Intimni odnosi/BrakPropisi vezani za ženeSavremena pitanja

PROPIS SPREČAVANJA TRUDNOĆE

(prirodnim putem ili upotrebom kontracepcijskih sredstava)

– Esellamu Alejkum.
Imam jedno opširnije pitanje. Radi se o tome da sam u braku sam već 1,5 godinu, a muž mi je u inostranstvu, i nekada sam sa njim a nekada u svojoj zemlji. Sve je to na 3 mjeseca jer je on vjenčan kako naši kažu za papire i to treba za 6 mjeseci da se završi da možemo stalno biti zajedno. Pa je meni nekako prepreka da se potrudimo da imamo dijete, je li nam veliki grijeh zato što sprečavamo da ostanem u drugom stanju, a prirodnim putem se pazimo. Pa sada me interesuje vaše mišljenje i savjet o svemu tome. Molim vas odgovorite mi, hvala unapred.  Esellamu Alejkum.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski propis sprečavanja trudnoće. Često se u praksi uz pojam sprečavanja trudnoće koriste dva druga slična pojma: planiranje poroda i ograničenja poroda. Zato je jako korisno i bitno znati razliku među njima.

Sprečavanje trudnoće

Pod sprečavanjem trudnoće se podrazumijeva sprečavanje spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije ili sprečavanja začeća ako dođe do njihovog spajanja. Sprečavanje se može vršiti prirodnim putem (tzv. azlom) ili upotrebom raznoraznih kontracepcijskih sredstava.

Ograničenje poroda

Ograničenje poroda je vid trajnog sprečavanja trudnoće određivanjem broja djece koju će žena roditi, npr. dvoje ili troje, a mimo toga se koriste kontracepcijska sredstva za sprečavanje ili abortus za otklanjanje „neželjene“ trudnoće ili se izvrši trajna sterilizacija. Ograničenje poroda može biti zakonom određeno od strane države, kao što je slučaj u Kini, ili slobodan izbor pojedinca. Ovdje treba naglasiti da nema razilaženja među učenjacima oko zabrane ograničavanja poroda kao vida trajnog sprečavanja trudnoće, jer se suprostavlja jasnim tekstovima Kur’ana i Sunneta. (pogledaj: Fikhul-nevazil 4/9-22) Izuzetak ovoj zabrani su nužne situacije poput bolesti slično.

Planiranje poroda

Pod njim se podrazumijeva raspored trudnoća na određene periode bez zaustavljanja kod određenog broja djece, te je tako sinonim za privremeno sprečavanje trudnoće.

Neki istraživači smatraju da nema razlike između ograničenja poroda i planiranja poroda, jer i jedno i drugo znači raspored poroda i sprečavanje trudnoće na određeno vrijeme. A ispravno je da među njima postoji razlika, jer ograničavanje poroda podrazumijeva stavljanje granice u broju djece, dok je planiranje raspored trudnoća u određene periode bez određivanja granice u broju djece. (pogledaj: Ebhasu hejeti kibaril-ulema 2/422, i Kadijjetu tahdidin-nesl, Ummu Kulsum str.128, Tenzimun-nesli, Et-Turejki str,17)

Razlozi sprečavanja trudnoće

Od opravdanja i motiva zbog kojih supružnici nastoje da privremeno sprečavaju trudnoću ili da prave vremenski razmak u rađanju djece, su sljedeći: (pogledaj:Tenzimun-nesli ve tahdiduhu, Hasen eš-Šazli 1/140)

Motivi koji su vezani za muža:

– Siromaštvo zbog kojeg se boji, ako se poveća broj djece, da neće moći ispuniti obaveze prema njima kao što je obezbjeđivanje hrane, stana, odjeće, i ostalog što se podrazumijeva pod obaveznom brigom o djetetu.

Motivi koji su vezani za suprugu:

– Ako trudnoća izaziva kod žene dodatne poteškoće mimo uobičajenih, kao sto je slučaj da žena ne može da rodi osim putem operacijskog zahvata, pa joj je zbog toga potrebno da napravi razmak između trudnoća.

– Briga žene o svom izgledu, zdravlju, ili čuvanju ljepote.

– Zauzetost supruge poslom izvan kuće ili studiranjem, što joj otežava brigu o djeci i njihov odgoj.

– Ako je žena lošeg ahlaka i muž hoće da se rastane od nje, pa zbog toga ne želi da ima sa njom djecu.

Motivi koji su vezani za dijete:

– Ako se opravdano strahuje za dojenče (tek rođeno dijete) da će oslabiti ili umrijeti zbog  majčine trudnoće, jer sa njom se prekida dojenje.

– Ako žena živi u neislamskoj sredini (u zemljama kufra) pa se boji kufra za svoje dijete, ili se boji pokvarenog ahlaka zbog neislamske sredine.

– Ako je pokvareno vrijeme pa se boji za potomstvo da će se iskvariti.

Neki od spomenutih motiva sprečavanja trudnoće, poput motiva vezanih za muža i dijete (osim prvog), su predmet rasprave među učenjacima i bliže je da nisu opravdani.

Način djelovanja kontracepcijskih sredstava

Kontracepcijska sredstva djeluju na jedan od dva načina:

a. Sprečavanje sastajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije putem ubijanja muškog sjemena, njegovog slabljenja, ili sprečavanje njegovog izlaska u osnovi. Na ovaj način djeluje većina kontracepcijskih sredstava.

b. Sprečavanje oplođene ženske ćelije da se zakači za zid maternice zbog postojanja prepreke na zidu maternice.

Vrste kontracepcijskih sredstava

Sredstva za kontracepciju se mogu podijeliti u grupe:

1. Sredstva koja koriste samo žene.

2. Sredstva koja koriste samo muškarci.

3. Sredstva koja koriste i muškarci i žene.

Sredstva koja koriste samo žene

Ova sredstva je moguće podijeliti u četiri skupine:

A. Prirodna sredstva, a najvažnija od njih je izračunavanje plodnih i neplodnih dana.

B. Hormonska sredstva koja sadrže tablete za sprečavanje trudnoće, obične injekcije, podkožne injekcije, injekcije u vene.

C. Mehanička sredstva, a to su ona koja se oslanjaju na stavljanje sredstava u rodnicu ili maternicu koja sprečavaju dolazak  muškog sjemena ili sprečavaju da se ženska jajna ćelija zakači za zid maternice, kao što je spirala.

D. Hemijska sredstva, poput krema koje se koriste u rodnici.

Sredstva koja koriste samo muškarci

1. Azl – pod kojim se podrazumijeva da muž izvadi polni organ kada se približi vrijeme ejakulacije (izbacivanja sjemena) tako da izbaci sjeme izvan polnog organa žene.

2. Prezervativ.

3. Tablete za sprečavanje trudnoće.

Sredstva koja koriste muškarac i žena

Pod njima se podrazumijeva privremena neplodnost, koja u slučaju muškarca podrazumijeva vezivanje kanala koji je povezan sa oba testisa da bi se spriječilo izlaženje sjemena, a to se postiže hirurškim zahvatom ili ubrizgavanjem sredstva koja dovode do zatvaranja jajovoda. Ova neplodnost ne sprečava polni odnos muškarca ali sadrži veliku opasnost, jer je mal procenat onih koji se uspiju vrati u stanje plodnosti poslije odvezivanje jajovoda zbog štete koja se učini na njemu. Zbog toga ljekari smatraju ovu vrstu neplodnosti jednom od vrsta stalne neplodnosti.

Što se tiče žene, to se postiže vezivanjem jajovoda bilo operacijom ili ubrizgavanjem sredstva u jajovode koja sprečavaju izlazak jajašceta ili sprečavaju njegovo spajanje sa muškim sjemenom. Ovaj zahvat je složeniji i opasniji od onog kod muškarca, jer je vraćanje žene u stanje plodnosti teže, te ga zbog toga ljekari ne preporučuju osim u nuždi.

Propis upotrebe sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće

Današnji učenjaci smatraju da se propis upotrebe kontracepcijskih sredstava vraća na propis azla zbog sličnosti među njima. Pod azlom se podrazumijeva da muž prilikom intimnog odnosa sa suprugom izbaci sjeme izvan polnog organa supruge.

Sličnost između azla i kontracepcijskih sredstava se ogleda u dvome:

prvo – u tome što je sam azl vrsta sprečavanja trudnoće,

drugo – što azl i druga kontracepcijska redstva, svejedno da li ih koristi žena ili muškarac, imaju isti cilj a to je sprečavanja spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije kako bi se izbjegla trudnoća.

Oko propisa azla islamski pravnici su se razišli na tri stava: (pogledaj: El-Mugni 7/226, Ihkamul-ahkam 2/207)

Prvi: dozvola azla uz saglasnost žene.

Ovo je mišljenje džumhura islamskih učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.

Drugi: apsolutna dozvola.

Ovo je stav šafijskog mezheba i mišljenje kod hanabila.

Treći: apsolutna zabrana.

Ovog stava su zahirije, i to je mišljenje kod hanabila i učenjaka Ruvejanija od šafija.

Ispravno je da je azl uopćeno dozvoljen našto ukazuju sljedeći dokazi:

1. Hadis Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi da je došao čovjek Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, i rekao mu: “Imam robinju koja služi kod nas i ja joj prilazim, a ne bih volio da ostane trudna”, pa reče Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: “Čini azl …”. (prenosi ga Muslim, broj hadisa 1439).

2. Hadis Džabira, radijallahu anhu, takođe, u kojem kaže: “Činili smo azl, a Kur’an je objavljivan”. (prenosi ga Buhari pod brojem 4911).

3. Hadis Džabira, radijallahu anhu, kaže: “Činili smo azl za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to došlo do njega pa nam nije zabranio”. (prenosi ga Muslim pod brojem 1440).

Dzumhur učenjaka dovoljava azl pod šartom saglasnosti žene, a to argumentiraju sa sljedećim dokazima:

1. Idzma’ učenjaka da je azl zabranjen bez saglasnosti slobodne žene, kojeg prenosi Ibn Abdul-berr (Et-Temhid 3/148) i El-Kasani od hanefija (Bedaiu’-s-sanai’ 5/126).

Komentar: spomenuti idzma’ je upitan, jer je poznat stav šafijskog mezheba da se ne traži dozvola žene.

2. Hadis Omera ibn Hataba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio azl sa slobodnom ženom osim s njenom dozvolom”. (prenosi ga Ibn Madže, Ahmed i Bejheki).

Komentar: u senedu ovog hadisa je Ibn Lehi’a a on je daif (slab), s tim da hadis neki učenjaci ocijenjuju dobrim podupirući ga riječima Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhuma, koje su u istom značenju. (Bejheki i Musannef Abdur-rezzaka)

3. Racionalni dokaz: azl podrazumijeva prekidanje užitka kod žene, na koji ona ima pravo, a isto tako ima pravo na djecu pa je s toga potrebna njena saglasnost.

Komentar: ovaj dokaz je neprihvatljiv, jer prekidanje užitka je izrazenije kod muža, a njeno pravo na djecu ne znači da mu nije dozvoljeno učiniti azl bez njene dovole, te da je griješan ako ga učini bez dozvole.

Iz priloženog se vidi da uslovljavanje dozvole žene nema jaku potporu sa strane dokaza. U prilog ovome ide i stav džumhura da u slučaju da postoji potreba ili opravdanje za azl, da je dozvoljen bez saglasnosti žene.

Zbog svega spomenutog dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod večine islamskih učenjaka.

Takođe, ovo je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske Arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj: El-Fetava el-muteašllika bit-tib ve ahkamil-merda 1/306)

U odluci Udruženja visokorangiranih učenjaka je došlo: “Ako je sprečavanje trudnoće zbog stvarne nužde, kao što je da žena ne rađa osim operacijskim zahvatom, ili da se odgađa trudnoća zbog koristi koju procijene supružnici, onda nema smetnje da se sprečava trudnoća ili odgađa”. (Karar broj 42 na osmom skupu)

Isto tako u odluci Kolegija islamskog prava se kaže: “Dozvoljeno je privremena kontrola u rađanju s ciljem da se razmaknu periodi trudnoće, ili obustavi rađanje na određeni period ako za to postoji šerijatski opravdan razlog shodno procjeni supružnika, pod uslovom da to ne prouzrokuje štetu i da sredstvo bude šerijatski dozvoljeno”. (Karar broj 1 na petom skupu)

Neki učenjaci ovu dozvolu uslovljavaju sa ispunjenjem tri šarta:

1. Postojanje istinske potrebe za tim, svejedno da li je u tome pribavljanje koristi ili otklanjanje štete.

2. Saglasnost supružnika i njihovo zadovoljstvo s tim, jer oboje imaju pravo na to.

3. Da se njihovom upotrebom ne dogodi veća šteta od koristi, a određivanje te štete i koristi se vraća na pravednog doktora muslimana.

U određenim okolnostima privremeno sprečavanje trudnoće postaje obavezno, kao na primjer da trudnoća nanosi sigurnu štetu zdravlju žene ili postoji velika bojazan da se to može desiti.

A kada prestane potreba za korištenjem kontracepcijskih sredstava obaveza je prestati sa njihovim korištenjem, jer nije dozvoljena njihova stalna upotreba.

Prema tome, u osnovi nema smetnje da se čini privremeno sprečavanje trudnoće prirodnim ili kontracepcijskim putem kada za to postovi opravdan razlog i motiv i kada to supružnici procijene. Međutim, shodno opisu vašeg stanja ne vidim opravdanog šerijstakog razloga da odgađate trudnoću.

Takođe, u pitanju je spomenuto sklapanje braka radi papira od strane muža, pitanje koje je sa šerijatske strane jako sporno i diskutabilno. Ali pošto je to pitanje opširno i ima razna stanja, a o njemu nije ni upitano, ostavićemo ga za neku drugu priliku inšallah.
Ve billahi tevfik.

Povezani članci

Back to top button

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta