SVETKOVINE OBILJEŽAVANJA BRDA, KOTA I MJESTA STRADANJA

PITANJE:
Esselamu alejkum. Imamo jedno razilaženje u džematu gdje jedna grupa ljudi zastupa da se ide na obilježavanje naših pobjeda tokom agresije kao što je bilo skoro u Vozućoj, jučer na koti Blizna itd. Druga grupa kaže da je to novotarija jer se odvija svake godine na isti dan. Ako može neko pojašnjenje po pitanju ovoga.

Detaljnije pojašnjenje:
Ovo je najskoriji događaj koji smo obišli znači izašli smo na kotu gdje smo klanjali podne namaz, tu su se obratili bivši komadanti i borci gdje su održali mali čas historije o osvajanju te kote. Poslije smo jeli grah i otišli. Tako otprilike je svaki od tih događaja, jednostavno smatramo da je ovo možda jedan od najboljih načina da se sačuvaju ovi događaji od zaborava i ovo nije vjersko okupljanje da bi se činio ibadet prije bih rekao nacionalno. Allah Vam dao svako dobro.

ODGOVOR:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

U pitanju su izostavljene još neke bitne pojedinosti ovih manifestacija, a to su izvođenje mevluda uz vjersko predavanje, učenje Fatihe pri dušu šehidima, organizovanje nogometnog turnira, polaganje cvijeća i organizovani odlazak sa centralnog spomenika na lokalni (kota, brdo i slično).

Odgovor na pitanje je sljedeći:
Pravljenje spomen ploča na mjestima gdje su muslimani ostvarili vojničke pobjede ili doživjeli poraze, gdje su se desili zločini ili genocidi nad njima, nije od islama.
Ako se na takvim mjestima organizuju manifestacije okupljanja ‘uz prigodan program’ koje se svake godine ponavljaju u isto vrijeme, to ne samo da nije od islama nego se ubraja u svetkovine ili blagdane koji su šerijatski sporni a mogu prerasti i u novotariju, svejedno bili zaodjeveni u ruho islama ili nacionalno-državnih običaje. Ovo što je spomenuto u pitanju je u najmanju ruku šerijatski sporno.

Pojašnjenje i argumentacija gore spomenute konstatacije:

1- Sveta mjesta i vremena kod muslimana
Muslimani imaju svoje blagdane koji se vremenski ponavljaju a to su godišnji ramazanski i kurbanski bajram, te sedmični petak. A sveta mjesta kod muslimana su Mina, Muzdelifa, Arefat i tri mesdžida, harem u Mekki, Poslanikova džamija i mesdžidul Aksa. Ibn El-Kajjim kaže: “Mnogobošci su imali svoje blagdane vremenske i prostorne, pa kada je Allah došao sa vjerom islam, poništio je te blagdane i sljedbenicima istinske vjere zamjenio ih ramazanskim i kurbanskim bajramom. Također, mušričke blagdane (svetinje) koji su bili vezani za neko mjesto zamjenio je Kabom, Minom, Muzdelifom, Arefatom i ostalim mjestima na kojima se obavljaju obredi Hadža.” (Igasetul lehefan 1/300)

2- Obilježavanje ovakvih mjesta (brda, kota i slično) uopće, a kamoli svake godine nije bila praksa ni Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa ovog ummeta.
Ibn Tejmije kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je mnogo govora, potpisao mnogo ugovora i prošao kroz razne situacije, kao što su bitka na Bedru, Hunejnu, Hendeku, oslobođenje Mekke i hidžra u Medinu. Na svojim hutbama i govorima kazao je mnogo toga i pojasnio pravila vjere, međutim, nije naredio da se bilo šta od ovoga obilježava. To čine kršćani koji obilježavaju dan u kojem je rođen Isa, ili Jevreji. Blagdan je samo ono što je šerijatom propisano da se slijedi i obilježava a uvoditi nešto novo u vjeru što nije od nje, predstavlja novotariju.” (Iktidau es-siratil-mustekim)
Prema tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi nisu pravili spomen ploče na Bedru, Uhudu, Hunejnu niti sličnim historijski značajnim mjestima a ni muslimani nakon njih, na Kadisiji, Jermuku, Ajnul-džalutu,Vadi-birbatu, Zellaki i sličnim mjestima najvećih bitaka, niti su svake godine obilazili ta mjesta u isto vrijeme obilježavajući ih jer to nije od islama.

3- Kao što su šerijatski sporna novotarska mjesta poput Ajvatovice, Lastavice, Djevojačke pećine, Dobrih voda i slično, na kojima se svake godine u isto vrijeme održavaju nacionalno-vjerske manifestacije, analogno tome obilježavanje historijskih brda, kota i mjesta stradanja ponavljajući ih svake godine također su sporna jer među njima je mala razlika, samo u povodu i nekim detaljima.

4- Na tim manifestacijama se čine vjerske novotarije mevluda, učenja Fatihe umrlima i polaganje cvijeća. Od smiješnih i apsurdnih situacija je da nekada predavanje nakon mevluda drži hodža koji je u toku rata pobjegao van Bosne umjesto da je brani a manifestacija se organizuje povodom ratne prošlosti i uzimanja pouke.

5- Ove manifestacije su klasično oponašanje nemuslimanima u njihovom svetkovanju određenih historijskih mjesta i vremena i ophođenju prema umrlima, svejedno stradali kao junaci ili kao žrtve rata i zločina. Muslimani imaju vjerski određene propise u ophođenju prema umrlima kao i šerijatski određena vremenska i prostorna sveta mjesta.

Odgovor na moguće šubhe po ovom pitanju:

Prva šubha- Ako bi nekome izgovor bio pamćenje historije i stavljanja ovih manifestacija pod nacionalni plašt, ovo može biti opravdanje Bošnjacima koji ne drže do vjere jer mnogi od njih su ‘do jučer’ obilježavali i svetkovali znamenja Titine komunističke države od Sutjeske, Neretve, Drvara, Jasenovca, Titinog grob, ZAVNOBiH i slično. Jučer Kulin Ban i Tito, sutra neki novi junaci, ali kao što je gore navedeno muslimanima to nije od vjere a šerijat je iznad nacionalizma i nacionalnih običaja.

Druga šubha- Ove manifestacije nisu vjerskog karaktera i ne predstavljaju ibadete da bi bile šerijatski sporne. Odgovor bi bio da u šerijatu novotarija ne biva samo u ibadetima nego može biti i u međuljudskim postupcima. Već smo naglasili da su sveta mjesta i vremena (blagdani) kod muslimana određeni i propisani pa kada neko uvede nova mjesta iz ovog ili onog razloga i povoda da se obilježavaju i u isto vrijeme stalno ponavljaju, onda je to na stepenu svetkovine i zbog toga je sporno pa i ako ne bi određene vjerske obrede tu upražnjavali, a u našem slučaju ovo je spojeno sa vjerom i određenim vjerskim obredima.

Treća šubha- to što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi nisu nešto radili ne mora značiti da je sporno i zabranjeno. Odgovor bi bio da su oni također prolazili kroz slična stanja kao i mi i gora od naših, i imali povoda i razloga za obilježavanje takvih mjesta na ovaj način na koji se čini, međutim, nisu to radili jer to nije od vjere. Ophođenje prema umrlima i mjestima gdje su stradali ima svoje propise u islamu.

Četvrta šubha- Ako bi neko rekao da se sa ovim manifestacijama čuvaju Bosna i njena historija, uzima pouka da pamte i ne zaborave buduće generacije šta se desilo. Odgovor bi bio da muslimane u osnovi čuva i štiti praktikovanje Kur'ana i sunneta. Kada bi bili hafizi svih historijskih događaja (pobjeda i poraza) to ih samo po sebi neće zaštititi i sačuvati nego spremnost na borbu i otpor.
Jadne li i jake zaštite Bosne koja se štiti mevludima, fudbalskim turnirima i grahovima, ovo stanje najbolje opisuje poslovica: “Da je narodu kruha i igara.”

Rezime: praksa manifestacija i obilježavanja spomenutih mjesta nije od islama i šerijatski je sporna te vremenom može preći u novotariju, ako neke od njih već nisu.

Da je muslimanima bilo od vjere da obilježavaju historijska mjesta i vremena zbog onoga što su prolazili kroz historiju u toku 1400 godina, danas, u naše vrijeme bi skoro šest mjeseci od godinu dana, obilježavali određene dane zbog njihovog historijskog značaja i na svakom mjestu imali nekakve spomenike ali hvala Allahu to nam nije od vjere već je to praksa inovjeraca.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ve billahi tevfik