DA LI SE NAKON VRAĆANJA VJERI RAČUNAJU UČINJENA HARAM DJELA?
PITANJE: Eselamu alejkum, Poštovani.
Iako ste odgovorili na već slično postavljeno pitanje ja sam odlučila da i ja iznesem svoju verziju.
Naime, ja sam rođena u islamu, moji roditelji se izjašnjavaju kao muslimani ali nikad neprakticiraju namaz, post, ali daju zekat vitre, prate islamske običaje i praznike, otac ode na bajram i nekad na džumu namaz, mati dok je bila mlađa isto ponekad je klanjala.
Ja imam 28 g. i do skoro sam živijela nevjerničkim životom činila sam sve moguće grijehe, one najgore. Vjerovala sam u Allaha i znala 5, 6 sura što sam naučila kao mala u mejtefu i ponekad sam Ga dozivala kad mi je bilo teško i to je sve. Nikad nisam ni pomišljala da klanjam i učim o islamu. Sad u u zadnji 7-8 mjeseci ja sam se potpuno posvetila vjeri i obavljam sve vakte namaza. Sad mene zanima je li se ja pred Allahom tretiram isto kao i oni što nisu rođeni u islamu pa su prihvatili islam, odnosno da li moja haram dijela i dalje se računaju i da li ću odgovarati za njih na Sudnjem danu, ili?
ODGOVOR: Alejkumusselam. Ti nisi bila ista kao oni koji nisu bili muslimani jer si rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kao muslimanka.
Međutim, to ne znači da ti Allah neće oprostiti grijehe koje si radila prije nego što si se pokajala. Ako si se pokajala (učinila tevbu) i ako je tvoja tevba bila iskrena i ispravna sa ispunjenjem šartova tevbe, Allah će ti oprostiti ono što si radila od grijeha, inšaallah.
Da bi tevba (pokajanje) bila ispravna treba da ispuni sljedeće uslove:
1- da se iskreno pokaješ za te grijehe i smjesta prestaneš sa njihovim činjenjem,
2- da se žalostiš, kaješ i osjećaš grižu savjesti i stid zbog onoga što si činila od grijeha,
3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe.
4- da ako si nekoga materijalno oštetila, zakinula, prevarila ili slično, da nadoknadiš tu štetu tim osobama.
Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.
Kaže Uzvišeni: ” Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. (Zumer 53-54)
Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta”. Hadis ocjenjuje Šuajb Arnaut vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta, a Hejsemi kaže da su njegove ravije pouzdane.
Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa Zapada kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu.
Znači, na tebi je da se iskreno pokaješ za ono što si radila (ako već nisi) i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Za grijehe koje si činila nećeš odgovarati na Sudnjem danu ako si se iskreno pokajala zbog njih, jer iskrena tevba sa ispunjenim šartovima tevbe briše ono što je bilo prije nje. Pa tako ti možeš da počneš svoj novi islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja). Ve billahi tevfik.
