POZNATO IZ SIRE A NIJE VJERODOSTOJNO

Onaj ko nije čitao siru (životopis) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, teško da može razumjeti Kur'an i vjerodostojne hadise. O značaju sire za jednog muslimana, njenim izvornim djelima koja su prva napisana, potrebi poznavanja i izučavanja iste, pričaj koliko hoćeš.

Međutim, treba znati da poznanost i rasprostranjenost neke priče ili predaje nije dokaz njene vjerodostojnosti. Sa druge strane, to što neki događaji iz sire nisu vjerodostojni ne znači da se oni historijski nisu desili, nego samo da nisu sa strane hadiske znanosti preneseni u vjerodostojnom lancu prenosilaca.

Naravno, sira Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije izvor islama i šerijata iz koje se crpe akidetski, fikhski i drugi propisi. Od prvih učenjaka koji su ukazivali na slabost nekih predaja i događaja iz sire su bili: imam Zehebi, Ibn Kesir i Ibn Hadžer. A to je zbog toga što su oni sami bili muhadisi i historičari. Dok su se od savremenih učenjaka u tome istakli šejh Albani, doktor Ekrem Diau El-Umeri, Muhamed Tarhuni, doktor Mehdi Riskullah Ahmed.

Pred vama su najpoznatiji i najrasprostranjeniji događaji iz sire, a koji sa hadiske strane nisu vjerodostojni.

1- Poznato je i rasprostranjeno da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rođen 12. rebiul-evvela, a to nije vjerodostojno. Ispravno je da je rođen 09. rebiul-evvela, a da je preselio na ahiret 12. rebiul-evvela.

2- Priča Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dojilje Halime o bereketu kojeg je imala kada ga je uzela na dojenje nije vjerodostojna.

3- Susret sa monahom Behirom, njegovim prepoznavanjem dvanaestogodišnjeg Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, kao budućeg Poslanika svim svjetovima i ostali detalji, a što bilježi i Tirmizi u svom Džamiu, imam Zehebi ocjenjuje ovu predaju jako slabom i kontradiktornom u pojedinostima. Iako ovu predaju šejh Albani, Ibn Kesir i mnogi drugi ocjenjuju vjerodostojnom.

4- Učestvovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao mladića u međuplemenskom ratu El-Fidžar, da je on pripremao strijele svojim amidžama, nije prenešeno sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

5- Drugo trgovačko putovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Šam i trgovina sa Hatidžinom, radijallahu anha, nije vjerodostojno.

6- Da je Hatidžu, radijallahu anha, oženio u njenoj 40-toj godini, to je najslabiji rivajet po ovom pitanju.

7- Pokušaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se baci sa vrha brda nakon što je počela Objava, ta predaja nije vjerodostojna.

8- Određivanje perioda tajnog davetskog djelovanja, da je trajao tri ili četiri godine, po tom pitanju nije ništa vjerodostojno došlo, a nema sumnje da je dava u početku islama bila tajna, međutim, njeno određivanje vremenskim periodom nije vjerodostojno.

9- Poznate riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svome amidži Ebu Talibu, kada ga je ubjeđivao po nagovoru prvaka Mekke da odustane od pozivanja u islam: “O amidža kada bi mi stavili Sunce u desnu ruku a Mjesec u lijevu, ja ne bih odustao od ovog puta…” Ovo nije vjerodostojno. Međutim, po pitanju istog događaja vjerodostojno je preneseno da je rekao: “Ja nemam moći (izbora) da vama to prepustim čak i kada bi mi zapalili sa suncem vatru.

10- Priča o primanju islama Hamze, radijallahu anhu, da je razlog tome bio nasrtaj Ebu Džehla na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da je Hamza, radijallahu anhu, udario Ebu Džehla i rekao mu da je on na vjeri Muhameda…, pa je zbog tih riječi, da bi ih se držao primio islam. Svi rivajeti oko ovoga nisu vjerodostojni.

11- Poznata priča o primanju islama Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je otišao kod svoje sestre Fatime i njenog muža i nju udario zato što je primila islam, zatim čitao suru ‘Taha’ koja te primio islam. Ova verzija i sve druge verzije oko njegovog primanja islama su slabe.

12. Otpadništvo Ubejdullaha ibn Džahša, radijallahu anhu, to jeste da je nakon hidžre u Abesiniju ostavio islam i primio kršćanstvo, čitav događaj oko detalja ovoga nije došlo u vjerodostojnom lancu. Ispravno je da je umro kao musliman, muhadžir u Abesiniji.

13. Poznata dova koju je izgovorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio u Taifu radi dave pri čemu je doživio ezijet: “Allahu moj Tebi se žalim na moju slabost i ravnodušnost ljudi prema meni. O Ti koji si najmilostiviji kome me prepuštaš, strancu koji će me prevariti ili bližnjem koji će vladati sa mnom? Pa ako nisi srdit na mene, onda mi je svejedno…” Nije vjerodostojna, iako je njegov odlazak radi dave u Taif potvrđen u dva Sahiha.

14. Nazivanje desete godine od početka Objave ‘Godinom tuge’ zbog smrti Hatidže, radijallahu anha, i Ebu Taliba te godine, te da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao tu godinu tim imenom, nije vjerodostojno.

15. Da je Omer, radijallahu anhu, učinio Hidžru javno te prije samog polaska obratio se riječima: “Ko hoće da ga majka oplače…ili da mu supruga postane udovica, neka me sačeka u toj i toj dolini, idem u Medinu…” Ništa od ovoga nije vjerodostojno.

16. Ono što je poznato kao zavjera u kući ‘Nedve’ (okupljalištu Kurejšija), to jeste, međusobno savjetovanje mušrika Kurejšija šta da urade sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i prisustvo Iblisa sa njima u liku nekog čovjeka iz Nedžda, pri čemu su se dogovorili na koji način da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve ovo nije došlo ni u jednom vjerodostojnom lancu prenosilaca.

17. Ono što se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio Aliju, radijallahu anhu, da spava u njegovoj postelji kada je htio učiniti hidžru kako bi obmanuo Kurejšije a ujedno i Alija, radijallahu anhu, vratio emanete koje su mušrici Mekke dali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. Ovaj događaj nije vjerodostojan.

18. Događaj vezan za paukovu mrežu i dva goluba na ulazu pećine Sevr u kojoj su se krili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, prilikom hidžre, a koji su spriječili tragaoce mušrike da uđu u pećinu, ništa oko toga nije vjerodostojno.

19. Da je Ebu Bekra, radijallahu anhu, ujela zmija prilikom zatvaranja rupa u pećini u kojoj su boravili.

20. Obećanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Suraki Ibn Maliku, radijallahu anhu, da će nositi narukvice Kisre kada ih je stigao u toku hidžre, nije vjerodostojno.

21. Najpoznatija ilahija ‘Talea bedru alejna’, da su je pjevali stanovnici Medine prilikom dočeka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pri Hidžri, nije došlo u vjerodostojnom hadisu.

22. Ono što je poznato pod imenom ugovora sa Židovima Medine kojeg je napravio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Medinu, taj dokument i njegovi članovi, nisu došli ni u jednom vjerodostojnom hadisu.

23. Odgovor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Mi smo iz vode.” A to se desilo prije bitke na Bedru, da su sreli nekog čovjeka od kojeg se raspitivao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o kurejšijama i njihovoj karavani, pa je tak čovjek pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ko su oni. A on je odgovorio da su iz vode, što je klasični oblik tevrije (bijele laži), pri čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislio da su stvoreni od vode- tekućine sjemena, a taj čovjek je razumio da su oni iz mjesta koje se zove Maun (voda). Ovo nije vjerodostojno.

24. Pojava Iblisa pred Kurejšijama u bitci na Bedru u liku Surake ibn Malika pri čemu ih je podsticao na borbu protiv muslimana i davao im lažnu sigurnost time što će im priteći u pomoć pleme Kinane. Ovo nije vjerodostojno.

25. Poznato savjetovanje Habbaba, radijallahu anhu, u bitci na Bedru sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, oko mjesta na koje će se stacionirati, pri čemu ga je pitao da li to gdje su odsjeli došlo Vahjom ili je mišljenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Na što mu je odgovorio da je njegovo mišljenje, te mu je Habbab predložio drugu taktiku koju je i prihvatio. Ovo nije vjerodostojno.

26. Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, nazivanje Ebu Džehla faraonom ovog ummeta nakon što je ubijen u bitci na Bedru, nije vjerodostojno.

27. Vraćanje oka Katade ibn Numana, radijallahu anhu, kada mu je ispalo u bitci na Bedru od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije vjerodostojno.

28. Da je Ebu Ubedje Džerrah ubio svoga oca u bitci na Bedru koji je navodno bio sa mušricima, nije vjerodostojno.

29. Kada se sablja Ukaše Ibn Mihsana slomila u bitci na Bedru, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dao komad drveta sa kojim je on zamahnuo pa se pretvorilo u sablju. Ovo nije vjerodostojno.

30. Malik ibn Sinan, radijallahu anhu, otac Ebu Seida el-Hudrija je popio krv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u bitci na Uhudu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čija krv dodirne moju krv, neće ga vatra pržiti.” Nije vjerodostojno.

31. Oholi hod Ebu Dudžane, radijallahu anhu, u bitci na Uhudu za koji je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je to hod kojeg mrzi Allah, osim na ovakvom mjestu. Nije vjerodostojno.

32. Učestvovanje ashabijke Ummu Amare u bitci na Uhudu i njeno čuvanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog čega je on, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko može podnijeti ono što ti podnosi o Ummu Amara?” I njegove riječi: “Ne bih se okrenuo ni desno ni lijevo a da ne bih vidio nju kako me brani.” Nije vjerodostojno.

33. Nakon što je ubijen Hamza, radijallahu anhu, u bitci na Uhudu, Hind bint Hutbe je izvadila iz njegove utrobe jetru i jela je. Ovo nije vjerodostojno.

34. Da je Selman Farisi posavjetovao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da iskopa kanal u bitci na Hendeku (protiv saveznika) oko Medine jer je to bila praksa Perzijanaca u ratovanju, nije vjerodostojno.

35. Priča o Hasanu ibn Sabitu za vrijeme bitke protiv saveznika kako je ostao u utvrdi sa ženama i djecom, pri čemu je pokazao veliki kukavičluk izbjegavajući borbu protiv Židova koji je hodao oko utvrde…Ova priča nije vjerodostojna.

36. U bitci na Hendeku (protiv saveznika) Nuajm ibn Mesud, radijallahu anhu, je primio islam a njegov narod to nije znao, pa je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu naredi šta hoće kako bi pomogao muslimane. Pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao da zavadi saveznike međusobno jer je rat varka. Nuajm, radijallahu anhu, je u dugoj priči zavadio židovsko pleme Benu Kurejza sa ostalih mušričkim plemenima. Ova priča nije vjerodostojna.

37. Da je razlog prisege ispod drveta na Hudejbiji bio raširena vijest o ubistvu Osmana, radijallahu anhu, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Meku na pregovore, jer je kasnio u povratku.Ovo nije vjerodostojno.

38. U bitci na Hajberu protiv Židova jedan od Židova je Aliji, radijallahu anhu, izbio štit, pa je Alija, radijallahu anhu, skinuo velika vrata sa utvrde i koristio ih umjeto njega. Nakon dobijene bitke osmorica ashaba je pokušala prevrnuti ta vrata i nisu mogli. Ovo junačko djelo nije vjerodostojno.

39. Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio Mekku, rekao je okupljenim mušricima Mekelijama: “Idite, vi ste slobodni.” I pored toga što je doživio toliki ezijet od njih. Ove legendarne riječi, koje se često spominju, nisu vjerodostojne, iako je istina da im je oprostio.

40. Prilikom opsade grada Taif, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se stanovnici grada unutar utvrde gađaju katapultom. Predaju bilježi Tirmizi, pored sira, a nije vjerodostojna.

Ovo su samo poznatiji događaji iz sire, a koji nisu vjerodostojni, a ima ih još, dosta više.

Ve billahi tevfik.