PITANJA I ODGOVORISIHR/UROK/LIJEČENJE

KAKO SE OPHODITI PREMA (komšiji) SIHRBAZU?

– Selam alejkum.
U komšiluku postoji osoba koja se bavi sihirom i svakodnevno dolazi na naša vrata donoseći neka jela (brašno sa jednim keksom i slično) i ko fol uči “dove”… Šta da radim, kako da se zaštitim i kako da postupim prema toj osobi?
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Sihr (crna magija) sa svim njegovim vrstama je zabranjen u svakom šerijatu i svakoj nebeskoj vjeri. Sihr je oprečan onome sa čime su došli vjerovjesnici i što je objavljeno u knjigama.

Propis bavljenja sihrom

Bavljenje sihrom je zabranjeno po Kitabu, Sunnetu i idžamu učenjaka.

Takođe, po idžmau je sihr jedan od najvećih grijeha.

U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je sihr jedan od najvećih upropaštujućih grijeha.

Kufr sahira

Učenjaci se razilaze oko kufra onoga ko se bavi sihrom: skupina učenjaka ga uopćeno tekfiri, druga skupina ga uopćeno ne tekfiri, a treća skupina u nekim stanjima tekfiri a u drugim ne.

Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci tri mezheba hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog, je na stavu da je sihrbaz (tj. onaj koji pravi sihr) kjafir.

Dok je većina učenjaka unutar šafijskog mezheba na stavu da sihrbaz nije kjafir osim ako je ubjeđen da je sihr halal ili ako je na uvjerenju stanovnika Babila koji su činili ibadet sedam planeta.

Primanje tevbe sahira

Oko primanja tevbe sahira (na dunjaluku kada se privede kod kadije) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: imami Ebu Hanife, Malik i Ahmed su na stavu da mu se tevba ne prima, a Šafija i Ahmed u drugom rivajetu od njega su na stavu da se prima.

Ubijanje sahira

Većina učenjaka je na stavu da je vadžib muslimanskom vladaru da ubije sahira (naravno, kada se potvrdi njegovo bavljenje sihrom). Ovo je mezheb Ebu Hanife, Malika i Ahmeda, i ovo se prenosi od sljedećih ashaba: Omera,

Abdullah ibn Omera, Osmana i drugih, radijallahu anhum.

Učenjaci se razilaze oko razloga ubijanja sahira: po jednima on se ubija jer je učinio djelo kufra, po drugima jer je to šerijatska kazna za bavljenje sihrom, a po trećima zbog toga što sije nered na Zemlji.

Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da je skupina ashaba naredila da se ubiju sihrbazi: ovo se prenosi od Omera, Džundub ibn Abdullaha, Osmana, Hafse i Abdullah ibn Omera, radijallahu anhum. S tim da treba znati da nije dozvoljeno muslimanima pojedincima primjenu tog propisa nego je to odgovornost muslimanskog vladara.

Ajet sa kojim se dokazuje kufr sahira:

Kaže Uzvišeni: “A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik'…” (El-Bekare, 102).

Riječi Uzvišenog “i ti ne budi nevjernik”, tj. praveći sihr, jasno ukazuju da je onaj ko se bavi sihrom kjafir.

Kako se ophoditi prema sihrbazu?
Osnova je da je musliman čist od grijeha i šerijatskih prekršaja sve dok se jasno ne pokaže suprotno tome. Zbog toga nije dozvoljeno optužiti nekoga za sihr, tj. da je sihrbaz oslanjajući se na glasine, pretpostavke, sumnje i slično.

Međutim, ako se potvrdi na osnovu jasnih znakova i dokaza da se neka osoba bavi sihrom, obaveza je da se ta osba posavjetujete i upozori na taj veliki upropaštujući grijeh, tj. da je bavljenje sihrom zabranjeno Kur'anom i Sunnetom, da se onaj koji se njime bavi ubija po većini učenjaka, i da time upropaštava svoj i dunjaluk i ahiret itd.

Pa ako se ne pokaje i ne prestane time baviti, pošto mi nemamo šerijatskih sudnica preko kojih bi pokrenuli krivični postupak protiv sihrbaza, takvu osobu treba izbjegavajteti i prekinuti sa njom svaki kontakt. Sa druge strane, istovremeno se treba štititi čvrstim praktikovanjem vjerskih propisa i šerijatskim zikrovima sa kojim se čovjek štiti od zla sihra i sihrbaza (a što može naći u knjizi “Zaštita i liječenje od sihra i džina” i drugim sličnim knjigama).

Takođe, ne treba uzimati od takve osobe hranu koju šalje ili daje. Nema smetnje i da se ta hrana baci, jer u njoj mpže biti sihr. S tim da je ne treba davati drugim ljudima ili životinjama, jer neke vrste sihra su spravljene da djeluju na onoga ko ga pojede bez obzira ko on bio. Treba upozoriti ostale komšije na zlo te osobe, osim ako postoji bojazan da će se time izazvati veća fitna i veći problem nego što jeste.

A nema jasnih i pouzdanih argumenata da se ta osoba bavi sihrom, nego su to mogućnosti i pretpostavke, ne treba razglašavati ovaj problem jer nije pouzdan. S tim da radi predostrožnosti nema smetnje da se ne jede hrana koju pošalje sumnjiva osoba.
Ve billahi tevfik.

Naručite novu knjigu: Naručite novu knjigu:

Povezani članci

Back to top button