Zdravlje/Hrana

PROPIS JEDENJA RIBA I DRUGIH MORSKIH ŽIVOTINJA (stavovi mezheba)

PITANJE: Selam Alejkum. Molim vas da mi detaljno odgovorite na pitanje o temi morskih plodova i životinja kao na primjer lignje, hobotnica, školjke i dr. Molim vas da mi iznesete stanovišta sve 4 islamska pravna mezhebska imama, a naročito stanovište imama Ebu Hanife? Halal i Haram.

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Složni su učenjaci da životinje koje žive na kopnu ako uginu, tj. ne budu šerijatski zaklane, svejedno bile od onih koje je u osnovi dozvoljeno jesti ili od onih koje nije, da je njihovo meso haram jesti. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3).

A životinje koje žive i na kopnu i u vodi, poput kornjača, krokodila i slično, pošto one imaju poseban status učenjaci imaju podijeljeno mišljenje jer je nejasnoća oko toga da li se one pripisuju morskim životinjama i imaju njihov status ili se pripisuju kopnenim životinjama i potpadaju pod njihove propise, tj. da li se one šerijatski kolju ili ne.

Složni su učenjaci da morske životinje nije obaveza šerijatski klati nego se jedu kao uginule.

Oko uginulih morskih i riječnih životinja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje shodno vrsti tih životinja.

Životinje koje borave u moru se mogu podijeliti na dvije vrste: ribe i sve ostale životinje.

Ribe

Što se tiče ribe one se takođe dijele na dvije vrste shodno načinu njihovog umiranja:

Prva vrsta – su uginule ribe koje se umrle tako što ih je neko izvadio iz vode. Nema razilaženja među učenjacima oko ove vrste uginulih riba da je njihovo meso dozvoljeno.

Druga vrsta – su uginule ribe koje same uginu i koje plutaju vodom bez da ih je neko izvadio iz vode. Oko ove vrste ribe, koja je umrla na ovakav način, postoji razilaženje među islamskim pravnicima o dozvoli jedenja njihovog mesa na dva mišljenja.

Prvo mišljenje da su te ribe dozvoljene na čemu je džumhur učenjaka a između ostalih tri mezheba, malikijski, šafijski i hanbelijski . Ovu dozvolu dokazuju sljedećim dokazima:

Prvo – riječima Uzvišenog: “Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana” (El-Maide, 96), a prenosi se od Ibn Abbasa i grupe ashaba, radijallahu anhum, da su rekli: Ulov je ono što vi ulovite a njegova hrana je ono što more samo izbaci.

Drugo – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi: “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali.

Treće – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im: “To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite”. Kaže imam Nevevi: “U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova” (Šerh Muslim 13/84).

Drugo mišljenje je pokuđenost jedenja uginulih riba koje plutaju po vodi. Ovo je stav hanefijskog mezheba i mišljenja Hasana El-Basrija, Tavusa i Ibn Sirina.

Oni svoj stav dokazuju sa dva dokaza:

Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3), a uginula životinja koja pluta po vodi ne izlazi iz značenja uginule životinje i strvine. Ovome se može prigovoriti da dokazi Kur’ana i Sunneta jasno upućuju da se iz zabrane strvine izuzima uginula riba i uginule životinje u vodi.

Drugi dokaz – hadis kojeg bilježi Ebu Davud od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što izbaci more ili što ostane nakon povlačenja vode to jedite, a ono što umre u moru i pluta po njemu to nemojte jesti”. Pa kažu da ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu jedenja uginule ribe koja pluta po vodi. Hadis je slab što navode skoro svi učenjaci hadisa, zato kaže imam Nevevi da su učenjaci hadisa složni da je ovaj hadis slab.

Nakon izloženih mišljenja i argumenata sa kojima se podupiru ovi stavovi, nema sumnje da je stav džumhura, tj. da su sve uginule ribe u vodi svejedno na koji način uginule dozvoljene, odabrano mišljenje.

Morske životinje mimo riba

A oko ostalih životinja koje žive u vodi mimo riba učenjaci, takođe imaju podijeljeno mišljenje na dva stava:

Prvo mišljenje je dozvola svih vrsta morskih životinja izuzev nekih vrsta, poput morskog psa i slično oko kojih zastupnici ovog stava imaju podijeljeno mišljenje, neki ih zabranjuju a neki dozvoljavaju. Svoj stav dokazuju sljedećim dokazima koji su skoro potpuno isti kao u prethodnoj mes’eli:

Prvi – riječima Uzvišenog: “Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana” (El-Maide, 96), a kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je “njegova hrana” ono što ugine u moru. Što znači da su sve morske životinje koje uginu u moru dozvoljene za jesti.

Drugi – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi: “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali. A nije nam došlo u drugim šerijatskim tekstovima da se nešto izuzima iz ove opće dozvole.

Treći – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im: “To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite”. Kaže imam Nevevi: “U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova” (Šerh Muslim 13/84).

Četvrti – riječi Ebu Bekra, radijallahu anhu, koje bilježi Darekutni i Bejheki: “Svaka životinja koja umre u moru Allah, dželle še’nuhu, vam je šerijatski zaklao”.

Drugo mišljenje je da su dozvoljene samo uginule ribe mimo drugih morskih životinja. Na ovom stavu je hanefijski mezheb i ovo je jedan od dva mišljenja Šafije. Oni svoj stav dokazuju sljedećim dokazima:

Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3), a od ove opće zabrane jedenje strvine, tj. uginulih životinja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izuzeo ribu.

Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljene su nam dvije vrste strvina i dvije vrste krvi, a što se tiče strvina to su skakavci i kit, a što se tiče krvi to su slezena i jetra (tj. krv koja ostane u njima)”. Hadis bilježe Ahmed i Ibn Madže. Međutim, ovakvom dokazivanju se može prigovoriti sa dvije strane:

Prvo – što je iz opće zabrane jedenja strvine izuzeto sve ono što ugine u moru bilo to riba ili neka druga životinja kao što je došlo u hadisu “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”,

drugo – što je hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji navode slab jer je u njegovom senedu Abdurrahman ibn Zejd a njegovi hadisi su ostavljeni. Ovaj hadis slabim su ocijenili imam Ahmed, Bejheki, Ibn Hadžer i mnogi drugi. Istina je da postoji drugi rivajet istog hadisa kojeg bilježi Darekutni s tim da je on mevkuf, tj. da su to riječi Ibn Omera, radijallahu anhu, a ne riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugi – riječi Uzvišenog: “Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti” (El-E’araf, 157). Pa kažu da su morske životinje mimo ribe ružne i ogavne od kojih se  zdrava ljudska priroda gnuša, a sve što je ružno i ogavno je zabranjeno. Ovome se može prigovoriti da se ne može reći za sve životinje koje žive u moru mimo ribe da su ružne i ogavne a da za takvo nešto nema dokaza.

Treći – hadis koji se prenosi od Abdurrahmana ibn Osmana u kojem je došlo da je ljekar pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o žabi da od nje pravi lijek, pa je zabranio da se ona ubija. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut. Kažu da je sa ovim hadisom zabranjena jedna od vodenih životinja koja nije riba. Na ovo se može prigovoriti da je dokazivanje zabrane morskih životinja mimo ribe ovim dokazom neprihvatljivo. Prvo, što sama žaba nije čista vodena životinja nego na boravi i na kopnu i u vodi a kod hanefija je vodena životinja ona koja se rodi u vodi i živi u njoj. Drugo, da najviše što se može dokazivati ovim hadisom je zabrana ubijanja žabe.

Odabrano mišljenje je stav džumhura, tj. dozvola svih morskih životinja pa čak i morskog psa, zbog snage argumenata sa kojima dokazuju svoj stav, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Povezani članci

Back to top button

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta