ULAŽENJE U KUPATILO ILI WC SA KUR’ANOM I SLIČNIM
PITANJE: Selam alejkum. Imam običaj da skoro stalno nosim sa sobom mali džepni Mushaf (Kur’an) zbog toga da mogu učiti ili ponavljati naučeno ako negdje čekam ili ako se vozim u javnom prevozu, na puazama na fakultetu i slično. I naravno, dođem u situaciju da trebam ući u WC radi nužde. Kur’an nemam gdje ostaviti, jer ga može neko uzeti ili ukrasti. Da li mi je dozvoljeno da ga unesem sa sobom u klozet ili čak kupatilo? Allah te nagradi na odgovoru.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nema razilaženja među učenjacima oko obaveze poštovanja Allahove knjige Kur’ana ili Mushafa. Imam Nevevi prenosi da je na ovome idžamu učenjaka.
Međutim, pitanje unošenja Kur’ana ili nečega na čemu su napisani ajeti ili Allahova imena u nužnik, WC ili kupatilo je pitanje oko kojeg se islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje.
(Prvo mišljenje) Džumhur (većina) učenjaka smatra da je pokuđeno (mekruh) ulaženje u kupatila sa nečim na čemu ima napisano ime Allaha, subhanehu ve te’ala.
Oni ovu pokuđenost dokazuju onim što prenose autori Sunnena, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, od Enesa, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “Kada bi ušao u nužnik skinuo bi svoj prsten”. A na prstenu je bilo napisano Muhammed Allahov Poslanik.
Međutim, ovaj hadis u ima mahana, tj. slabost. Muhaddis Nesai kaže za ovaj hadis da je oprečan onome što je prenešeno u svim ostalim hadisima koji su ispravniji od njega a u kojima se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije skidao prsten prilikom obavljanja nužde.
A kaže muhaddis Ebu Davud da je hadis munker (jako slab) i da se ne može koristiti kao argument.
Učenjaci koji smatraju da je mekruh izuzimaju iz tog propisa strah osobe da će mu taj predmet (knjiga i slično) napisano Allahovo ime ili Kur’an ako ga ne bi unio u nužnik biti ukraden ili izgubljen.
(Drugo mišljenje) Dok sa druge strane, grupa učenjaka od tabi’ina i ostalih, poput Ibnul-Musejjiba, Hasana El-Basrija, Ibn Sirina i ostalih, smatraju da je uopćeno dozvoljeno ući na mjesto obavljanja nužde sa čenim na čemu je napisano Allahovo ime.
Takođe, upitan je imam Ahmed o čovjeku koji ulazi u nužnik a uz njega je dirhem na kojem je napisano Allahovo ime, on je odgovorio da se nada da u tome nema nikakve smetnje.
Prema tome, nema dokaza za zabranu unošenja samog Kur’an (ili Mushafa) ili nečega na čemu su napisani ajeti ili Allahova imena u nužnik, WC, klozet, kupatilo i slično, pogotovo ako su isti u torbi, džepu kaputa, jakne i slično. To jest, nema dokaza da je to grijeh ako se to ne radi zbog nedostatka poštovanja prema Kur’anu ili nemarnosti prema njemu nego zbog potrebe i prinude da se čuva Kur’an od krađe, gubljenja i slično. Naravno, ako je musliman u mogućnosti da ostavi Kur’an na neko sigurno mjesto prije ulaska, to je bez sumnje bolje od unošenja.
Ve billahi tevfik.
