KO IMA PRAVO SPROVODITI ŠERIJATSKE KAZNE

PITANJE: Es selamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu..
Imam jedno pitanje koje me već duže vremena tišti.Naime živim u gradu u kojem se fitna toliko proširila da se Allah i Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem vrijeđaju i psuju na skoro svakom mjestu i od mnogo ljudi.

Otprilike znam da je kažnjavanje onih koji to rade dužnost islamskog vladara, ali pošto takvog nema u zemlji u kojoj ja živim jer je kjafirska zemlja razmišljao sam da osnujem grupu sa braćom i da fizički kaznimo (ne ubijanje) one koji nam diraju u ono što najviše volimo.

Znali bi što su kažnjeni, ali ne bi znali ko smo mi i ne bi, inšaAllah, došlo do fitne i daljeg prolijevanja krvi, a Allah najbolje zna.

Kaznu bi sprovodili samo nad onima za koje znamo da to namjerno čine i da se namjerno ne kaju.
Nemam znanja, ali mislim da takvih ne bi bilo da je Omer r.a. živ, jer mislim da je mnogo ljudi kaznio i dok još nije bio vladar.

Pored ovog vrijeđanja i psovanja imamo još jedan problem, a to je da su kafane u bliskom centru otvorene i u toku Ramazana, muzika se čuje na sve strane zajedno sa ostalim gadostima, mogli bismo to, uz Allahovu pomoć, da uklonimo tako da zbog toga ne bude više fitni niti šerra, inšaAllah..Razmišljali smo dugo i taman kad smo htjeli da odlučimo sjetili smo se svoje malenkosti i našeg znanja, pa smo odlučili da ovo povjerimo vama uvaženi šejh jer vas mnogo cijenimo i volimo. Voljeli bi smo da nam na pitanje odgovori cijenjeni šejh Zijad Ljakić, uz molbu da to bude što prije.
Uistinu mi Allahu nikog ne smatramo ravnim i u Njegovo ime ćemo poštovati tvoju odluku jer znamo da si završio smijer kadije.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Fizičko kažnjavanje ljudi za grijehe ma koji i koliki bili je SPECIFIČNO I SVOJSTVENO SAMO MUSLIMANSKOM VLADARU koji ima vlast, vojsku, sudstvo (šerijatsko) i policiju koja ga u tome  pomaže. Skoro u svakoj fikhskoj knjizi učenjaci naglašavaju da NEMA RAZILAŽENJA MEĐU UČENJACIMA OVOG UMMETA DA NIJE DOZVOLJENO SPROVOĐENJE ŠERIJATSKIH KAZNI OSIM MUSLIMANSKOM VLADARU, znači NIJE DOZOVLJENO, jer Allah nije zadužio muslimane pojedince da sprovode šerijatske kazne nego VLADARA MUSLIMANA, a u njegovom odsustvu ili ne postojanju islamske vlasti – a pogotovo unutar kjafirske države u kojoj žive muslimani – muslimanima pojedincima nije dozvoljeno da umjesto vladara sprovode kazne ma kakve one bile.

SA DRUGE STRANE, ŠERIJATSKO KAŽNJAVANJE IMA SVOJ PROCES KOJI DA BI SE IZVRŠIO ZAHTIJEVA SLJEDEĆE FAZE:

1- OPTUŽBU,

2- ISTRAGU,

3- SUĐENJE,

4- PRESUDU,

5- IZVRŠAVANJE KAZNE ako se potvrdi da je kriv.

Pa tako onaj ko nekoga šerijatski kazni za neki grijeh ili prijestup po Islamu neslijedeći ovaj gore spomenuti redoslijed suđenja i kažnjavanja (preko institucije šerijatskog suda) on u osnovi pravi šerijatski prekršaj. A u islamskoj državi onaj ko izvrši šerijatsku kaznu nad nekim, mimo kadije i šerijatskog suda, bio bi kažnjen čak i ako bi se potvrdilo da dotičnu osobu treba kazniti.

Kada bi bilo dozvoljeno i prepušteno ljudima da jedni druge kažnjavaju za šerijatske prekršaje to bi odvelo u bespravno ubijanje, ranjavanje, premlaćivanje ljudi i uzimanje tuđeg imetka a sve pod izgovorom kažnjavanja za grijehe, zločine i prekršaje. Čovjek bi mogao ubiti drugog i tvrditi da ga je ubio zato što je opsovao Allaha ili učinio zinaluk. Drugi bi oteo tuđi imetak pod izgovorom da je taj isti imetak on od njega prethodno ukrao. I tako u nedogled. Zato postoje islamske sudnice, kadije i islamska vlast koji su obavezni da utvrđuju i sprovode šerijatske prekršaje a ne da pojedinci jedni nad drugima spuštaju kazne pa makar i imali povoda za to.

Ako bi vi to radili, naravno u ime Allaha i zbog vjerske ljubomore, to bi odvelo u još veći fesad – ubistva, osvete, premlaćivanja, … – iako vi mislite i računate da bi bilo drugačije, pa tako to ne bi bio lijek vašeg stanja. UGLAVNOM UZVIŠENI ALLAH NIJE VAS ZADUŽIO DA SPOROVODITE ŠERIJATSKE KAZNE.

Nije bitno da li bi oni znali ko ih mlati i prebija ili ne, bitno je da li je to u Islamu dozvoljeno – TO DA KAŽNJAVATE LJUDE za grijehe i prekršaje – A TO ŠERIJATSKI NIJE DOZVOLJENO, JER ŠERIJATSKO KAŽNJAVANJE ZAHTIJEVA: OPTUŽBU, ISTRAGU, SUĐENJE, PRESUDU i IZVRŠAVANJE KAZNE ako se potvrdi da je optuženi kriv.

Zato nemojte ni slučajno da se upuštate u to što vam je palo na pamet.

Naravno, ovo treba razlikovati od situacije u kojoj se nađe neki musliman, na primjer da se u njegovom prisustvu psuje ili vrijeđa Allah ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa on pokuša i nastoji da to zaustavi, prekine i zabrani (tog momenta), pa se u toku tog sprečavanja potuče, tj. istuče onog ko vrijeđa Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi prestao sa tim.

Naravno, prvo ga UPOZORI RIJEČIMA DA PRESTANE, a ako nastavi ZAPRIJETI MU FIZIČKI, a ako opet nastavi ONDA GA – AKO PROCJENI DA TO NEĆE IZAZVATI VEĆU ŠTETU PO NJEGA ILI MUSLIMANE UOPĆE – MALO FIZIČKI PREODGOJI, ovaj vid fizičkog nasrtanja na takve u tom momentu je šerijatski opravdan, dozvoljen ili čak poželjan i pohvalan pod spomenutim šartovima i slijedeći redoslijed otklanjanja tog munkera.

ZNAČI OVO DRUGO STANJE SE RAZLIKUJE OD PRVOG, jer potpada pod propisano otklanjanje munkera rukom a što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u Mekki u njegovom prisustvu je vrijeđan Allah ili je znao je da se Allah vrijeđa, njega samog su vrijeđali i psovali, ashabe tukli i mučili, … ali nije reagovao, niti je džihad poveo čak mu je bio zabranjen, nije te iste prijestupnike (noću ili tajno) kažnjavao (iako se to moglo raditi) sve dok nije učinio Hidžru u Medinu, uspostavio i napravio DRŽAVU.

Takođe, Omer, radijallahu anhu, dok je bio u Mekki nije kažnjavao ljude za spomenute grijehe, nego najviše što je radio u tom smislu to je bilo da je sebe branio ili da je branio duge ashabe kojima se zulum činio.

Za naša vjerska prava – da u miru klanjate teraviju na primjer – i zaštitu vjeskih svetosti – da se zabrani vrijeđanje Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na javnim mjestima i slično – ZA OVE STVARI SE MOŽEMO BORITI ISKORIŠTAVAJUĆI POSTOJEĆE ZAKONE TAGUTSKE DRŽAVE U KOJIMA SE OVO POŠTUJE I GARANTUJE.

Naravno, ovo ne ulazi u traženje presude i zaštite od taguta ili tagutske vlasti nego TRAŽENJE ISPUNJAVANJA SVOJIH VJERSKIH PRAVA na koja svakako imamo pravo.

NADAM SE DA SAM BIO DOVOLJNO JASAN i precizan.

Da vas Allah nagradi na vašoj ljubomori za vjeru MEĐUTIM NJU TREBA USKLADITI SA PROPISIMA VJERE.

Ve billahi tevfik.