ŽIVOT SA MUŽEM KOJI PSUJE ALLAHA

PITANJE:
Selam Alejkum. Ja imam par pitanja imam veliku muku pa želela bi ako može da mi odgovorite na pitanje. Ja sam udata žena imam ćerku iz prvog braka i dva sina iz sadašnjek braka ali nikako ne ide ovaj brak jer moj čovek ima preveliku jezičnu manu, šta to znači da svaka druga reč mu je psovka. Bilo šta ga pitam on psuje i to bez granica, znači majku Allaha dž.š., ma take psovke sto ne mogu da se izgovore. Ako ga deca nešta pitaju on odgovara sa psovkom. I pitam šta da radim, da li je hram je ili ne, ali ja sa ovakim čovekom ne mogu da živim, jer psihički sam obolela, a i moja deca. Druge reči u našoj kuću se ne čuju, samo psovka. A sto je najgore što se ja ljutim i vičem da je bolje da nauči kelime i šehadet i kad mu dođe to da rekne da to izgovori. A on je isto musliman, ali kako vidim samo na imenu a ne u duši i jeziku, šta da radim?

ODGOVOR:
Odgovor na tvoje pitanje se vraća na propisa onog ko psuje Allaha kao i na propis življenja muslimanke u braku sa kjafirom, jer ovo dvoje je najbitnije u ovom pitanju zbog toga što to utiče na validnost braka.

Naime, od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja.

Nema razilaženja među učenjacima da osoba koja opsuje Allaha automatski izlazi iz Islama.

Razišli su se učenjaci da li se onome ko vrijeđa i psuje Allaha prima tevba, većina učenjaka je na stavu da se prima kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, pripisivanje mahane i nedostatka i tome slično. Pod vrijeđanjem Allaha se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas. A s obzirom da tvoj muž psuje Allaha kako sama tvrdiš, ako uzmemo da je bio musliman mada on ne praktikuje ništa od vjere pa mu nije ni potvrđen islam, sa psovanjem Allaha on (tvoj muž) je kjafir u što nema sumnje.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni”, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao”. (El-Bekare, dio 221. ajeta) Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim. Kaže

Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu'minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”.

Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku”.

Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom”. Udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka.

Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje.

Pa tako na osnovu ovog propisa, žena muslimanka koja se iz neznanja uda za kjafira, ili oboje budu kjafiri pa ona primi islam, ili oboje budu muslimani pa on ostavi islam, ona je obavezna da kada sazna za propis zabrane življenja muslimanke u braku sa kjafirom, da smjesta prekine intimni odnos sa njim, zatim da čeka tri mjesečna pranja da vidi hoće li njen muž primiti islam. Naravno, ona ga treba podsticati da se prihvati vjere.

Pa ako do kraja ideta (tri mjesečna pranja) on ne primi islam, tj. ne vrati se vjeri, njen brak sa njim je ništavan, tj. obavezna je da se razvede od njega jer joj nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom.

Prema tome, pošto je tvoj muž kjafir a muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom, ti trebaš postupiti onako kako je je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.