Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Pitanja sličnih ovome sam već imao od prije, što putem interneta što usmeno. Općenito pitanje bi trebalo glasiti: “Da li je sporno studirati na FIN-u i sličnim islamskim fakultetima i ako jeste, kako postupiti.
Prije konkretnog odgovora na postavljeno pitanje lijepo je navesti neke opšte teze o tematici studiranja šerijatskih znanosti.
*Svaka islamska institucija, univerzitet, škola ili udruženje doprinosi islamu i muslimanima, također većina islamskih radnika i trudbenika imaju svoj udio u širenju i učvršćavanju islamskih principa, ničiji trud nije potpuno uzaludan ili zanemarljiv, i kada ima devijacija i zabluda sve dok je u okviru islama.
*Generalna boljka i mahana savremenih školskih sistema i ustanova, pored promašaja u planu i programu je da profesorski kadar bude nedovoljno kompetentan i stručan i što mnogi svršenici škola, instituta i fakulteta ne zaslužuju diplome koje su stekli. Ovo se odnosi i na islamske fakultete.
*Na većini savremenih islamskih fakulteta uči se eš'arijska i maturidijska akida tj. KELAM- islamska skolastika, a to nije akida na kojoj je bio selef ovog ummeta, iako su ove dvije skupine najbliže ehlu sunnetu u odnosu na ostale sekte. Tako da mnogi studenti i oni koji traže šerijatsko znanje nemaju izbora nego da uče vjeru (stiču diplome) na tim fakultetima.
*Cilj većine islamskih fakulteta, a što se odnosi i na FIN i na IPF nije ‘proizvodnja’ uleme, učenih ljudi i šerijatski stručno osposobljenih eksperata, nego je osnovi cilj stručno osposobljavanje budućih službenika i uposlenika vjerskih institucija.
*Naravno, na ovim islamskim univerzitetima ima profesora koji su bogobojazne osobe i veliki radnici za islam, drugim riječima nisu svi uposlenici na istom stepenu u onome u čemu se kritikuju i hvale.
Šta je sporno na FIN-u?
Kada izvagamo pravednom vagom Kur'ana i suneta, studiranje na FIN-u je sporno zbog nekoliko stvari:
1- Zastranjena filozofska, mistično-sufijska, šitsko-rafidijska i neosnovana modernistička tumačenja islama, kamo sreće da je problem ‘samo’ zastupanje ešarijsko-maturidijske akide. Znači, problem je što se tu ne uči akida koja je došla u Kur'anu i sunetu a na čemu je bio selef ovog ummeta.
Da je spomenuto tačno, potvrđuje i sam profesor FIN-a Džemaludin Latić koji je prije oko pet godina u jednom intervjuu za novine Avaz rekao za skupinu profesora FIN-a da su socijalistički stroj, a zatim u nastavku pojasnio šta podrazumijeva pod tim:
“To su profesori koje je na ovom fakultetu instalirala Komunistička partija i koji ovaj fakultet, ali i vrh IZ-a, drže u obruču blizu 40 godina, dvojica od njih (Adnan Silajdžić i Rešid Hafizović) nas, studente iz prve generacije FIN-a svojim potpisima, svjedočenjem i ukupnom saradnjom s Udbom poslali su na robiju 1983 godine (kada je Hasan Čengić dobio deset a ja šest i po godina zatvora). Tu su zatim Enes Karić i Hilmo Neimarlija i Ismet Bušatlić, koji je imao toliko zasluga u bivšem režimu da ga je JNA ili neki sličan faktor JAT-ovim avionom prebacila u Beograd kada se oko Sarajeva stezao potpuni četnički obruč. Ni jedan od njih nije doktor islamskih znanosti, već su to filozofi, teozofi, orijentalisti, sociolozi i hispanolozi, mentor ovog stroja je Hilmo Neimarlija, sociolog s Fakulteta političkih nauka ‘Veljko Vlahović’, koji je postao docent tek nakon 30 godina predavanja na FIN-u, čovjek sa najmanje zasluga a sa najviše ovlasti u IZ-u, bez ikakvog legimiteta za te ovlasti.”
Također, u nastavku intervjua kaže:
“Smatram svojom obavezom da ustanem protiv heterodoksije ili krivovjerja koje u svojim knjigama u našoj društvenoj javnosti širi spomenuti teozof Hafizović, i to ću ako Bogda uskoro učiniti, kad neće ili ne smije niko drugi iako ih ima mnogo u IZ-u koji su obavezniji od mene da to učine.”
Ovo je izjava profesora FIN-a o svojim kolegama a i sam Džemaludin Latić nema lijepo i pozitivno mišljenje o selefijama, poznat je njegov stav, da nama u Bosni ne trebaju ni vehabije ni šije.
Ova primjedba na sporost FIN-a se vraća na profesorski kadar, i plan i program, to jeste ono što se uči i izučava sa strane akide.
2- Na ovom fakultetu devijatna tumačenja islama i novotarsko praktikovanje u raznim oblicima se zaodjeva u ruho islama iznalazeći istima šerijatske i razumske dokaze.
3- Onome ko traži šerijatsko znanje, uči vjeru i studira islamske znanosti na ovom fakultetu se u toku studiranja ubace raznorazne šubhe, nedoumice i pogrešna tumačenja od kojih se treba ‘liječiti’ godinama ako se ikad uspije izliječiti.
4-Također, na ovom fakultetu (kao i medresama i na dva IPF-a) se negativno govori o selefijskom tumačenju vjere, odvraća od njega i upozorava na njega. A onima koji naginju selefizmu ili ga ispolje se prave određene
Propis studiranja na FIN-u
Odgovor na ovo pitanje zavisi od namjere i cilja studiranja, a oni se mogu svrstati u tri kategorije:
1- da je jedini cilj stjecanje diplome radi zaposlenja.
Propis u ovom slučaju zavisi od stanja osobe, ako je riječ o onome ko ispravno razumije i praktikuje vjeru, u osnovi nema smetnje da sa ovom namjerom studira s tim da ostaje problem koliki će negativan utjecaj ostaviti na njega i dovesti ga u stanje da se promjeni jer slušanje šuhbi za koje ne zna odgovor ostave traga u shvatanju vjere.
A ako je riječ o osobi koja svakako nije na ispravnom shvatanju vjere, njoj je šerijatski dozvoljeno jer se njeno stanje neće bitno promijeniti.
2- da je cilj studiranja stjecanje šerijatskog znanja
3- da je cilj stjecanje znanja i dobijanje diplome radi posla
Propis studiranja ove dvije kategorije je izgrađen na dvije bitne stvari. Prva je da cilj FIN-a nije da edukuje i proizvodi učene ljude i ulemu nego da stručno osposobi buduće službenike i uposlenike IZ-a. A druga je da iako se na FIN-u može steći određeno šerijatsko znanje ono je uglavnom pomiješano sa pogrešnim tumačenjima, shvatanjima i novotarijama, a onaj ko nema šerijatskog znanja ne može to razlučiti.
Na osnovu spomenutog nema smetnje da studiraju ove dvije kategorije pod uslovom da zadovolje sljedeća tri šarta:
Prvi šart: da je svjestan i zna da se mnoga ključna i bitna pitanja vjere pogrešno tumače te se ne mogu uzimati zdravo za gotovo.
Drugi šart: da za svaku šubhu (nejasnoću), upitno i neispravno tumačenje na koju naiđu i čuju tokom studiranja odmah traže odgovor i ‘lijek’ kod učenih ljudi iz selefijskog miljea, svejedno putem direktnog pitanja ili vraćanjem na knjige i predavanja.
Treći šart: da uporedo, u toku studiranja na FIN-u, aktivno uče vjeru od savremene selefijske uleme domaće ili strane, naročito akidetska i fikhska pitanja.
opstrukcije i problemi.
Onome ko ne može ispuniti ova tri šarta propis studiranja na ovom fakultetu se kreće između mekruha i harama a što zavisi od same osobe, njene čvrstine i podložnosti.
Dokaz za ovo je hadis koji bilježi Buharija u svome Sahihu, od Ebu Seida el-Hudrija, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uskoro će biti najbolji imetak muslimana stado ovaca koje čuva na vrhovima brda i kišnih predjela, bježeći sa svojom vjerom od fitni (iskušenja).”
Sa zadnjim dijelom hadisa se dokazuje propisanost udaljavanja od mjesta i ljudi koja će čovjekovu vjeru dovesti u iskušenje da se pokvari, poremeti i ode u dalalet.
Često individualni i lični faktor, to jeste, karakter i priroda samog studenta, igra presudnu ulogu u tome u šta će izrasti ta osoba u toku i nakon studiranja šerijatskih znanosti. Imamo mladiće koji su bili selefije prije odlaska na studije u Saudijsku Arabiju na čijim fakultetima se uči akida selefa i gdje se može steći šerijatsko znanje, zatim se oni vrate izgubljeni, ne znaju da li su pošli ili došli, bolji su bili prije odlaska na studije nego nakon završetka. U rijeđim slučajevima zna se desiti i obrnuto, da osoba završi FIN i postane ili ostane selefija, naravno zasluga se ne vraća na fakultet, a ovo se već ubraja u keramete (nadnaravne stvari).
Ako bi neko prigovorio, zar nema niko učen od onih koji predaju na FIN-u ili onih koji su ga završili, magistrirali ili doktororirali, ili postali muftije i slično. Odgovor bi bio:
Ako ih ima neka ukažu na njih, naravno, podrazumijeva se da su na ispravnoj akidi, akidi selefa a ne ešarija i maturidija, da ukazuju na novotarije i odvraćaju od istih, da se ne boje nikoga kada treba reći istinu, osim Allaha, i da su makar u svom naučnom radu obradili pet šerijatskih mesela sa šerijatskim argumentima vraćajući se na pouzdane knjige i priznatu ulemu i kojima islamska tradicija Bošnjaka nije argument u šerijatu sa kojim se opravdava postojeće stanje.