Savremena pitanja

DOZVOLJENA I ZABRANJENA MITA, “ŠTELE” I “VEZE”

PITANJE: Esselamu alejkum šejh, kako si?
Imam sledeću situaciji, mama mi radi u državnoj firmi. Situacija je takva da svi u toj firmi dovode svoju djecu, robdinu itd. Sada postoji mogućnost da ja nakon što sam završio fakultet dođem na takav način na radno mjesto da obavim pripravnički rad. Moram napomenut da moja mama nikad nije tu firmu oštetila, uvijek je radila čestito i pošteno, iako je na većoj funkciji od 90% ljudi u toj firmi. Znači situacija je da je ona šef ekonomske službe i da nikad nikog nije dovela u tu firmu nit je dobila stan itd. Dok su drugi vozači, sekretarice itd. uvijek dovodili svoje. Ja se trudim da budem vjernik najbolje šta znam, al u ovoj situaciji ne znam kako da postupim, da li da i ja na takav način dođem do posla. Gledao sam od šejha Safeta da kad neko ti uzima tvoje legitimno pravo da to i nije štela, ali meni to nije jasno, pa bi molio da mi to pojasniš pošto tebe smatram povjerljivim. Ako treba još da pojasnim situaciju samo kaži. Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema razilaženja među učenjacima da je mito zabranjeno i da je veliki grijeh. Na ovo ukazuje Kur'an i Sunnet.

Kaže Uzvišeni: “Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na griješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” (El-Bekara, 188). Ovim ajetom Uzvišeni Allah zabranjuje davanje mita sudijama kako bi se na griješan način došlo do tuđe imovine, s tim da je značenje ajeta opšte i odnosi se na sve vidove davanja mita.

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onoga koji daje mito (rišve) i ko ga uzima.

Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Hakim, Zehebi i Ibn Hibban, a dobrim Šuajb Arnaut.

Proklinjanje onoga ko daje i onoga ko uzima mito upućuje da je to djelo veliki grijeh.

Učenjaci definišu mito (rišve) da je ono davanje imetka ili činjenje usluga i sličnog sa kojima čovjek posreduje da stekne nešto na što nema legitimno pravo niti to zaslužuje. Svako mito sa kojim se ugrožava i oduzima tuđe legitimno pravo je po Šerijatu zabranjeno.

Oko davanja mita bez kojeg čovjek ne može dobiti svoje pravo koje zaslužuje učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: je li to zabranjeno mito ili ne potpada pod zabranjeno mito.

Većina učenjaka smatra da to nije mito, odnosno da dati nešto (imetak, učiniti uslugu, korist i slično) kako bi čovjek  došao do svog prava ili otklonio od sebe zulum (nepravdu) nije zabranjeno mito. To jest, davanje ove vrste mita nije zabranjeno onome ko ga daje jer jedino tako može doći do svog legitimnog prava, ali je zabranjeno onome ko ga uzima.

Pod isti propis davanja mita potpadaju takozvane ŠTELE i VEZE.

Prema tome, ako ti na osnovu postavljenih uvjeta primanja na posao (ili pripravnički) imaš pravo i u osnovi trebaš biti primljen, ali bez davanja mita, štele ili veze ti ne bi bio primljen, onda u tom slučaju davanje mita (štela ili veza) ne predstavlja zabranjeno mito (vezu ili štelu).

Međutim, ako bi sa davanjem mita (veze ili štele) bio primljen ali bi ugrozio nekoga ko ima veće pravo od tebe, onda je to zabranjeno mito (veza ili štela) oko čije zabrane nema razilaženja među učenjacima.

Ve billahi tevfik.

Naručite novu knjigu: Naručite novu knjigu:

Povezani članci

Back to top button