NAMAZ ZA IMAMOM KOJI NEMA ABDESTA ILI DŽUNUPOM
Ako imam (onaj koji predvodi namaz) klanja namaz sa džematlijama u stanju džunubluka ili bez abdesta a da on to ne zna, zatim nakon namaza sjeti se, njegov namaz nije valjan i vadžib mu je da ga ponovi jer je klanjao bez ispunjenog šarta namaza, to jeste tahareta.
A što se tiče muktedija, kada saznaju da su klanjali za imamom koji je u ovom stanju, oko valjanosti njihovog namaza i obaveze ponavljanja ima razilaženje.
Prvo mišljenje- njihov namaz je ništavan i obavezni su ga ponoviti. Ovo je stav hanefija.
Drugo mišljenje- namaz im je pokvaren ako imam namjerno klanja bez abdesta ili džunup dok ako klanja iz zaborava, namaz im je valjan. Ovo je stav malikijskog mezheba.
Treće mišljenje- namaz im je ispravan, osim u slučaju džume ako je sa imamom broj klanjača četrdeset. Ovo je stav šafija i hanbelija, jer je kod njih minimalan broj za valjanost džume 40 ljudi.
Razlog razilaženja je stvar na kojoj je izgrađena ova mesela, a to je: da li je valjanost namaza muktedije vezana za valjanost namaza imama. Oni koji smatraju da je vezana, to jeste hanefije, po njima je namaz batil i muktedijama. I obrnuto, kod koga nije vezano, na čemu su šafije i hanbelije, namaz muktedija je valjan. Dok malikije, koje prave razliku između zaborava i namjernog klanjanja u stanju džunubluka ili bez abdesta, drže se vanjskog značenja hadisa koji je ujedno dokaz i šafijama i hanbelijama po ovom pitanju.
Naime, prenosi Ebu Bekrete, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo namaz i izgovorio početni tekbir, zatim im je išaretio da ostanu na svom mjestu i ušao u kuću, potom izašao a na glavi su mu bile kapi vode i klanjao je sa njima. Kada je završio namaz, rekao je: “Ja sam čovjek poput vas, bio sam džunup.” Hadis bilježe Ahmed i Ebu Davud. Oko vjerodostojnosti hadisa ima razilaženje, razilaženje je oko toga da li je hadis mursel ili mevsul- spojenog lanca prenosilaca. Uglavnom, hadis ukazuje da su ashabi nastavili klanjati namaz bez prekida a da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo započeo nakon što su oni ušli u namaz. Dokaz iz ovog hadisa jeste to da je namaz imama vezan za namaz muktedija, muktedije bi morale prekinuti namaz i ponovo početi za Vjerovjenikom, sallallahu alejhi ve sellem, a što se nije desilo.
Ispravno mišljenje je ono na čemu su malikije, šafije i hanbelije, to jeste, da je namaz muktedija u ovom slučaju valjan i da ga ne moraju ponoviti. Kao dokaz ovom odabranom mišljenju može poslužiti još i sljedeće:
– Omer, radijallahu anhu, kada je klanjao sabah namaz uboo ga je Ebu Lulu’e Medžusi, Omer je uzeo Abdurahmana Ibn Aufa i stavio ga iza sebe, koji je sa džematlijama završio namaz. Ovu predaju bilježi Buharija u svome Sahihu.
– Bilježi Seid u svome Sunenu da je Alija, radijallahu anhu, klanjao namaz pa mu je potekla krv iz nosa, on je uzeo za ruku čovjeka i povukao ga naprijed, zatim otišao. Da je namaz muktedija bio vezan za namaz Omera ili Alije, bio bi im pokvaren sa njihovim prekidanjem namaza.
Ve billahi tevfik
