ZA RAZUMOM OBDARENE

Često imamo priliku pročitati ili čuti da je hidžab ibadet, pokornost mužu ibadet, brak ibadet, poslušnost roditeljima ibadet, suđenje i vladanje po šerijatu ibadet… I to je tačno ako se pod time misli na ibadete u prenesenom značenju ali ako se misli na čiste ibadete u tom slučaju ove tvrdnje su netačne.

Dakle, mora se napraviti razlika između čistih ibadeta i ibadeta u prenesenom značenju.

ČISTI IBADETI

Došlo je u hadisu muttefekun alejhi:

“Allahovo pravo kod robova je da mu ibadet čine i da mu u tome ne čine širk…”

Ovdje je riječ o tzv. čistim ibadetima a to su: taharet, namaz, post, hadž, zekat, a po tri mezheba i džihad. Onaj koji uputi čisti ibadet nekome drugom mimo ili uz Allaha on je time počinio djelo velikog širka i kufra.

IBADETI U PRENESENOM ZNAČENJU

Ibadeti u prenesenom značenju označavaju radnje koje se čine sa nijetom približavanja Allahu ali onaj ko ih ne čini time ne izlazi iz vjere. To mogu biti vadžibi koje je Allah naredio a koje ako musliman ne izvršava ima grijeh zbog toga, nadalje to mogu biti sunneti ili mustehabi.

ČISTI IBADETI I MEĐULJUDSKI POSTUPCI

Čisti ibadeti kod islamskih pravnika četiri mezheba i šire su precizno razdvojeni od adeta i međuljudskih postupaka. Svi oni su složni da su tejemum, namaz, post, zekat i hadž čisti ibadeti, dok suđenje i vladanje po šerijatu iako su od najvećih vadžiba islama učenjaci ih nisu uvrstili u poglavlje čistih ibadeta nego u poglavlje adeta i međuljudskih postupaka.

Navest ćemo samo dvije razlike između čistih ibadeta i adeta, a ima ih još mnogo:

-Ibadeti (čisti) se vraćaju na čovjeka tako što se sa njima čuva njegova vjera, poput imana, namaza, posta, zekata i hadža. Adeti se vraćaju na čuvanje i zaštitu čovjekovog života, imetka ili časti, poput kupoprodaje, nasljedstva, šerijatskih kazni, braka, riješavanje sporova među ljudima i ostalih vrsta međuljudskih postupaka a u ovo ulazi i suđenje po šerijatu jer ono je dio međuljudskih postupaka.

-Ibadeti (čisti) su isključivo Allahovo pravo kod Njegovih robova, dok su adeti prava ljudi jednih prema drugima.

KADA NASTAJE PROBLEM?

Problem nastaje kada se ibadeti u prenesenom značenju dižu na stepen čistih ibadeta a oni koji naginju tekfiru upravo to rade: vladanje i suđenje po šerijatu dižu na stepen čistih ibadeta pa po njima ko ne vlada po šerijatu kao da je, primjera radi, učinio sedždu kipu umjesto Allahu i time postao nevjernik.

Kao glavni ‘argument’ uzimaju opću definiciju ibadeta od Ibn Tejmijje tumačeći je na svoj način. Ibn Tejmijje, rahimehullahu teala, kaže:

“Ibadet je sveobuhvatno ime za svaku riječ i djelo koje Uzvišeni Allah voli i kojim je zadovoljan, bez obzira bilo ono (riječ i djelo) ispoljeno (javno) ili skriveno.”

PLASTIČNI PRIMJER DŽEHLA

Idriz Bilibani vodeći se gore spomenutom definicijom ibadeta kaže:

“Dakle svaka riječ i svako djelo kojeg Allah voli jeste ibadet. S toga je namaz ibadet, jer ga Allah voli. Zekat, post, hadž, džihad, dobročinstvo prema roditeljima, lijep ahlak.. sve su to ibadeti kojim se Allah obožava, jer ih Allah voli.”

Kasnije u nastavku kaže: “Nikada u šerijatu jedna stvar ne može biti vadžib a da nije ibadet. Šta više ne može jedna stvar biti sunnet a da nije ibadet, jer je i sunnet drag Allahu, subhanehu ve teala. A da nešto bude vadžib a nije ibadet…”

On poistovjećuje čiste ibadete sa ibadetima u prenesenom značenju, u istu ravan stavlja namaz i zekat sa ahlakom i dobročinstvom prema roditeljima. Ako poistovjetimo lijep ahlak i dobročinstvo prema roditeljima sa namazom ili postom, u kom slučaju ahlak i dobročinstvo prema roditeljima mogu biti širk i djelo koje izvodi iz vjere? Ni u kom naravno.

A tvrdnja da nikada u šerijatu jedna stvar ne može biti sunnet ili vadžib a da nije ibadet baš me zanima kako bi se spustila na sljedeću situaciju: recimo, sunnet je u sklopu gusula oprati polni organ, pa da li se činom pranja polnog organa obožava Allah jer Allah voli sunnete?

Od najžalosnijih posljedica koje su nastale zloupotrebom termina ‘ibadet’ je da ima onih iz reda tekfirovaca koji čin pranja dubure nakon velike nužde smatraju ibadetom. Nameće se pitanje, ako je pranje nakon nužde ibadet, kada ono može biti kufr? Valjda ako se pereš sa ciljem približavanja kipu umjesto Allahu.

Da Allah sačuva ovakvih šejtanluka i džehla.

DVA VJERODOSTOJNA HADISA KAO KAMEN SPOTICANJA

Prenosi se od Ebu Zera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao obraćajući se skupini ashaba: “Vi u vašem polnom odnosu (sa vašom suprugom) imate nagradu”, pa upitaše: “O Allahov Poslaniče, zar neko od nas ima nagradu time što udovoljava svoju strast? Pa im on odgovori:

“Šta mislite da je on svoju strast zadovoljio u haramu, zar ne bi imao grijeh? Ako je zadovolji u halalu ima nagradu.” (Bilježi ga Muslim u svom Sahihu)

Neki kažu, isčuđuju se, kako to da se za odnos sa suprugom ima nagrada, a za pranje zadnjice nakon nužde nema?

Postoji li objašnjenje za to? Pa naravno da postoji ali da bi se znalo mora se ili biti učen pa istražiti to pitanje iz ispravnih izvora ili pitati učenu osobu pa naučiti ako je naravno cilj saznati a ne nešto drugo, neke prostačke namjere i slično.

Naime, ovaj gore navedeni hadis, kao i još jedan koji ćemo spomenuti u nastavku predstavljaju kako kažu imam Nevevi i drugi učenjaci, izuzetke nagrada koje mumin ima bez da mora nijetiti sa njima probližavanje Allahu i da je to smisao navođenja ta dva hadisa.

Drugi hadis jeste hadis o zasađivanju voćke.

Došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada neko od vas zasadi voćku, svaki put kada neko ubere tu voćku on (koji je zasadio) ima nagradu do Sudnjeg dana.”

Znači za odnos sa suprugom i zasađivanje voćke musliman ima posebnu nagradu bez da nijeti tim činovima približavanje Allahu i baš zbog toga ta dva hadisa su spomenuti kao izuzeci jer je poznato da bi čovjek imao nagradu za neko djelo da mora imati i nijet.

ŠTA JE ISPRAVNO?

Da se vratimo na česte fraze da je hidžab ibadet, pokornost mužu ibadet, poslušnost roditeljima ibadet, suđenje i vladanje po šerijatu ibadet,…

Ispravno bi bilo reći da su nošenje hidžaba ženi, pokornost supruge mužu, poslušnost djece roditeljima, suđenje i vladanje po šerijatu i drugi slični vadžibi vjere ibadeti u prenesenom značenju u slučaju kada se sa njima nijeti Allahovo zadovoljstvo a ne čisti ibadeti poput namaza, posta, zekata i slično pa samim time nemaju ni isti status i propis ako se ne izvršavaju ili ako se krše.

Sa druge strane, kada čineći vadžibe ne nijetimo Allahovo zadovoljstvo nego ih radimo isključivo jer su naređeni u tom slučaju nemamo posebnu nagradu za njih. Najljepši primjer toga je upravo pranje nakon nužde, tu radnju dok čovjek radi ako je normalan neće mu biti na pameti da to čini sa ciljem obožavanja Allaha i približava Njemu i u tom slučaju on ispunjava vadžib, nema posebne nagrade približavanja Allahu sa tim ‘djelom’ a naravno nema ni grijeha koji bi imao da ne ispunjava tu obavezu.

Sve u svemu, sufije su poznate po devijaciji da su čiste ibadete poput zikra i posta na novotarski način uveli u vjeru pa zikre, veličaju Allaha i poste na određene načine za koje nema dokaza u šerijatskim tekstovima niti je to bila praksa selefa. A onda nam dolaze naše tekfirlije po kojima se možeš približavati Allahu i činiti mu ibadet sa pranjem polnog organa, čišćenjem dubure nakon nužde i hodanjem čiste zadnjice jer je to sve Allah naredio! I sufije bi se ograđivale od ovakvih devijacija.

Molim Allaha da Ga obožavamo samo onako kako je On propisao i kako Njemu dolikuje.

Ve billahi tevfik

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

Tagovi