JAVNO RAZOTKRIVANJE IDENTITETA SIHRBAZA
PITANJE: Eselamu alejkum ve rahmetulahi ve barekatuhu, brate.
Možeš li svojim sljedbenicima (svima nama koji te poštujemo i cijenimo kao daiju), molim te, objaviti i razjasniti situaciju vezanu za javno razotkrivanje identiteta lica/osoba koja/e se bave sihrom (sihrbazima).
Naime, imamo jedan problem vezano za te ljude koji se bave tim zlom, a problem je nastao u vezi razilaženja mišljenja među muslimanima o tome: da li bismo trebali javno objavljivati identitete sihrbaza ukoliko postoji ozbiljna sumnja ili se pouzdano/provjereno zna da se bave tim zlom. Vjernici su mišljenja da bi se trebalo tako postupati, a neke daije i učeni ljudi visokog imana smatraju da ne bismo trebali objavljivati.
Pa možete li nam vi dati objavu na tu temu prema vašem mišljenju i znanju i jednom za sva vremena riješiti ovu nesuglasicu između vjernika i učenih ljudi. Ako može, onda super. Vjerujte mi da će mnogi od toga imati koristi. Allah s.w.t. vam dao svako dobro i potpomogao vas na vašem putu širenja islama i istine. Amin, ya Rabbi.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Javno razotkrivanje osoba koje se bave sihrom, crnom (i bijelom) magijom, čarobnjaštvom, gatanjem i proricanjem sudbine je opravdano, potrebno ili čak vadžib samo za one osobe od njih koje javno djeluju, reklamiraju i propagiraju svoje aktivnosti putem medija ili internet usluga. Naravno, pod uslovom da je to što rade sa šerijatske strane zaista sihr, magija, gatanje i čarobnjaštvo.
Evo konkretnog primjera osoba za koje sam lično utvrdio i konstatovao da se bave sihrom na osnovu njihovog javnog djelovanja (volio bih da su se pokajali, ostavili sihr i sve to javno obznanili):
Međutim, javno obznanivanje identiteta svih (ili većine) osoba nekog mjesta (države, sredine) za koje se tvrdi, misli ili smatra da se bave sihrom, u što ulaze i oni koji javno ne djeluju, to zahtijeva istragu, analizu i trud ekipe eksperata i stručnjaka iz ove oblasti. Ako bi uzeli da je to javno otkrivanje identiteta sihrbaza pametno, mudro i djelotvorno. Također, iza toga treba da stoji neka institucija, mora se imati zakonska osnova i potpora države u kojoj bi se to radilo, jer u protivnom to vodi do pokretanje tužbi, policije, suda i sličnog od strane prozvanih.
U šerijatskoj državi borba protiv sihrbaza se zasniva na pokretanju tužbe za osumnjičene, istragu, suđenje, presudu i izvršenje kazne ako se potvrdi da je optuženi kriv. A sve ovo se čini preko organa vlasti.
Kada bi bilo dozvoljeno i prepušteno ljudima da jedni druge proganjaju i kažnjavaju za šerijatske prekršaje to bi odvelo u bespravno ubijanje, ranjavanje, premlaćivanje ljudi i uzimanje tuđeg imetka a sve pod izgovorom kažnjavanja za grijehe, zločine i prekršaje. Čovjek bi mogao ubiti drugog i tvrditi da ga je ubio zato što je opsovao Allaha ili učinio zinaluk. Drugi bi oteo tuđi imetak pod izgovorom da je taj isti imetak on od njega prethodno ukrao. I tako u nedogled. Zato postoje islamske sudnice, kadije i islamska vlast koji su obavezni da utvrđuju i sprovode šerijatske prekršaje, a ne da pojedinci jedni nad drugima spuštaju kazne pa makar i imali povoda za to.
Prema tome, javno obznanivanje identiteta svih sihrbaza nekog mjesta, za koje se tvrdi, misli ili smatra da se bave sihrom, u što ulaze i oni koji javno ne djeluju, je pogrešan metod i klizav teren u borbi protiv ove pošasti.
Neke od uspješnih metoda u borbi protiv sihrbaza u našim okolnostima su:
– širenje ispravnog šerijatskog znanja, tj. učenje vjere na ispravnim osnovama
– vraćanje ljudi vjeri i njenom praktikovanju
– pojašnjavanje statusa sihra u islamu, kao i djela i oblika sihra u praksi
– a na pojedinačnom planu činiti sve što je poznato da štiti od sihra i sihrbaza.
Ve billahi tevfik.