretni slučaj treba ostaviti (ili postaviti) učenima.
A što se tiče nazivanja selama, selam je mustehab nazivati muslimanima. Uzvišeni Allah nas nije zadužio da ispitujemo i istražujemo pojedinačno stanje muslimana ili da moramo sigurno znati da li su ljudi koji sebe smatraju muslimanima ili ih drugi ubrajaju u muslimane pravi muslimani ili ne kako bi im nazvali selam. Dovoljno je da se zna da u određenom mjestu žive muslimani da bi im bilo mustehab nazivati selam.
Ve billahi tevfik.
