DA LI SU EŠ'ARIJE I MATURIDIJE EHLU SUNNE VEL DŽEMA'A 3.dio

Akidetske osnove Eš'arija i Maturidija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta

Nakon pojašnjenja da u suštini nema razlike između akide Eš'arija i Maturidija osim u nekoliko pitanja koja su sporedna, u narednom tekstu slijedi kratak prikaz osnovnih pitanja u kojima su se obje skupine razišle sa akidom Ehli sunne vel džema'a:

Prvo: IZVORI IZ KOJIH SE UZIMA AKIDA. Prvi izvor iz kojeg se uzima akida kod njih je razum a zatim šerijatski tekstovi (Kitab i Sunnet mutevatir) shodno pravilima Ilmu kelama, a ako ovo dvoje dođu u koliziju daje se prednost razumu. Ovo su otvoreno izjavili Džuvejni, Razi, Bagdadi, Gazali, Amidi, Ibn Furek, El-Idži i ostali. Zatim neuzimanje akide iz vjerodostojnih hadisa ahad (tj. koji nisu mutevatir, a mutevatir hadisa je veoma malo; manje od stotinu). Kaže Razi da u Buhariji i Muslimu ima izmišljenih hadisa koje su ubacili munafici. Zatim kažu da uzimanje vanjskog znašenja ajeta i hadisa koji govore o Allahovim svojstvima je kufr jer vodi u tešbih – upoređivanje Allaha sa stvorenjima, zato je vadžib da se te'vile – protumače mimo vanjskog značenja (tj. iskrive). Grupa od njih sufijski orijentisana, poput Gazalija i El-Džamija, daje prednost kešfu – otkrovenju i zevku – ukusu nad tekstovima Kitaba i Sunneta, te ocjenjuju valjanost hadisa zevkom. Sve ovo je oprečno izvorima iz kojih se uzima akida kod Ehli sunne vel džema'a.

Drugo: IMAN. Oni su u imanu Murdžije, tj. da je dovoljno izgovoriti šehadet i da djela ne ulaze u ispravnost imana, dok je dio njih na stavu Džehmija, tj. da je za iman dovoljno samo potvrđivanje srcem bez riječi i djela. Ovo zadnje je izabrao Hasan Ejjub i Buti od suvremenih Eš'arija.

Treće: KADER. Eš'arije su u poglavlju kadera došli sa teorijom KESBA, a ono što se može razumjeti iz tumačenja tog termina da je čovjek u svojim djelima nema izbora niti kudreta nego da je prisiljen, a to je u stvari stav Džebrije. Takođe potvrđuju Allahu samo volju kevnije (izvršnu) bez šerijatske volje. U ovim pitanjima Maturidije su na stavu Ehli sunne vel džema'a.

Četvrto: DOKAZIVANJE POSTOJANJA ALLAHA. U ovom pitanju su uzeli filozofsko-kelamističku teoriju: svemir je stvoren, on mora imati svog tvorca koji oduvijek postoji, a najkarakterističnija njegova osobina je da on nema stanja i osobina koja imaju stvorenja, zato tvorac nije dževheren (materija), niti ‘ardan (atribut), niti džismen (tijelo), nije na nekoj strani niti u nekom mjestu… Na ovoj teoriji su izgradili mnoštvo pogrešnih osnova koje su ih odvele u poricanje Allahovih sifata, npr. da je Allah na nebesima iznad stvorenja i sl.

Peto: TEVHID. Kod njih je tevhid negiranje dvojnosti, mnoštva, dijelova, sastavljanja itd. Kažu Allah je Jedan u Svom biću nema dijelova, Jedan u Svojim osobinama nije Mu ništa slično, Jedan u svojim djelima nema sudionika. Sa ovim tumačenjem porekli su Allahu da ima lice, dvije ruke, oči i slično jer to ukazuje na organe i sastavljanje (terkib). Na osnovu toga tumače la ilahe illellah i riječ ilah sa značenjem Stvoritelj ili Onaj koji ima sposobnost stvaranja. A što se tiče tevhida (izdvajanja Allaha u ibadetu) zbog kojeg su poslati poslanici i onog što mu je suprotno od širka, vrsta širka i upozorenja na njih, toga nema u njihovim akidetskim knjigama. Zato su upućivanje ibadeta kaburova, evlijama, i turbeta, nicanje dovišta i svetih mjesta, zabranjeni teberruk i tevessul našli plodno tlo baš u mjestima gdje su Eš'arije i Maturidije, jer je kod njih širk nestao sa mušricima Mekke koji su obožabali kipove.

Šesto: PRVI VADŽIB. Kada čovjek postane punoljetan prvi vadžib koji je dužan raditi kod Eš'arija i Maturidija je nezar – razmišljanje (o Allahu i stvaranju svijeta) ili namjera da razmišlja, ili kod nekih sumnja, ili kod drugih da spozna Allaha, a zatim dolazi iman. Pa tako većina Eš'arija smatra iman bez razmišljanja neispravnim i kufrom, dok je kod Maturidija iman ispravan ali je ta osoba griješna. Dok je kod Ehli sunne spoznaja postojanja Allaha stvar koja je urođena u čovjeku, a prvi vadžib je izgovaranje šehadeta našto upćuju jasni dokazi.

Sedmo: SIFATI (Allahova svojstva). Ovo je najpoznatije poglavlje u kojem su se razišli sa Ehli sunne vel džema'a. Ovi potvrđuju Allahu samo sedam svojstava: život, znanje, volju, moć, sluh, vid i govor, s tim da ove sifate ne potvrđuju kao Ehli sunne, jer je kod njih izvor spoznaje ovih svojstava razum a ne Kitab i Sunnet. Matiridije dodaju još osmo svojstvo TEKVIN. Sva ostala svojstva koja su došla u Kitabu i Sunnetu poput: lice, ruke, oči, stopalo, prsti, ljubav, mržnja, zadovoljstvo, milost, uzdizanje, silaženje, dolazak itd., Eš'arije i Maturidije ili TE'VILE-iskrivljuju, tj. tumače ih značenjem za koje nemaju dokaza, ili čine TEFVID (prepuštanje značenja sifata Allahu), tj. kažu potvrđujemo da su došle u Kitabu i Sunnetu ali ne znamo njihovo značenje, te kažu da je ovo zadnje stav selefa što je izmišljotina i notorna laž. Treba napomenuti da je Ebul-hasen el-Eš'ari čak i prije nego se vratio na mezheb selefa potvrđivao Allahu dvije ruke, dolaženje, uzdizanje iznad Arša, lice i oči, za razliku od potonjih Eš'arija koji u negiranju ovih svojstava slijede put Mu'atezila.

Osmo: ALLAHOV GOVOR. Mezheb Ehli sunne je da je Kur'an Allahov govor koji nije stvoren, Allah govori govorom koje se čuje, čuju ga meleci, čuo ga je Džibril i Musa, alejhimesselem, i čuće ga stvorenja na Sudnjem danu. Dok oni ne potvrđuju Allahu svojstvo govora u stvarnom smislu. Kod njih je Allahov govor KELAMU NEFSI, tj. značenje koje postoji samo po sebi, bilo je oduvijek i biće zauvijek, nije glas niti slovo. Taj „kelam nefsi“ (Allahov govor) je u biti jedna cjelina pa ako se izrazi hebrejskim jezikom biva Tevrat, a ako se izrazi sirskim jezikom biva Indžil, a ako se izrazi arapskim biva Kur'an. Nebeske knjige su kod njih stvorene a kaže se o njima da su Allahov govor u prenesenom značenju. Zatim su se razišli u tome ko je u stvari izražavao i govorio Allahov govor (kelam nefsi) koji je u Kur'anu: jedni kažu Džibril, alejhisselam, a drugi Muhammed, sallahu alejhi ve sellem.

Deveto: GDJE JE ALLAH I NJEGOVO VIĐENJE NA AHIRETU. Kod Ehli sunne Allah je iznad Arša na nebesima svojim bićem odvojen od stvorenja i vjernici će Ga vidjeti na Ahiretu našto upućuju jasni dokazi. Dok kod njih Allah niti je iznad svijeta niti ispod, niti lijevo niti desno, nije unatar svijeta niti van njega. Nema sumnje da je ovo najljepši opis pojma nepostojanja i pojma ništa. Neki od njih kažu da je Allah na svakom mjestu. Oni potvrđuju da će vjernici vidjeti Allah na Ahiretu ali pod šartom da će to biti gledanje mimo pravca ili strane. Što je samo po sebi negiranje viđenja, jer kako se može gledati nešto a da ne bude u pravcu ili strani?

Deseto: MUDROST STVARANJA. Kod Ehli sunne sve što Allah čini, stvara, naređuje i određuje čini to sa ciljem i mudrošću. Neke od tih mudrosti mi znamo a neke ne znamo i ne možemo dokučiti. Kod Eš'arija ono što Allah radi u tome nema cilja i namjere, jer sve što Allah radi je čista Allahova volja koja je iznad toga da bude ograničena ciljevima i mudošću. Na ovo pogrešno pravilo izgradili su još gora od njih, poput toga da je dozvoljeno da Allah vječno kazni vatrom Njegovog najiskrenijeg evliju i da najgoreg kjafira nagradi vječnim Džennetom.

Jedanaesto: TEKFIR (proglašavanje muslimana nevjernikom). Ehli sunne ne tekfire osim onog ko to Šerijatom zaslužuje, tj. uradi djelo ili kaže riječi koje izvode iz vjere, nakon što se ispune šarti za to. A oni su u ovom pitanju protivrječni sami sebi, jer pošto su Murdžije u imanu kod njih je veoma teško da neko djelima i riječima izađe iz vjere, jer je pravilo da se niko ne tekfiri zbog grijeha. Dok sa druge strane tekfire onog ko smatra da je Allah svojim bićem na nebesima što je vadžib svakom muslimanu da vjeruje. Takođe, jedan od temelja kufra kod njih je uzimanje vanjskog značenja ajeta o Allahovim sifatima, što je vadžib kod Ehli sunne. Od primjera njihovih tekfirenja Ehli sunneta je proglašavanje Ibn Tejmije kjafirom od strane hanefijskog učenjaka Muhammeda el-‘Adžemija (rođen 779. H), poznata je njegova izreka: „Ko nazove Ibn Tejmiju Šehul-islamom on je kjafir“, takođe tekfirenje Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjima od strane Kevserija.

Dvanaesto: PODJELA AKIDE shodno izvorima iz kojih se uzima akida. Eš'arije dijele akidetska pitanja shodno izvorima iz kojih se uzima akida na tri dijela: prvi dio – pitanja čiji je izvor iz kojeg se uzima akida samo razum, a to je većina akidetskih poglavlja između ostalog i Allahovi sifati, drugi dio – pitanja čiji su izvori iz kojih se uzima akida samo Kitab i Sunnet, a to su pitanja gajba (kaburski azab i sva dešavanja na Sudnjem danu) i treći dio – pitanja čiji su izvori iz kojih se uzima akida razum i šerijatski tekstovi, poput viđenja Allaha na Ahiretu. Dok Maturidije dijele akidetska pitanja na dva dijela: prvi – ilahijat u kojima je razum izvor iz kojeg se uzima akida, u ovaj dio ulaze tevhid i Allahovi sifati, drugi dio – šer'ijjat u kojima je izvor iz kojeg se uzima akida Kitab i Sunnet, u ovaj dio ulaze pitanja kaburskog azaba i dešavanja na Sudnjem danu. Ova podjela akidetskih pitanja na razumske i šerijatske je zasnovano na pogrešnoj teoriji uzetoj od filozofa: da se šerijatski tekstovi (Kitab i Sunnet) kose sa razumom. Pa su nastojali da nađu neku sredinu između tog dvoga što ih je odvelo u odbacivanje, negiranje i iskrivljivanje mnogih šerijatskih tekstova. A kod Ehli sunne vel džema'a u osnovi nema kolizije između šerijatskih tekstova i razuma, zato oni ne preuveličavaju ulogu razuma niti je potpuno zanemaruju. S tim da kod Ehli sunne vel džema'a nema nijednog akidetskog poglavlja u kojem je razum izvor iz kojeg se uzima akida, nego su izvori iz kojih se uzima akida Kitab, Sunnet i idžma’.

Od akidetskih pitanja u kojima su se Eš'arije i Matiridije složili sa akidom Ehli sunne vel džema'a su sljedeće:

Prvo: pitanja gajba vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem danu: proživljenje, vaganje dijela, prelazek preko Sirata, šefa'at, Džennet i Džehennem. Ovo je dio akidetskih pitanja vezanih za gajb čiji su izvori spoznaje kod njih samo šerijatski tekstovi, zato se u ovome nisu razišli sa Ehli sunne vel džema'a.

Drugo: stav prema počiniocu velikog grijeha.

Treće: stav prema ashabima i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za imama (halifu).

Četvrto: pitanje kadera u kojem su se Maturidije složile sa stavom Ehli sunne vel džema'a za razliku od Eš'arija koji su u kaderu Džebrije.

A što se tiče poznatog hvalisanja Eš'arija kako su odigrali presudnu ulogu u odgovoru i slamanju Mu'atezila koristeći isto oružje koje koriste same Mu'atezile, tj. Ilmu Kelam, istina je da su oni potpali pod njihov uticaj, preuzeli mnoge njihov stavove i došli sa novom akidetskom smjesom koja je nešto između mu'atezilsko-džehmijske akide i akide Ehli sunne vel džema'a. Takođe njihovo hvalisanje kako su slomili muslimanske filozofe, najbolji odgovor na ovu tvrdnju je dao Šejhul-islam Ibn Tejmije u rečenici koju navodi na nekoliko mjesta u svojim fetvama: “(Eš'arije) Niti su Islam pomogli, niti filozofe slomili”[1].

Kriterij po kojem se određuje izlazak neke skupine iz Ehli sunne vel džema'a

Smatra se da je neka skupina izašla iz Ehli sunne vel džema'a ako se raziđe sa Ehli sunne u nekom akidetskom temelju, poput imana, kadera, tevhida, sifata i slično, pa makar to bio samo jedan temelj vjere, a ne ako se raziđe u sporednim akidetskim pitanjima. Ovaj kriterij je pojasnio Šatibi[2], a takođe Ibn Tejmije[3] i Ibn Bette[4] sa drugim riječima ali u istom značenju.

Pa ako je to tako, kako da se Eš'arije i Maturidije ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a a razišli su se sa Ehli sunne u nekoliko temeljnih akidetskih pitanja: u imanu, tevhidu, sifatima i mnogim drugim pitanjima.

Učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a

Mnogi učenjaci su izjavili da su Eš'arije (u ovo ulaze i Maturidije jer među njima nema razlika osim u sporednim pitanjima) Ehlu bid'a tj. novotari, što znači da nisu od Ehli sunne vel džema'a, dok su mnogi drugi jasno naznačili da nisu Ehli sunne vel džema'a. Od tih učenjaka su:

1 – Imam Ehli sunneta Imam Ahmed je proglasio bidatorima skupinu Kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb Eš'arija. Takođe, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu kelamom nisu Ehli sunne, a Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine[5].

2 – Imam Ebu Nasr es-Sidžezi je nazvao Eš'arije novotarskom sektom štetnijom od Mu'atezila[6].

3 – Imam Ibn Huvejz Mindad, malikija učenjak, u komentaru riječi Imama Malika da nije dozvoljeno svjedočenje bidatora kaže da su bidatori kod Malika i ostalih učenjaka mezheba oni koji se bave Ilmu kelamom svejedno bili oni Eš'arije ili neki drugi[7].

4 – Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-hasana El-Eš'arija, je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) Mu'atezila, Eš'arija, Džehmija, i ostalih, gdje je izjednačio Eš'arije sa ostalim sektama[8].

5 – Kaže šafijski učenjak Ebul-hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba … [9].

6 – U knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35) hanbelijski učanjak Ibn Kudame kaže da su Eš'arije bidatori.

7 – Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao Eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije[10].

8 – Šejhul-islam Ebu Ismail el-Herevi pisac knjige „Zemmul-kelam“, kaže o njemu Subki da je proklinjao Ebul-hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija[11].

9 – Šehul-islam Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim su na razne načine u mnogim knjigama pojasnili da su oni bidatori, kao na primjer kada Ibn Tejmije kaže: „Kao što to kažu neki bidatori Eš'arije…“[12].

10 – Šejh Albani je nazvao, između ostalih, Eš'arije neprijateljima Sunneta[13]. A neprijatelji Sunneta ne mogu biti na akidi Ehli sunne vel džema'a.

11 – Šejh Muhammed ibn Sali el-‘Usejmin je u komentaru Vasitijske akide jasno rekao da Eš'arije, Matiridije i njima slični nisu Ehli sunne vel džema'a[14].

12 – Upitan je šejh Salih el-Fevzan da li se Eš'arije i Matiridije ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a, odgovorio je da se ne ubrajaju.

Rezime

Nakon svega kazanog o temi da li su Eš'arije i Maturidije Ehli sunne vel džema'a može se izvesti sljedeći zaključak: Eš'arije i Maturidije su kelamističke sekte koje se ubrajaju u sljedbenike Kible (ehlul-kibla), u što nema sumnje, međutim ne ubrajaju se u spašenu skupinu Ehli sunne vel džema'a iako su im najbliži u odnosu na ostale sekte. Argumenti zbog kojih se ne u brajaju u Ehli sunne vel džema'a su sljedeći:

Prvo: razišli su se sa Ehli sunne vel džema'a u većini temeljnih akidetskih pitanja a dovoljno je da se raziđu samo u jednom akidetskom temenju da bi izašli iz Ehli sunne vel džema'a.

Drugo: Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine oko čega nema razilaženja, a oni koji su se bavili Ilmu kelamom nazivani su Ehlul-ehva, tj. novotarima, a novotari se ne ubrajaju u Ehli sunne.

Treće: velika istina koju su potvrdili sami eš'arijski učenjaci, kao što je u pristrasnoj eš'arijskoj knjizi „Tabekatuš-šafi'ijje“, da su se najveći eš'arijski učenjaci, poput: Džuvejnija, Razija, Gazalija i drugih, pokajali i vratili na mezheb selefa. Pa se postavlja pitanje: ako su bili na akidi Ehli sunne vel džema'a od čega su se pokajali i na koju akidu su se vratili?

Četvrto: jasne i nedvosmislene izjave prvih i potonjih učenjaka Ehli sunneta da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a.

[1] Medžmu'ul-fetava (5/33, 12/590, 16/300).

[2] El-I'atisam (2/712).

[3] Medžmu'ul-fetava (35/414).

[4] El-Ibane (str. 175).

[5] Menhedžul-eša'ire fil-akide (str. 60).

[6] Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt (str. 222).

[7] Džami'u bejanil-ilmi ve fadlihi (2/96).

[8] Idžtima'ul-džujušil-islamije (str. 62).

[9] Et-Tis'inijje (str. 238).

[10] Derut-te'arudi (2/96).

[11] Tabekatuš-šafi'ijje (4/272).