GRANICE PRIVATNOSTI

Kod nas se u narodu za nekoga ko napravi visoku, neprozirnu ogradu, svejedno od betona, elemenata ili dasaka, kaže da se ogradio ko šiptar (ne misli se pogrdno). Međutim, ispravno je da je ‘šiptarska ograda’ ustvari poznati islamski običaj ograđivanja avlije oko kuće koji je i dan-danas rasprostranjen u Arapskom svijetu a u davnim vremenima je bio zastupljen i kod Bošnjaka u Bosni. Smisao te ograde ili tarabe je da sačuva privatnost porodice koja živi u toj kući jer je privatni život muslimana sveta stvar.

O tome govori i hadis koji je došao u dva Sahiha, od Sehla Ibn Sad'a, Enesa i Ebu Hurejre, radijallahu anhum. U rivajetu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako bi neki čovjek provirivao kod tebe bez tvoje dozvole, pa se baciš na njega kamenčićem i oslijepiš mu oko, ne bi imao u tome grijeha.” (Muttefekun alejhi) A u rivajetu kod Muslima je došlo da nema krvarine niti odmazde za osljepljeno oko. Ovaj hadis je dokaz zabrane narušavanja tuđe privatnosti a ujedno i na propisanost čuvanja svoje privatnosti.

Također, prijašnje avlije muslimana su bile podijeljene u dva dijela: ženski dio zvani harem i muški dio. Gosti i stranci kada dođu nisu smjeli ulaziti u harem jer u njemu borave supruga, kćerke, majka, sestre.

Zašto pišem o ovome? Kod sljedbenika izvornog islama zastupljen je poremećaj narušavanja privatnog života, ‘ograde’ privatnosti su sve niže, a znatiželja provirivanja u tuđe ‘avlije’ sve veća. O tome se može govoriti iz dva aspekta.

PRVI ASPEKT: zabranjeno zadiranje u privatnost ljudi, metaforički rečeno guranje nosa u tuđu avliju. Iako selefije, kod mnogih je sasvim normalno baviti se pitanjima: čime se ko bavi, koga je oženio, gdje se udala, od čega žive, što nemaju djece, ili imaju ‘dosta’ djece, što se onaj brat razveo, a ona sestra udala čak četiri, pet puta, itd., a da ne govorimo o budnom praćenju ‘šokantnih’ vijesti o nekom bratu ili sestri. Ja tu pojavu i nekulturu nazivam ‘tetka sindom’, među narodom poznatu kao ‘radio Mileva’, to su selefijska razglabanja druge braće i sestra po sijelima. Dok imamo slučajeva da braća i sestre direktno postavljaju neumjesna, uskoprivatna pitanja jer toliko znatiželja vlada njima da je pretekla i kulturu i islamski bonton. Moraš im kao maloj djeci objašanjavati da je to ružno i da ih se ne tiče tvoj život. Sve ovo je zastupljeno i u drugim skupinama i krugovima ali kod sljedbenika izvornog islama, ovo se posebno ne bi smjelo dešavati.

Šta je ovdje sporno sa šerijatske strane?
Sa ovakvim neislamskim ponašanjem neminovno se upada u najmanje jedan od tri velika grijeha: gibet, nemimet i potvoru. Gibet, jer se treha tuđa privatnost o nečemu što ta osoba ne bi voljela da se priča. Nemimet, jer se prenose tuđe riječi s ciljem zavađe. A potvora, jer se u dobrom djelu onoga što se priča o nekome prenose neistine i laži, dodaje, oduzima, preuveličava. Kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dovoljno je čovjeku laži da priča sve ono što čuje.” (Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)

DRUGI ASPEKT: iznošenje privatnog života na ‘izvoli’, gdje braća i sestre sami na tacni uslužuju svoju privatnost, a danas su društvene platforme idealna prilika za to. Najsvježiji primjer za navesti je ovaj bajram i masovno postavljanje slika supruge ili odrasle kćerke otkrivenog lica, u kompletu ili djelimično, od strane braće selefija.

Šta je ovdje šerijatski sporno?
Najprije, nedostatak ljubomore za ženski dio porodice i činjenje javnog munkera. Muslimanu je propisano da bude ljubomoran, naravno, ne bolesno ljubomoran nego opravdano ljubomoran. Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema nikoga ljubomornijeg od Allaha, zato je zabranio nemoral, javni i skriveni.” (Muttefekun alejhi) Od Mugireta ibn Šu'beta, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar se čudite ljubomori S'ada? Ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene, zato je zabranio nemoral, javni i skriveni.” (Muslim)

Međutim, uvriježeno je da oni koji čine neki šerijatski prekršaj imaju svoje ‘argumente’ kojima podupiru i opravdavaju svoj postupak, a u suštini su to šubhe.

Neke od tih šubhi su:

1- Braća ne trebaju kritikovati one koji objave slike svoje supruge ili ženskog dijela porodice, njihovo je da obaraju pogled.

Odgovor: ovdje je upitanju spuštanje ispravnog kur'anskog propisa na pogrešno mjesto. Muslimanu je propisano obarati pogled ali u tome nije spor. Sporno je to što muž nema ljubomore za svoju suprugu i on lično je izlaže pogledima stranaca. Kao, šta je problem, svakako mu žena ne nosi nikab, takva hoda i na ulici. Iako na ulici ona bude u prolazu a uslikano lice i tijelo se mogu zumirati, zagledati, zadržati, da ne kažemo da ti neko može prebrojavati benove na licu supruge, eventulano brčiće ako ih uzgaja ili bore. A pošto takvi kažu da braća trebaju obarati pogled od njihovih supruga, postavlja se pitanje kome ih onda objavljuju i zašto? Možda prijateljima džahilima i rodbini? Također, to što braća moraju obarati pogled ne znači da ti smiješ da činiš javni munker.

2- Braća ‘kritičari’ ako hoće nekog posavjetovati po ovom pitanju, to trebaju činiti privatno a ne objavljivati javne postove i statuse.

Odgovor: ova primjedba ima smisla i tačna je kada čovjek tajno i skriveno čini spornu stvar, pa onaj ko to sazna ne treba javno razglašavati jer je to sramoćenje. Međutim, onaj koji javno objavljuje slike svoje supruge, kćerke, sestre, majke, ispravno je da se javno i kritikuje, kao i svaki drugi javni munker. Pogotovo što se ove kritike ne odnose ni na koga lično nego kao pojava.

3- Neki uzimaju za dokaz hadis: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče.”

Odgovor: ovaj hadis se pogrešno tumači i dokaz je protiv njih. Njegovo značenje je da je muslimanu vadžib da se kloni harama jer ga se oni ne tiču, a da se bavi onim što ga se tiče, a to je izvršavanje vadžiba vjere. Dakle, braća koja objavljuju slike ženskog dijela porodice, njihovo je da ostave onoga što ih se ne tiče, u ovom slučaju javnog munkera i harama objavljivanjem slika, dok oni koji ih kritkuju čine ono što ih se tiče- javno negiraju munker.

Ovdje nije riječ da je neko željan tuđih žena, kćerki, sestara i majki, pa su mu one aman zaman iskušenje, nego je riječ o tome da jedan muškarac, selefija, treba imati ljubomore, čuvati svoju porodicu i privatnost od pogleda, a ne slikati ih i pokazivati javnosti, nije to ni lijepo ni islamski. Naravno, u ovo ulazi i objavljivanje fotografija od strane sestara na društvene platforme da ih može vidjeti svako, mogu predpostaviti da je i ta pojava zastupljena među selefijkama.

Molim Uzvišenog Allaha da sljedbenike izvornog islama okiti ovim obilježljem i ukrasom- čuvanjem svoje privatnosti i ne zadiranjem u tuđu privatnost.

Ve billahi tevfik.