Prvo- Objavljeno reagovanje bilo je povodom izjave jednog od daija, tačnije uvaženog magistra islamske znanosti, pa je priličilo da se reagovanje ograniči na tu izjavu (naravno uz titulu prije imena, sa dozom poštovanja i bez zlonamjernog izvlačenja zaključka šta je autor mislio pod tom izjavom jer ona može imati više značenja a valjda autor najbolje zna šta je htio reći). Međutim, u tom tekstu se generalno prozivaju sve učene osobe, doktori, magistri i profesori koji djeluju van institucija Islamske zajednice i odriče se od njihovih stavova i zbog toga je neophodno ukazati na promašaj ovog reagovanja.
Drugo- U spomenutom reagovanju učene osobe, trudbenike na polju dave, šejhove, daije, doktore i magistre islamskih znanosti nazivaju influenserima ignorišući činjenicu da su oni mnogo više od toga, da imaju titule i zvanja po kojima zaslužuju da se nazivaju. Influenser je osoba koja ima utjecaj na određenu skupinu ljudi.
Ovo je vid omalovažavanja i ismijavanja sa istima jer zamislite kako bi izgledalo da “influenseri” kada govore i pišu o uposlenicima IZ-a nazivaju iste vođama dalaleta, prodavačima magle, trgovcima vjere, pokvarenom ulemom, obmaniteljima muslimanskih masa i slično. Međutim, ovo i nije nešto novo, do jučer su “influenseri” nazivani samozvani autoriteti, tumači vjere bez zvanja, znanja i dozvole, vehabije, redukcionisti islama, sateliti obavještajnih službi i tome slično.
Treće- Kažu u tekstu:
“U posljednje vrijeme svjedoci smo brojnih objava i statusa na društvenim mrežama putem kojih “islamski influenseri” kroz vlastitu prizmu sagledavajući i analizirajući sveukupne islamske principe i realnost, nude “svoje” površno, uskogrudno i opskurno tumačenje pravila, principa i pojava.”, a zatim se u nastavku teksta Islamska zajednica odriče njihovih stavova.
Ako pod ‘površno, uskogrudno i opskurno tumačenje pravila, principa i pojava’ misle na ukazivanje devijacija u tumačenju vjere i radu IZ-a, poput neispravnog dijeljenja zekata i sadekatul fitra, pogrešnog akidetskog maturidijskog učenja, raznoraznih novotarija u akidi i fikhu od dovišta, ajvatovica, pećina ovih ili onih, sedmina, četeresnica, naplaćivanja hatmi, jasina, sala itd., onda je i razumljivo njihovo odricanje od stavova istih. To je zbog toga što je teško priznati grešku i promjeniti određenu uvriježenu neispravnu praksu, pogotovo ako to utiče na materijalnu dobit, ruši autoritet i kalja dignitet institucije. A ako se odriču nekih drugih stavova, te stavove treba imenom nazvati i ukazati na njihovo neispravno tumačenje šerijatskim argumentima i dokazima.
Četvrto- A što se tiče vrlog reagovanja na status žene u islamu i njeno društveno angažiranje:
‘S tim u vezi Odjel za brak, porodicu i pitanja žena Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini smatrao je potrebnim da reagira na ove izjave, jer su one u suprotnosti sa učenjem osnovnih izvora islama, Kur’anom i Sunnetom, odnosno, pravima i obavezama muslimanki da se obrazuju, usavršavaju u različitim naukama i na taj način doprinesu boljitku porodice i zajednice.
Također, ove izjave ne mogu se dovoditi u vezu sa stavom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o pitanjima žena te se želimo ograditi od ovakvih tumačenja položaja i mjesta žene u društvu – kaže se u reagiranju Odjela za brak, porodicu i pitanja žena. Dodaje se kako je građanima i građankama Bosne i Hercegovine, a muslimanima i muslimankama posebno, poznato opredjeljenje i stav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o statusu žene i njezinoj društvenoj angažiranosti.
U prilog tome važno je istaći da se u osam medresa i tri fakulteta čiji je osnivač Rijaset, uče i obrazuju buduće muallime, vjeroučiteljice, profesorice, odnosno stručnjakinje različitih profila te da se rad i angažman žena u institucijama i ustanovama Islamske zajednice, ali i u široj društvenoj zajednici izuzetno cijeni i poštuje – navodi se u reagiranju Odjela za brak, porodicu i pitanja žena Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.’
KOMENTAR: U osnovi nema smetnje da se žena muslimanka aktivno uključi u društveni život, da radi, da se školuje i obrazuje i izlazi van kuće kad god ima za tim potrebe. S tim da je njeno društveno, vankućno angažiranje ograničeno i uslovljeno određenim uvjetima koje treba ispuniti, poput toga:
– da bude propisno pokrivena
– da se ne miješa sa suprotnim spolom na poslu i u školi
– da se ne osamljuje sa muškarcima
– da ne izlazi namirisana
– itd.
Sve spomenuto je zasnovano na jasnim šerijatskim argumentima, a ono sa čime se hvale autori reagovanja o društvenom angažiranju muslimanke kod nas još tvrdeći da je to zasnovano na principima Kur’ana i sunneta, nije izraz pravog lica islama a kamoli da je zasnovan na principima izvora islama.
Predavanje žena (pokrivenih i odkrivenih) punoljetnim muškarcima u medresama i fakultetima i obrnuto, rad otkrivenih žena u institucijama IZ-a, miješanje suprotnih spolova i komuniciranja istih bez šerijatskih ograničenja i normi,…,sve to nije od islamskih principa niti statusa žene u islamu. Prije će biti da je to “sunnet” Titinog doba, zadržan do dan-danas i zaodjeven u ruho islama. Prema tome, ne treba se hvaliti onog čega se treba stiditi a kamoli još držati nekome lekciju o tome.
A što se tiče izjave koja je bila povod generalne osude učenih koji djeluju van institucije: “Zapadno društvo moralno se srušilo onog momenta kada su ženu izveli iz kuće i onda kada je žena postala sve osim majka!”, ona se može tumačiti ispravno i neispravno. Njen autor, uvaženi magistar je trebao biti precizan i decidan uz navođenje šerijatskih argumenata jer je on šerijatski tumač a ne misliac, kako ne bi ostavio prostora za različita tumačenja i na taj način pružio priliku mnogima da zlonamjerno komentarišu njegove tvrdnje pripisujući mu tako ono što on sigurno nije ni mislio.
