HADIS O ZABRANI OBUVANJA OBUĆE STOJEĆI

– Esselamu alejkum.
Imam pitanje u vezi jednog hadisa koji me malo zbunjuje. Radi se o hadisu u kojem je došla da je Poslanik s.a.v.s. zabranio obuvanje obuće stojeći. Čini mi se da ga prenose Ebu Davud i Tirmizi, a ako sam dobro razumio hadis je vjerodostojan po šejhu Albaniju. Pa me intresuje šta učenjaci kažu o tom hadisu i kako ga tumače? I koji je smisao te zabrane, nekako me buni hadis. Hvala unaprijed.
ODGOVOR: Alejkumusselam.

Ocjena hadisa

Spomenuti hadis se prenosi od skupine ashaba, tj. od četvorice ashaba: Ebu Hurejre, Ibn Omera, Enesa i Džabira, radijallahu anhum, sa istim tekstom: „da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek obuva obuću stojeći“.

Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ima četiri rivajeta: prvi kojeg bilježi Ibn Madže ima pouzdane ravije osim Alijj ibn Muhammeda koji je „saduk“ jer ponekad griješi, tj. sa kime hadis može biti najviše dobar (prihvatljiv). Dok su ostala tri rivajeta, a koje bilježe Tirmizi i ostali, slabi zbog slabosti ravija kako ih ocjenjuju sam Timizi i ostali muhaddisi.

Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Ibn Medže, takođe ima pouzdane ravije osim Alijj ibn Muhammeda koji je „saduk“ jer ponekad griješi, tj. sa kojim hadis može biti najviše dobar (prihvatljiv).

Hadis od Enesa, radijallahu anhu, bilježe Tirmizi i Ebu J'ala, a Tirmizi prenosi od imama Buharije da ga je ocijenio slabim.

A hadis Džabira, radijallahu anhu, bilježi Ebu Davud, njegove ravije su pouzdane osim što je Ebu Zubejr mudellis a prenosi u obliku tedlisa, a što ukazuje na slabost hadisa. Ovaj hadis je Nevevi u „Rijadussalihinu“ ocijenio dobrim.

Nakon navođenja svih rivajeta šejh Albani u svojoj „Silsili Sahiha“ (2/218) kaže: „Rezime je da je ovaj hadis na osnovu zbira rivajeta vjerodostojan bez sumnje“.

Slabim ga ocjenjuju Buharija, Tirmizi, a savremeni muhaddis Sulejman El-‘Ulvan ocjenjuje hadis kao mevkuf, tj. da su to riječi ashaba a ne riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem.

Prema tome, oko ocjene hadisa muhaddisi imaju podijeljeno mišljenje: skupina ga ocjenjuje slabim, na čemu su Buharija, Tirmizi i El-‘Ulvan (da je mevkuf).

A skupina prihvatljivim na osnovu mnoštva rivajeta, na čemu su Nevevi,Busiri i Albani. Dok su neki muhaddisi, poput Ebu Davuda i El-Munzirija, prešutili ocjenu hadisa.

Značenje hadisa

Razlog zabrane oblačenja obuće stojeći je zato što je oblačenje sjedeći lakše, ili što oblačenje stojeći može biti razlog da osoba padne.

Kaže učenjak Begavi u svojoj knjizi „Šerhussunne“ (12/76): „Pokuđeno je da čovjek stojeći oblači obuću zbog teškoće (oblačenja stojeći)“.

Većina komentatora hadisa prenose riječi Hattabija (Tuhfetul-ahvezi, 4/474): „Zabranjeno je oblačenje obuće stojeći jer oblačenje sjedeći lakše i što obuvanje stojeći često bude razlog njegovog pada. Pa mu je naređeno da sjedne i pomogne se rukom kako bi bio siguran od pada. Kaže El-Muzhir: ‘Ovo se odnosi na oblačenje onoga u čemu ima teškoće poput cipela i papuča koje treba vezati'“.

Kaže muhaddis Munavi: „Zabrana u hadisu se odnosi na upućivanje (a ne da je haram), jer je oblačenje obuće sjedeći lakše. Zato učenjaci Et-Tibijju i drugi svode zabranu samo na oblačenje u kojem ima teškoće poput kaltasume i mestvi (obuće koja se veže), a ne kabkaba i sermuza (obuće koja se ne veže)“.

U komentaru ovog hadisa kaže savremeni učenjak Abdulmuhsin El-‘Abbad („Šerhu Suneni Ebi Davud“): „Smisao hadisa je, kao što je jasno iz samog teksta, da čovjek obuva obuću sjedeći jer je tako lakše i sigurnije, a u hadisu je došla zabrana obuvanja stojeći. Drugi kažu da je razlog toga (zabrane obuvanja stojeći) to što to može uzrokovati, ako bi htio svezati obuću stojeći a za to treba upotrijebiti ruku to bi moglo odvesti u padanje. Međutim, ako bi sjedio bilo bi mu lakše. A ako obuvanje obuće ne zahtijeva trud i teškoću, niti zahtijeva napor oblačenje stojeći, a što možemo naći kod mnoge obuće koja ne zatijeva vezanje nego samo stavljanje stopala u njih, onda nema smetnje da se oblači stojeći. Pa se tako zabrana svodi na obuvanje koje nanosi štetu ili za koje postoji bojazan da će naštetiti, a ako ne postoji strah da će uzrokovati šetu onda nema smetnje u tome“.

Zatim na drugom mjestu dodaje: „Postavlja se pitanje: je li zabrana koja je došla u hadisu ukazuje da je obuvanje stojeći (u spomenutom obliku kada nanosi šetu) haram ili mekruh (pokuđeno)? Odgovor je: Hadis od Ibn Omer, radijallahu anhuma, ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se čovjek obuva stojeći’, kaže Munavi: „Zabrana u hadisu se odnosi na upućivanje (a ne da je haram), jer je oblačenje obuće sjedeći lakše. Zato učenjaci Et-Tibijju i drugi svode zabranu samo na oblačenje u kojem ima teškoće poput mestvi (obuće koja se veže) i slično …“.

U svom komentaru „Rijadussalihina“ šejh Ibn Usejmin između ostalog kaže: „A što se tiče današnje obuće, nema smetnje da se obuva stojeći i to ne ulazi u zabranu (spomenutu u hadisu) jer našu današnja obuću je lahko obuvati i skidati“.

Imam Nevevi je u svojoj knjizi Rijadussalihin poglavlje u kojem spominje ovaj hadis naslovio sljedećim riječim: „Poglavlje pokuđenosti obuvanja papuča i cipela stojeći bez opravdanja“.

Prema tome, oko ocjene hadisa o zabrani obuvanja obuće stojeći ima razilaženje, po jednima je dobar (prihvatljiv), drugima slab a treći su prešutili ocjenu.

Sa druge strane, većina učenjaka ovu zabranu svode na kerahijet (pokuđenost) obuvanja stojeći i to one obuće koja se veže te uzrokovati teškoću pri obuvanju ili može odvesti do pada. A obuća koja se ne veže ili pri čijem obuvanju nema straha za padanje niti stvara teškoću, u obuvanju te obuće stojeći nema smetnje. Ve billahi tevfik.