VELIJ (STARATELJ) KATOLKINJE KOJA PRIMI ISLAM

PITANJE: Esselamu alejkum.
Pismo će biti malo duže jer moram krenuti od nekog početka kako biste razumjeli moju situaciju. Nadam se da ćete imati strpljenja pročitati ga do kraja, i pomoći mi, jer mi zaista treba savjet. Kao prvo, imam 21 godinu, rođena sam i odgajana kao katolkinja, ali sam se elhamdulillah prije godinu dana vratila islamu i od tada živim po propisima islama, i presretna sam. Moji roditelji nisu nikako sretni mojom odlukom, čak šta više, ogorčeni su, i ne mogu to nikako da prihvate, sestre ili brata nemam. Pošto sam studentica, primorana sam da živim s njima, i bilo je jako ružnih scena u našem zajedničkom životu. Nikad nisam dizala glas na svoje roditelje, jer znam kakvi god da su da ih moram poštovati i biti dobra prema njima, ali su zato oni puno puta vikali na mene i čak vrijeđali Poslanika s.a.v.s. i Allaha s.w.t. (da im se Allah smiluje i uputi ih na Pravi put). Zabranili su mi klanjanje u kući, što ja nisam poštovala i klanjala u tajnosti, mama mi je bacila tespih, željela da izbacim iz kuće sve islamske knjige i marame. Vrhunac je bio kad su postali svjesni da idem u džamiju, prokleli su me, a mama je rekla da mogu slobodno smatrati da su oni mrtvi iako su fizički živi. Unatoč svemu, ja sam i dalje dobra kćerka i pokušavam im pokazati da ih volim i da sam tu za njih do kraja njihovog života. Nisam se pokrila jer bi me izbacili iz kuće, a ja zaista nemam gdje (studiram medicinu, a nemoguće je raditi i studirati tako zahtjevan fakultet). Jako je teško živjeti u takvoj sredini, jer ne mogu biti ono što želim, a sva ta situacija jako utječe na mene psihički, i boli me. Morala sam napraviti ovaj uvod da biste shvatili slijedeći dio moga pisma. Naime, iako znam da u Islamu nije dozvoljeno ašikovanje, ja se već dvije godine zabavljam sa jednim mladićem, musliman i po imenu i po svojoj vjeri (da ga Allah nagradi). Od prvog trenutka smo se našli, odlično se slažemo i nikad se nismo posvađali, elhamdulillah, zaista ne mogu zamisliti sebi boljeg muža od njega. Drži se islamskih propisa svim svojim srcem, a samim time je i prema meni dobar. Preko njega sam i ja zavoljela Islam i postala ovo što sam danas, elhamdulillah. Kad kažem da se zabavljamo, mislim na to da je naša veza temeljena isključivo na razgovorima, i nikad nije bilo ni pokušaja da se fizički približimo, elhamdulillah. Veliki mi je oslonac u ovoj situaciji sa roditeljima i planiramo se inshAllah uzeti. Zbog moje situacije, da mi vjera ne bi stradala pod pritiskom roditelja, počeli smo se dogovarati oko našeg vjenčanja. Međutim, i on je student, i nema nikakvih prihoda osim od roditelja, ali hvala Allahu dobrostojeći su, a takođe ima i stipendiju od 150KM, a i ja dobivam neki novac od roditelja, tako da bismo uz pomoć Allaha mogli fino živjeti. Međutim, njegova mama je jako vezana za njega, i ne želi da čuje o ženidbi svog sina. Iako je islamski odgajana, smatra današnje veze normalnim, i misli da nas dvoje vodimo istu takvu vezu iako joj je sin par puta pokušavao reći da njemu tek brak dozvoljava takve odnose sa ženom. Zbog toga ne razumije zašto bi za nas bilo bolje da se što prije uzmemo. Moji smatraju sve to nazadnim, tako da s njima ne mogu ni pričati. Mi bismo inshAllah željeli što prije okončati ovo naše zabavljanje i uzeti se šerijatski, da sačuvamo našu vjeru. Nakon cijele dosad ispričane priče, pretpostavljate moje pitanje. Znam da je za validan šerijatski brak potreban pristanak moga oca. Isto tako znam da mi on tu dozvolu dok je živ neće dati, kao ni njegova braća. Nema nikakvih šerijatskih razloga, nego samo zato što ne želi da mu je kćerka muslimanka i da joj je muž musliman (zaboravih napomenuti da su ubijeđeni da sam prešla na islam zbog njega, da je to bio njegov uslov da ostanem s njim, neuzubillah). Mene zanima da li ja u takvoj situaciji moram dobiti njegovu dozvolu, i da li se mi unatoč njegovom protivljenju možemo uzeti? Takođe me zanima da li mi možemo sklopiti sada samo šerijatski brak, a za par godina, kad budemo inshAllah oboje zaposleni, općinski? Molim Vas od sveg srca da mi što prije odgovorite na pitanje, i posavjetujete me oko svega, stvarno mi je teško. Hvala unaprijed, i da Vas Allah nagradi i na ovom i na onom svijetu!
Selam!

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Molim Uzvišenog da te učvrsti na pravom putu i da ti da snage da istraješ.
Jedan od šartova validnosti sklapanja braka je dozvola velija, odnosno staratelja. A da bi neko bio velij (staratelj) treba ispuniti određene uvjete.

Ti uvjeti su (El-Mevsua el-kuvejtijje el-fikhijje, 41/250-257):

1- da je pametan i punoljetan,

2- da je slobodan (da nije rob) – po većini učenjaka,

3- da je musliman – oko čega nema razilaženja,

4- da je pravedan – oko čega su se razišli,

5- da je muško – po većini učenjaka,

6- da nije pod ihramima (zanijetio obrede hadža ili umre) – po većini učenjaka,

7- da nije prisiljen – oko čega su se razišli,

8- razboritost (rušd) – po većini učenjaka.

Znači, dva šarta oko kojih nema razilaženja, a to je da je pametan i punoljetan i da je musliman. Ono što nas ovde interesuje je Islam velija (staratelja).

Kažu hanefije (El-Bedai’u es-senai’u, 2/237) da nema starateljstva kjafiru nad muslimanom, jer među njima dvojicom nema nasljeđivanja kao što je došlo u hadisu: “Ne nasljeđuju se dva milleta (vjere) međusobno niučemu”. Bilježi ga Ebu Davud, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibnul-Mulekin. I zato jer je Šerijat prekinuo starateljstvo kjafira nad muslimanima na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Allah neće dati priliku kjafirima nad mu’minima” (En-Nisa, 141).

Takođe, u starateljstvu kjafira nad muslimanom je vid poniženja za muslimana a to nije dozvoljeno i zbog toga je zabranjeno muslimanki da se uda za kjafira, jer će on kao muško biti iznad nje kao glava porodice. Kaže

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad njega”. Bilježi ga Darekutni, a Ibn Hadžer i Albani su ga ocijenili dobrim. Muslimanu nije dozvoljeno da nasljeđuje od roditelja kjafira njihov imetak jer je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim: “Musliman ne nasljeđuje kjafira niti kjafir nasljeđuje muslimana”.

Kažu malikije (Eš-Šerhu es-sagiru, 2/370)  da je zabranjeno da kjafir bude staratelj muslimanki i obrnuto, tj. ne može musliman biti staratelj ženi kjafirkinji (znači, kada se kitabijka udaje za muslimana staratelj joj mora biti kjafir, ne može biti musliman).

Kažu šafije (Mugnil-muhtadž, 3/156) da muslimanku ne može udati (da joj bude staratelj) njen rođak kjafir, niti može kjafirkinju udati njen rođak musliman.

Takođe, kod hanabila (Keššaful-kinna’a, 5/53) nije dozvoljeno da kjafir udaje (kao staratelj) muslimanku niti obrnuto.

Od argumenata sa kojima dokazuju zabranu da staratelj muslimanke bude njen rođak kjafir ili neki drugi kjafir je ajet: “Nevjernici su jedni drugima veliji (staratelji i nasljednici)” (El-Enfal, 73).

Prema tome, nije dozvoljeno da tvoj otac bude tebi staratelj niti tebi treba njegova dozvola niti on ima pravo sa šerijatske strane da te u tome spriječi. U tvom slučaju tebi staratelj treba biti šerijatski kadija, a pošto te institucije kod nas nema na njegovo mjesto dolazi učeni ili daija.

A što se tiče tvog šerijatskog vjenčanja prije sudskog, u tome nema nikakve smetnje jer je ibret u šerijatskom vjenčanju a sudski je samo radi formalnosti, pa kada ga i ne bi bilo ne utiče na valjanost braka. Ve billahi tevfik.