IMAN MUSLIMANA I SABAH NAMAZ U DŽEMATU (sebebi pobjede muslimanske vojske)

Selam alejkum poštovani šejh. Braća šire neku izreku otprilike ovako ‘kad nas na sabah namazu bude koliko na džumi petkom oslobodit ćemo Palestinu’. Par nas se “raspravljalo” zbog toga oni kažu da je iman slab, malo ljudi na namazima dnevnim i da smo gubitnici zbog toga. Jel ovo tačno i jel izreka ok? Allah Vas nagradio i poživio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Za tu ‘izreku’ sam čuo još tokom studiranja i generalno je raširena među Arapima.

Međutim, kada se istraži njeno porijeklo ispostavi se da su ovo riječi prve izraelske premijerke Golde Meir (1898-1978) poznate po ekstremnim i fašističkim stavovima prema muslimanima i Arapima.

Preciznije njene riječi glase:

“Znam da će nas muslimani na kraju pobjediti, ali oni koje sada vidimo nisu ta pobjednička vojska. Nećemo biti poraženi sve dok broj muslimana na jutarnjoj molitvi ne bude jednak njihovom broju na molitvi petkom.”

Ona je poznata po sramnim izjavama kao što su:

“Svako jutro se nadam da ću se probuditi i da neću zateći živo ni jedno palestinsko dijete.”

“Arapi će se jednog dana iznenaditi kad vide da smo doveli djecu Izraela u njihovu vlastitu zemlju.”

Također i:

“Osjećam miris svojih predaka sa Hajbera.”

“Egipatski narod treba uroniti u probleme i brige da se ne probudi, jer ako je glava zmije umrla, svi oni koji je slijede će umrijeti, a ako ona ustane, oslobodit će se svih svojih neprijatelja.”

Što se tiče ove izjave: “Nećemo biti poraženi sve dok broj muslimana na jutarnjoj molitvi ne bude jednak njihovom broju na molitvi petkom.”

Iako na oko privlačna i simpatična, ona je šerijatski batil i neispravna što ne treba da čudi jer ipak je to izrekla neznalica. Sa druge strane riječi kjafira nipošto ne smiju biti mjerilo šerijatskih zaključaka kod muslimana naročito one riječi koje se kose sa principima islama.

Klanjanje džume namaza je farz ajn svakom punoljetnom muškarcu muslimanu za razliku od klanjanja u džematu sabaha ili drugih namaza, ono po većini učenjaka nije farz ajn. Nema direktnog šerijatskog sebeba između broja klanjača u džematu i vojne pobjede u ratu. Bojno polje ima svoje principe i svoje junake.

O uzrocima pobjede i poraza sa šerijatske strane pisali su i govorili mnogi učenjaci a nisam ni kod jednog od njih našao da navode niti kao sporedni razlog pobjede ili poraza da broj klanjača na sabahu ili nekom drugom dnevnom namazu i džumi treba biti srazmjeran ili neke slične usporedbe i da ih povezuju sa padom imana.

A od savremenih učenjaka o toj temi su pisali između ostalih šejh Hamed el-Hadžiri, šejh dr. Bišr el-Bišr i Ševki ebu Halil. Knjiga ‘Uzroci pobjede i poraza kroz historiju’ od Ševkija ebu Halila je odštampana pod nadzorom zeničkog muftijstva pred kraj zadnjeg rata. U njoj je autor naveo 12 razloga pobjede muslimana.

Šerijatski argumenti Kur’ana i sunneta, a što potvrđuje i historija muslimana ukazuju da su od osnovnih uzroka vojne pobjede muslimana sljedećih pet stvari:

Prvi sebeb- praktikovanje vjere, to jeste, iskren iman i činjenje dobrih dijela.

U praktikovanje vjere ulazi ispoljavanje čistog tevhida, izvršavanje ruknova islama, namaza, zekata, posta i hadža, kao i potpuni tevekkul, veličanje Allaha (zikrullah), strpljivost i čvrstina.

Kaže Uzvišeni: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti kao što je postavio nasljednicima one prije njih i da će im zacjelo vjeru njihovu učvrstiti, strah sigurnošću zamjeniti: “Oni će samo Meni ibadet činiti i neće mi ni u čemu širk činiti. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni oni su griješnici.” (En-Nur, 55)

Drugi sebeb- vojna i materijalna spremnost za ratovanje.

Kaže Uzvišeni: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj.”

Bilježi Muslim u svome Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je snaga u sposobnosti gađanja, zaista je snaga u sposobnosti gađanja.”

Tumačenje ‘snage’ spomenuto u ajetu sa sposobnošću gađanja je naravno shodno vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je tada to bilo najveća snaga u boju. U ajetu je naznačeno da priprema za rat bude shodno mogućnostima.

Bitno je napomenuti da oslonac muslimanske vojske nije na materijalna sredstva nego na Allaha Moćnog i Jedinog. U svim poznatim i legendarnim bitkama u kojima su pobjedili muslimani poput Kadisije, Jermuk, Hittin, Ajnul-Džalut, Vadi Birbat, Zellaka i sličnim, muslimani su bili manjeg broja vojskom i slabijeg naoružanja. Pobjeđivali su jer je strana imana i želje za šehadetom prevagnula materijalna sredstva i brojnost neprijateljske vojske.

U ovom kontekstu su i riječi Omera, radijallahu anhu, kada je kasnila pobjeda muslimanske vojske, napisao im je: “Mi ne ratujemo protiv ljudi oslanjajući se na materijalna sredstva i vojnu spremnost nego mi ratujemo protiv njih sa ovom vjerom, pa da niste neki propust napravili (od sebeba pobjede)?”.

Treći sebeb- idejno-moralna spremnost.

Pod ovim se podrazumijeva podsticanje mudžahida na šehadet (smrt na Allahovom putu).

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bitci na Bedru: “Krenite prema Džennetu čija je širina poput nebesa i zemlje.” Što je podstaklo ensariju Ubejda, radijallahu anhu, koji je tada jeo hurme da ih baci, bori se i preseli. (Muslim)

Također, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Ebu Muse El-Ešarija, radijallahu anhu: “Zaista su vrata džennetska ispod sjenki sablji.” Kada je to čuo jedan od ljudi slomio je koricu svoje sablje i bacio je, zatim sa sabljom otišao prema neprijatelju i borio se dok nije preselio. (Mislim)

Poznate su izreke Allahove isukane sablje Halida ibn Velida, radijallahu anhu:

“Ummet čiji se sinovi natječu za pogibiju na Allahovom putu ne znaju za poraz.”

“Dolazim vam sa vojskom koja više voli smrt nego što vi volite život.”

A drugom prilikom je rekao Perzijancima: “Dolazim vam sa vojskom koja više voli smrt nego što vi volite vino i žene.”

Četvrti sebeb- sposobno vođstvo.

Kaže Uzvišeni: “Allah vam zaista naređuje da poslove od povjerenja date onima koji su ih dostojni.” (En-Nisa, 58)

Uzvišeni Allah je odredio da vladar Benu Israelćana (židova) bude Talut na što su se neki pobunili pravdajući time da su oni preči da vladaju a njemu nije dato ni bogatstvo pa reče Uzvišeni na jeziku Vjerovjesnika: “Doista je Allah njega nad vama izabrao, reče on. ‘I velikim znanjem i tjelesnom snagom ga obdario’. (El- Bekare, 247) Sa ovim ajetom koji iako govori o židovima učenjaci dokazuju da vojskovođa treba posjedovati znanje o ratu i ratnim vještinama i tjelesnu snagu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vojskovođe među ashabima izabirao najsposobnije, to isto su radili Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma.

O bitnosti i važnosti sposobnog vojskovođe za ratovanje dovoljno nam govore historijske legendarne bitke koje su predvodile najsposobnije vojskovođe ovog ummeta.

Među ashabima Halid ibn Velid, Sad ibn ebi Vekkas i Amr ibn As, a poslije njih Muhamed ibn Kasim, Tarik ibn Zijad, Abdurahman Gafiki, Imaduddin Zenki, Salahudin Ejjubi, Sejfudin Kutuz, Zahir Bibers, Muhamed El-Fatih, Omer Muhtar i mnogi drugi.

Peti sebeb- jedinstvo muslimanke vojske i pokornost vođi.

Kaže Uzvišeni: “Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i ne prepirite se (nerazjedinjujte se) da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46) Također kaže: “Allah zaista voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su zdanje utvrđeno.” (Es-Saff, 4)

Bitno je napomenuti da kada se spominje ‘jedinstvo muslimana’ se ne misli na globalno jedinstvo čitavog ummeta, nego onih muslimana koji zajedno ratuju protiv neprijateljske vojske.

Na kraju:

Kao što vidimo, mnogo je uzroka i sebeba da bi muslimani pobjedili neprijateljsku vojsku.

U suštini izjava izraelske premijerke je romantičarsko-sanjarsko poimanje ovog pitanja jer gdje je ‘broj klanjača na sabah namazu’ spram gore pet osnovnih uzroka pobjede muslimana?

Naravno ovo priliči izreći osobi koja ne poznaje islam ali ne priliči muslimanu da uzima ovu izreku, smatra validnom i ispravnom i riješenjem novonastale situacije u Palestini.

Povezivati njenu izreku sa ‘padom imana’ je suludo.

Ta ‘duboka istina’ nije došla ni u ajetu, ni hadisu niti govoru selefa sve dok se nije pojavio veliki neprijatelj islama i izrekao je kao ključ riješenja za muslimane a da prije toga to niko nije znao.

Sramotno je što je ona postala uvriježena kod Arapa obzirom od koga potiče.

Prava istina je da kada muslimani budu na tolikom imanu: da se vrate Allahu i praktikovanju vjere, vojno se osposobe i pripreme, postane im životna želja šehadet na Allahovom putu, postave za svoje vođe najsposobnije i najbogobojaznije te budu jedinstveni ‘kao neprobojni saff’ a sve ovo je od imana potrebnog za pobjedu, Allah će im podariti pobjedu bi iznillah. A ne kada džamije budu pune na sabahu ili bilo kojem dnevnom namazu kao što su pune tokom džume.

Ve billahi tevfik